Drage mame anđela, u mom potpisu također stoji tužan datum.Moj problem je bio baš suprotno od Vašeg.Iako je trudnoća bila mala nama je to bio preveliki šok i tuga.Ali ja sam osoba koja reagira tako da jako teško pokazujem osijećaje pa ponekad i najmilijima i najbližima.Mislim da takvim ponašanjem pokušavam štitit sebe.Nakon tog tužnog događaja najgore mi je bilo vratiti se na posao.I u tom trenutku sam nabacila masku "sve je ok,bilo pa prošlo",mislim da razumijete o čemu pričam.Jednostavno sam bila pretužna i nisam željela dat drugima poticaja za razgovor,a najviše me ubijala zainteresiranost drugih ljudi i samo pričanje o toj temi i događaju.Tada mi je išlo na živce,a i dan danas me ubija ta ljudska znatiželja.Ide mi na živce kad su me pitali kako sam,kao da doista očekuju da ću im istrest svu bol koja mi je na duši.Kada su me znali pitat pa kako si skužila da nešto nije u redu,razumijem da ljude interesira ali zar ne bi trebala prije nego što postave takvo glupo i prije svega bolmo pitanje razmislit da li ja zaista želim razglabat o tome.Najgore od svega mi je bilo na dan svadbe u onoj silnoj strci očekivanja kad dragi dolazi po mene,prijateljica iz srednje škole ispali pitanje :E,daj mi reci kaj je to bilo s bebom ?Zakaj si imala pobačaj?!Ja se samo sijećam da mi se zavrtjelo od muke,da u pozadini čujem svatove kako dolaze sa pjesmom...a meni je duša plakala.I tada sam se nasmijala, ali samo izvana unutra je sve plakalo,i odgovorila da ne mogu sad o tome.Nadam se cure da ste shvatile da ja svojim ponašanjem ne mislim nikog uvrijedit ili sl. samo sam osoba koja ne voli da je se sažaljeva pa često glumim veselje,a također od uvijek imam taj neki način da sama prolazim kroz tugu i bol.Tako mi je jednostavno lakše,a ne kada moram nekome prepričavat i objašnjavat nešto,a na samu pomisao na taj trenutak u sebi zaplačem i mislim da ću umrijet ako mi postave još neko glupo pitanje.Jednostavno želim da me svi puste na miru i da me nitko ništa ne pita.Oprostite na dugom i zbrčkanom postu.