joj drage moje ,bas smo sve u istoj situaciji,i ja se eto nikako ne mogu pomiriti s tom cinjenicom da su ljudi postali tako bezosjecajni i imuni na tudji bol ,dok citam vas kao da sam ja to pisala,postupci ljudi oko mene su isti i mnoge od njih sam prekrizila debelim markerom,a najvise me izludjivalo ponasanje i reakcija osoba koje nisu znale sta se desilo pa im ispricam a od njih ni jb "zao mi je"vec istog trena promjene temu a ja ostanem ,pa zar je moguce,neke od njih su majke,zar zaista u tom trenu ne osjete moju bol?uh da mso si blize pa da se druzimo lakse bi podnosile ove dane i lakse bi koracale u buducnost jer ma koliko vremena proslo nama je potrebno i zelimo pricati o njima svojim andjelima jer su tu,uvijek u nasim srcima i dusama i uvijek ce biti.....ljubim vas