Tvoja sjena, potpuno te razumijem!!!Isto sam dozivjela od osobe, s kojom sam se cak dogovarala da ce mi paziti tu i tamo na malog. Bile smo si dosta dobre, setnje, kavice, bla, bla...i na kraju kad sam joj javila da je umro ni a ni b od nje...NIKAD se vise nije javila! I ne treba, i ako se ikad javi, odjebat cu ju...takve mi osobe u zivotu ne trebaju!
I meni isto ljudi ne vjeruju kad govorim da smo izgubili dosta "prijatelja", samo kazu da umisljam, ali nije istina...pola ih se distanciralo, pola misli da nas trebaju ostaviti na miru...i tako taj krug prijatelja se sveo opet na minimum. Ali sto se moze...zato imas nas Da sam vam barem malo blize, pa da odemo na jednu kavicu, bilo bi lakse! Ja i suprug iduci mjesec krecemo u jednu grupnu terapiju sa roditeljima koji su isto to prosli...Mozda se tamo dese neka nova prijateljstva, ne znam, ali barem znam da ce me opet netko razumjeti, i pri tom nece govoriti, umisljas si samo! Ljubim te