Draga Snelly, ako je tebi tako lakse nositi se sa gubitkom, onda samo daj, ne odgovaraj nikom ili cak reci ne razgovara mi se o tom...mada sam ja osoba koja mora sa nekim podijeliti bol inace ce eksplodirati i mislim da to zadrzavanje u sebi ne donosi nesto dobro. Zasto si ne dozvolis da i drugi vide da tugujes? Imas potpuno pravo na to, draga, pa tvoga Andjela vise nema s nama...Jesi pokusala s nekim razgovarati o tome? Jesi mogla usporediti sto je bolje? Ne zelim navaljivati, oprosti ako sam dosadna, ali samo se uvijek bojim za osobe koje to cuvaju u sebi...kazu da bol izadje uvijek van, da li u obliku suza, bijesa, ili neke bolesti, nevazno...eto zato, draga moja ovoliko pitanja sa moje strane

I da, vidim, da je vec devet mjeseci proslo od gubitka tvoje bebice. Kako sam ja jos uvijek na "pocetku" recimo, uvijek me zanima kako je to kad prodje malo vise vremena?( Nije ni 9 mj. puno ali za razliku od mojih 3,5 je vec napredak,a ja se radujem uvijek kad prosje jedan mj. jer su sanse za "ozdravljenjem" vece) Nadam se da kuzis sto zelim pitati...da li je bol malo manja i kako se ti sama nosis sa time....Boze, ti rece, da ne volis kad te se pita, a ja samo udarila po pitanjima Jel da da sam uzasna? Ajd ljubim te i drzi se!