 |
|||
Kako reagirate na cendranje
Cendranje me izludilo!!!!
Stariji ima dana (kao sto je bio danasnji) kada cendra za svaku sitnicu. Kao neki poluplac, bez suza, ponekad zavrsi vriskom.
Ako pokusam razgovarati lijepo s njim, ne pali, nastavlja po svom.
Upozorim ga da to nije lijepo, da prestane, ne pali.
Ignoriram ga....jos gore....uporan je i tvrdoglav.
Ponekad imam osjecaj da on i zaboravi zasto je zapoceo svoj performans, pa izmisli neki drugi razlog samo da moze nastaviti.
Kako vi reagirate? Pomaze li ista?
izluđuje me ....
uglavnom se moram izmaknuti i otići na hlađenje ili "cendram" i ja ...
ili ćućnem u visini njezinih očiju i ozbiljno probam s njom razgovarati (hm, više ja govorim dok ona cendra) i probam doznati u čemu je problem
kada otklonimo problem, uglavnom se smiri
ili ona sama traži dudu (koju skrivam po danu i koristimo samo za teške situacije i dane) tj. sama si stavi čep ...
ne "čujem" ga. kažem da mi mora reći normalnim glasom što treba jer to cendranje jednostavno ne razumijem. ponekad upali, ponekad ne, ali bolje išta nego ništa
Lutonjica prvotno napisa
ne "čujem" ga. kažem da mi mora reći normalnim glasom što treba jer to cendranje jednostavno ne razumijem. ponekad upali, ponekad ne, ali bolje išta nego ništa
isto ovako, oduvijek. s godinama češće pali nego ne.dok posve ne nestane (taman više nema cendranja, sad se stignem dobro pripremit za nove ture)
Tako otprilike, kažem da mi objasni normalnim glasom, jer je ne razumijem, ako i dalje cendra, kažem joj da se javi kad će biti spremna razgovarati.. i dalje ne fermamne "čujem" ga. kažem da mi mora reći normalnim glasom što treba jer to cendranje jednostavno ne razumijem. ponekad upali, ponekad ne, ali bolje išta nego ništa
Makar me nekad dovede, kao i vrijesku, do ruba, pa plačemo obje
Jooj, kad sam premorena kao ovih dana opasno mi na cendranje zatitra onaj poslijednji živac koji još imam očuvan.... Teško podnosim, a opet... stavi se u poziciju malog djeteta, nezna još opisati kaj ga muči... teško i djeci i nama
Meni to cendranje toliko pili živce da reagiram iako ne bih htjela
Toliko mi pili živce da me je sram same sebeMeni to cendranje toliko pili živce da reagiram iako ne bih htjela
Moje starije dvoje nisu cendrali , rano su propričali pa su znali objasnit..
al zato najmanji nadoknađuje....
Još ne priča pa mi je time i teže skužiti što hoće/što ga smeta/boli..... Al uspijevamo nekak...
Ako nakon par pokušaja ne uspijemo naći riješenje, ignoriram pa ako ne prestane idemo od početka...
Posljednje uređivanje od Cheerilee : 12.05.2012. at 11:17
ne znam, moja petogodišnjakinja svakodnevno cendra, a jako se dobro izražava riječima. bome i devetogodišnjakinja zna zacendrat.
a ovo malo što još ne govori uopće ne cendra.
kod nas to nije povezano s verbalnom sposobnošču.
Na gornjem postu mi fali X
Uglavnom, moja šestogodišnjakinja priča po cijele dane bez gašenja, ali je unatoč tome prvak u cendranju.
Dok manji ne stigne ni doći do riječi i jako malo cendra.
A što je to, ustvari, cendranje?
moja je negdje s 2,5 imala fazu od 2tj. i to sam odmah u korijenu sasjekla, jer se grozim dječjeg cendranja. svaki put kad je počinjala, rekla bih joj mirnim glasom da je ne razumijem, da se smiri i da mi lijepim tonom objasni što želi. i kad bi se (odmah) smirila i ispričala mi što želi pitala bih ju: a zar se to nije moglo lijepim reći? i ona bi dodala: pa da. i tako je jako brzo prestalo.
Moja ima sedam i pol godina i nebrojeno puta sam joj objasnila da cendranje nema smisla, pa ipak, danas je cendrala jer nije uspjela uloviti vrapca, a željela ga je imati za kućnog ljubimca kad joj već ne želimo kupiti psa.
moja cendra namjerno, uopće nema problema s izražavanjem, ali cendra da bi cendrala
i nije to sad radi neke frustracije, nego joj jednostavno dođe
nema veze s umorom, gladi, bilo čime nego jednostavno s njezinom glumom, maštom, čime god
a mene totalno izluđuje
ako neće prestati odmah kad joj kažem, uspijem se isključiti jer znam da ju ništa ne muči (jer kad ju pitam što ju muči, ima li kakvih problema, ona kaže da nema, da to cendra - ne znam, igračka/predmet koju u tom trenutku ima u ruci, bio to Tomica, Fifi, žličica...
kad je umorna, onda cendra od umora, i onda nema druge nego "veliki mamin zagrljaj", nosanje i maženje - ali mi to nije teško
nego, kad spominjete glas... izluđuje me Fifi, odnosno ona kad glumi Fifi, onda priča onim najgorim mogućim piskutavim glasom i kad ju zamolim da prestane tako pričati jer ju uopće ne razumijem, ona kaže da to Fifi tako priča, a ona ima takav glas
uh, ispalim tad
Dakle, ignoriranje ili "nerazumjevanje" takvog nacina govora.
Joj, joj, joj.......kod nas bas ni jedno ne pali, ali mislim da cu ostati uporna u tome da ga ne razumijem kad tako prica.
Ti to ozbiljno ne znas, ili je to neko trik pitanje
Pa, riskirajuci da ispadnem naivna, to ti je kada klinci placnim glasom, bez ijedne suze, traze nesto za sto nema ni najmanje potrebe za takvim nastupom. Moj npr. iz cista mira pocne "mamaaaaaaa, daaaj mi duduuuuuuuu......."
Rastezanje samogasnika je dio rituala, a facijalne ekspresije su dostojne glume u nekom kazalisnom komadu.
Dakle, nista ga ne boli, nista mu nije, dobio bi dudu i da me lijepo pita, ali, eto, on cendra.........
Ovaj citat ide gore.
Moja negoduje za sve što ne dobije na prvu, a onda cendranjem i plačom pokušava doći do cilja iako
ZNA da sam dosljedna i da je za istu stvar već cendrala i nije uspjela. I ok, ona cendra, suze... i ja se trudim
pred njom ostati hladna i mirnim glasom idem dalje, ali kod nje to vremenski traje i traje, a moji živci davno puknu.
Jednostavno u večini slućajeva ne dozvoljava da na lijepi način idemo dalje, nego tek na moj povišeni ton možda odreagira, a to je ono što me smeta.
Mogu biti sati objašnjavanja i čvrstih riječi, ali tek dok ja valjda puknem, onda bi i ona valjda odustala od svog nauma i tuge za tim.
Strašno je tvrdoglava i uporna do kraja, tako da mislim da je cendranje i dužina cendranja ovisna od djeteta do djeteta,
neko dijete popusti i prilagodi se prije (kao npr moje drugo dijete), a neko dijete pili i pilii nikad ne odustaje!
Zato takvu djecu u sport pa nek budu uporni
ha ha MC pa mi identičan razgovor vodimo bar 5 puta dnevno svakodnevno već goooooodinama LOL
valjda je do djeteta, nekom treba 2 tjedna, nekom par godina
mislim da ne postoji stvar koja me može toliko izludit kao cendranje. još kad ih troje zacendra-strava!!
ima dana kada, nakon pola sata od buđenja, urlam jer on cendra jer mu ona zaklanja pogled, ona cndra jer ju on gurka, treća cendra jer je netko promijenio crtić. između je hrpa molbi, objašnjavanja, pokušaja i ne ide.
još ako se njihov pms poklopi s mojim...
I moja cura cendra...a mene izludjuje. Verbalno se super izrazava tako da s tim nema veze. Nekad budem bas zalosna jer je takva nezadovoljna a stvarno se trudimo i ja i MM da joj nista ne fali ni u kom pogledu. Objasnjavanje i razgovor ne pomazu, ignoriranje vodi daljnjem cendranju i obicno zavrsi ili da ja planem (ako mi je los dan) ili nekako izgladimo skretanjem paznje ili mazenjem (ali nakon par epizoda nemam vise snage za diplomaciju). Nekad tocnonimam osjecaj da trazi da planem, kao da zeli tjerat do kraja i onda se isplace i pomirimo se i sve 5. Samo ja ostanem kao ispuhani balon.
Nadam se da ce s vremenom takvo ponasanje nestati, jer nekog recepta nemam.
Evo je sad cendra jer je htjela biti pekar a ja sam joj rekla da za to treba raditi liječničke preglede i vaditi krv.
Joj cure potpisujem vas, moja doduše ne cendra puno, ali kad počme, ajoj...ja se to trudim "ne čuti", ali koliko zaista ne čujem kad mi "pili" živce i kad vježbam uzdah-izdah.
Meni šestogodišnjak cendra stalno i to tako da pogidne glas za oktavu. Da ne dize, ignorirala bih ga ko lanjski snijeg, al ovako, to je takvo piskutavo cendranje, apsolutno nepodnosljivo, za svaku glupost. Svaku. Ono "Lovro me je krivo pogledao."
mimi25, ne zovem to tako, tu je cmihanje. Ali da, to je nešto što treba srezati u korijenu, prije nego ta frekvencija digne mami tlak u nebesa.
Svakom djetetu pali nešto drugo, ali bolje je naći što pali nego slušati. Najbolje spriječiti, znači otkriti što izaziva takvo ponašanje, pa pokušati prevenirati.
Beti3 kad dijete dođe umorno iz vrtića, puno podražaja s kojima se ne može nositi teško je pričati o rezanju toga u korijenu, jer djetetu treba pomoć da se nosi sa svojim osjećajima. To je ono što ja razumijem i radim, a to što me pili u mali mozak cendranje za npr. "mama stala si na tu stepenicu a ne smiješ" to je nešto sasvim drugo.
Ja danas cendram pa si ne mogu pomoći prestati, a zamisli kako je djetetu.
A moja upravo cendra jer joj zeko (plišana igračka) neće jesti griz koji je ona skuhala.
I maammmmaaaaa nećććeeee jestiiiii,kaj mu je?
Ja joj velim nije još gladan, a ona zaaššštooooooo?
I tuče ga sa žlicom da mora jesti i cendraaaaaaaaa!
Ma daj... A mene drži na životu da cendranje prestane, ako ne prije, onda do polaska u školu. Izluđuje me to, ajde kad je imao 3-4 godine još i nekako, ali sada mi tlak raste u sekundi čim počne. Nastojim ignorirati, ali efikasnije je kad zaurlam i pošaljem na hlađenje 5 minuta.
nakon što sam mu par puta rekla da mi objasni razgovijetno,
on mi sad kad se nađe u situaciji koja bi mu izazvala cendranje, najkulerskijim mogućim glasom kaže:
"mama, ja ti plačem" ,a ne plače, i ne cendra
na ovo nemam (još) odgovor
Moram priznati kad čitam o cendranju druge djece, nekako mi bude lakše.
Svašta tim pametnim glavicama padne na pamet...
jedna od vrsta cendranja od koje mi se dignu sve dlake na tijelu je kad počnu kroz nos razvlačiti svoje zahtijeve, istovremeno se vješajući materi oko vrata.
...hahahah a vješanje oko noge ili povlačenje za suknju...neprocjenjivo za dizanje svih dlakica na glavi
ha ha, sad sam se sjetila jedne epizode Seinfelda kad je imao curu koja se nikada nije smijala nego bi rekla nešto kao "Baš smiješno", ali se ne bi uopće smijala
ma, kad vas čitam, zapravo sam sretna jer ova moja ne cendra nikada osim kad je umorna
i to kad je stvarno koma
sve ostalo je igra pa se mogu skulirati
Kod nas su dosad bile dvije vrste cendranja. Jedno je ovo kao što je mama courage opisala, neke stvari je tražio tuljenjem, rekla sam da ne razumijem, kad je rekao lijepim glasom, riješili smo problem, i mislim da tako više ne cendra.
Ali, ima dana kad se probudi iz popodnevnog spavanja "na lijevu nogu", i kad mu jednostavno treba neko vrijeme da dođe sebi. Tu ne pali nikakav razuman argument, i naučila sam da mu tada ne nudim ni brda ni doline, jer ako ponudim čokoladu, on će htjeti više čokolade, nijedna igračka ne valja, nijedna aktivnost, sve je krivo. Dok ne dođe sebi kroz pola sata.
To očito nije na meni da rješavam, nego da preživim. Ako treba, natočim si piće
presmješno. ja plačem.
a nisam slutila da ću stati na stranu tražitelja smajlića, al' evo stvarno su prijeko potrebni
kako ću malome objasniti da koristi emotikone umjesto cendranja
Uh, sad mi je lakše jer nije samo moja cvilidreta. Zadnjih dva tjedna nešto nepojmljivo. Do sad je bio plač,sad je nesnosno cviljenje ne zato jer ne može ili nema. Mislim da je to pokupila u vrtiću.
Ja neznam..., ja nemogu..., ja sam mala..., ja sam umorna... i to uz iritantni mhhmhmhmheeeeee.
Do sad smo uspjevali metodom " ako misliš cviliti, sjedni na stolicu i cvili. Kad prestaneš dođi i reci što se dogodilo!" Treba puno energije za to.
Ali vidim da se situacija mijenja nakon što sam poludila i zavikala "Prestani". Bilo mi je žao jer se splašila, ali nisam više izdržala biti cool. Iznenadila sam se sama svog glasa.
Kad sam shvatila kak se dijete splašilo odmah sam čučnula i objasnila da ju ne razumijem kad tak cvili, ali da bi joj pomogla da znam zašto je cendrala. I ako treba da ću joj pomoći, samo treba reči ljepo što joj treba. I navela sam neke banalne primjere, ako ti treba dodati ja ću ti pomoći. Naravno neizostavno, znaš da te mama voli najviše na svijetu.
Eto, danas mi je rekla ;"Mamico, ja sam ti danas bila dobra i nisam plakala, a molim te daj mi sok i neću cviliti!"
Inače ju ne karakteriziram kao dobru ili zločestu, ali očito je i to negdje pokupila.
Niš drugo nego živčeke u kanticu i s njima na ribičiju!
ako je baš pravo cendranje bez mogućnosti pomoćipustim ga da cendra... a nekad komentiramo na glas da nas čuje "joj kako lijepo N. pjeva", obično upali pa se drekne na nas "neeee pjevam"
zašto je nužno napominjati to "... ali mama te voli najviše na svijetu..." svaki put?pa ne špotamo/ignoriramo/dreknemo zato jer ga/ju ne volimo nego zato jer radi nešto neprimjereno i nepotrebno s čime testira naše granice. ne granice ljubavi - jer njih nema, već granice strpljenja i to s ljubavi nema nikakve veze.
kada ignoriramo ili sprječavamo cendfranje i ostale slične ispade, po meni to radimo jer dijete učimo primjerenom načinu komunikacije , a to mora znati primjeniti uvijek i svugdje (sve više što je starije).
potpis.
btw kad se moji prenemažu na bilo koji način ja ih uopće ne doživljavam,ne pridajem apsolutno nikakvu pažnju tome.mala ,koja je starija,zna biti upornija katkad,međutim na to joj kažem da prestane jer što je upornija u tome da me prisili ja sam upornija u tome da joj ne dam.ozbiljno me shvaća jer to ozbiljno i mislim,dakle rijetko se događa.mlađi je imao fazu djevice marije iz meksičke sapunice i bacanja teatralno na pod i cendranja i prenemaganja uz to,kada mu se neka želja ne bi ispunila.samo bih ga prekoraknula i pošla dalje.vrlo brzo je prestalo.
Posljednje uređivanje od sandra23 : 15.05.2012. at 19:06
Nismo svi isti, neko to može slušati i ignorirati, a neko ne može.
Ja sam takva da ne mogu čuti cendranje, nacendravanje.... Ili mi je tlak
na 200 u sekundi ili se sva pomotam i ne mogu dalje dok nekako ne riješimo
tzv. 'problem'. I znam da mi je deset puta teže od ljudi koji
se uspješno sa tim nose, ali ne mogu iz svoje kože van.
ja ne podnosim nikako, ali stvarno nikako. bas kao i oki tlak mi skoci da ne znam za sebe, zato uglavnom pobjegnem iz sobe ako ikako mogu, ako ne onda pokusavam "rijesiti" razgovorom (kad mi je dobar dan), a na los dan dreknem ako nema drugog izlaza- no to je uvijek kontraproduktivno pa izbjegavam
lako vama kojima deca pričaju, moj samo cendra pa sad ti pogađaj kaj od 100000000000000 stvari kaj je on videl kaj hoće, nikad pogodit
Dišem duboko i primenjujem neke tehnike relaksacije.
Ne pokušavam da se objašnjavam jer me tad ne čuje, samo još gore kmeči.
Kad prođe, onda joj kažem da mi se to ne sviđa, i da pokuša sledeći put lepo da kaže jer je ovako ne razumem.
Ako mi je loš dan onda dreknem. Odmah zatim i ona počne da dreči pa sve ode u kupus....
Ima pet godina.
moja isto ne prica, utoliko je teze. sporazumijevamo se pantomimom, sto je koma kad vozim i same smo u autu
Kako reagiram? Na dane. Na dane ispalim na živce. Znam i dreknit, ali to obično rezultira time da ona još upornije cendra.
Druge dane imam razumijevanja za njena stanja i raspoloženja. Pa joj kažem, vidim da nešto trebaš, ali dok grintaš ne razumijem te. Molim te pokušaj se smiriti i lijepo mi reci što trebaš. Doslovno tako... I pali!!!
nekad ignoriram, nekad zamolim da govore tako da ih čujem i razumijem, a nekad samo odriješim da mi je dosta njihovog "njakanja".
različite prigode, različite metode.
x
tati stalno cvili, kod mene već pomalo odustaje jer mu ne vrijedi. osim kad je umoran, ali to nije TO cviljenje.
Najgore kad se "počme vikat ili povisivat ton", ali ja nekad jednostavno, ali jednostavno to radim radi sebe, a ne da zaustavim njeno cendranje, jer imam osjećaj da ne povisim ton da bi pukla. Sreća užasno su rijetki ti trenuci, ali nadane se ne mogu nositi sa svojim osjećajima...sreća užasno su rijetki.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
