Citiraj Ifigenija prvotno napisa Vidi poruku
Koja je razlika između toga da otac da petama vjetra, ili se nedovoljno angažira i toga da žena sama odluči ne dati priliku djetetu da ima oca, a ona partnera? jedno je loše, a drugo - dobro? Zar to nije ista situacija; nepovoljna po dijete, i majku, i oca?
pa, ako je bitnija forma od sadržaja, ako je bitnija samo vanjština, ako je bitno da fasada bude ugodna oku društva, neovisno od toga što se dešava sa konkretnim ljudskim sudbinama u konkretnoj životnoj zajednici, onda ne čudi da ne vidiš razliku. ne mogu govoriti o drugim narodima (posebice kad sam svjesna njihovih sustava vrijednosti i običaja), no u našoj civilizaciji (također uzimajući u obzir i taj sustav vrijednosti i poluga moći i kreiranja društvene stvarnosti) pretpostavljam (urođeno ili upravo kroz tu kreiranu stvarnost nametnuto, ne znam) ljudsku težnju (naravno u zavisnosti od pojedinačnog karaktera, odgoja, svjetonazora, pa i trauma i dosadašnjih iskustava i sl.) za zajedničkim životom s voljenom osobom. većina (i pored različitosti) tu težnju uspije ostvariti u zadanim društvenim gabaritima, nekima su ta prava i danas osporavana.

žena je u prvom slučaju (ipak) iznevjerena u svojim očekivanjima, jer sigurno nije ulazila u zajednicu da bi djecu odgajala sama (kakve god imala poglede na obaveze majčinstva i/li očinstva)... ako su oboje, svojom slobodnom voljom, ušli u tu zajednicu i preuzeli odgovornost za nju i roditeljstvo, da, moje je mišljenje (a bome i zakona) da trebaju biti ravnopravni i u obavezama i u pravima. to ne znači da nisu sve konstalacije preuzimanja te odgovornosti dozvoljene i da svatko ima pravo izabrati modus vivendi koji mu odgovara, to samo znači da se društvo treba osvijestiti u tome da roditeljem ne postaje samo žena, nego i muškarac. pa ako se njoj mogu "nametnuti" neke novonastale obaveze, mogu se i njemu, ako ona "mora" smanjiti svoje apetite, tj. posložiti prioritete - ništa manje ne treba ni on. to za mene konkretno može značiti i da mu karijera treba biti u ovisnosti od njegovog roditeljstva (ono, sorry šef moram si uzeti slobodno jer mi dijete kuri, sorry, šef ne mogu sa vama na večeru, jer moram preuzeti djecu iz vrtića i staviti ih u krevet), a ne kao što je čest slučaj, da se potpuno neovisno razvija (večera? večeras u 20h? ok, samo da javim ženi da neću doći kući tako brzo), jer svu infrastrukturu (počev od odgoja pomlatka, do održavanja kuće, peglanja košulja itd.) obavlja partnerica (neovisno radi li sama ili ne).

btw, to što se dogodi da se u takvim zajednicama konstalacija vremenom promjeni, pa netko od partnera napusti zajednicu, u današnje vrijeme ne znači kraj svijeta (mada ne bi trebalo značiti da roditelj time napušta i obaveze roditeljstva). ponekad je izlaz iz ne tako zamišljene (ako ne i nasilne) zajednice bolja opcija nego ostanak u njoj. i odlično je što društvo sve manje osuđuje žene zbog te odluke i što religijska i patrijarhalna indoktrinacija sve manje ima uticaja da ženama nametne ostanak u takvoj neravnopravnoj zajednici.

u drugom primjeru žena (iz kojeg god osobnog razloga) odlučuje o drugom načinu roditeljstva, gdje su i želje drugačije (no. ne znači manje legitimne), pa i očekivanja ne mogu biti iznevjerena. a i muškarac odlučuje također na isti način (neparticipiranja u obavezama roditeljstva). možda bi takva žena bila presretna da takav način ne mora birati, da ima nekog tko će ju voljeti ili koga ona može voljeti, ne ulazim u različite razloge, koje ponukaju žena na ovaj izbor, ali mogu prihvatiti da postoje ti razlozi, da su legitimni i da to nije nikakav hir ili ono što se želi prikazati od nekih društvenih krugova.

nema potrebe ulaziti u raspravu da se takav način roditeljstva ne poklapa sa nečijim svjetonazorima ili sustavima vrijednosti, ma što si uopće žena današnjice uzima za pravo (ili si želi uzeti za pravo) da sama odlučuje o svom životu - jer pretpostavljam da o tome imamo različita mišljenja.