Draga Koksy, samo da ti izrazim virtualno razumijevanje i zagrljaj....
I sama sam u sličnoj situaciji: sama s njih troje (od toga školarac pri završetku šk. godine...), mm radi vani ali dolazi svakih 10-14 dana i onda sam ja u istoj poziciji kao i sad - samo još imam za oprati i opeglati njegove hrpe veša jer on mora nazad ići ubrzo (dođe na 2 dana!); uz to se brinem za mamu koja je nedavno operirala karcinom i vozim je na kemoterapiju (pogađaš da samnom idu ove dvije male curke jer nemam nikog ali baš NIKOG da im ih ostavim, pa makar na 10 min.), uz cjelokupno svoje domaćinstvo brinem se i o maminom (mama živi s mojim starijim bratom koji je invalid - pogodi: i o njemu isto skrbim - sve), eto, i ja pucam po šavovima i za sad mi se jedini izlaz i spas čini u vrtiću/jaslicama i mom odlasku od kuće na posao u jesen, pa makar na 4 sata. Četiri sata - ali samo moja četiri sata gdje sjedim u uredu za PC-om i nitko ne hopsa po meni

) Prošli tjedan sam imala (još imam ali je puuno bolje) tešku upalu zubnog živca s bolovima i NIKOGA uz sebe s njima, moram li reći da me svaki šum bolio?! Preživjela sam...
I da, moram reći da sam i ja primjetila da su djeca nervozna totalno; moja curka od 22 mj. je stalno isto na ciki, nesmije me vidjeti u prolazu ili presvlačenju odmah se objesi na mene, a jede o.k. svu hranu... Mislila sam da su zubi, pa nosić, ali nije...
Eto, tješi me činjenica da je to prolazno, da ću se vrlo vjerojatno za godinu dana smijati u brk sadašnjim mukama...