draga patrik, znam da se ne veselis godisnjici kao sto bi trebalo, isto sam prosla, jos su kod nas godisnjica i smrt blizanaca u par dana razlike, pa tako da sam oko tog perioda bila bas tuzna. Htjela bi te savjetovati iz dobre namjere da tebi bude lakse a ne da opravdam necije ponasanje - draga moja ljudi su takvi bilo prijatelji bilo rodbina, bilo braca i sestre ili roditelji.ali ja se nisam nikada ljutila, ja sam to shvacala na nacin da je njima neugodno nas podsjecati na tu bol, ne zele nas gledati kako patimo i plačemo, zato se jaako rijetko ili nikako ne spominju nase diječice. nemoj odmah misliti da su te zaboravili i da im nije stalo da vas , pa i oni pate na svoj nacin,,,a i činjenica je da ono sto sam ne proživis ne mozeš razumjeti....dali bi se ja da mi djeca nisu umrla znala postaviti prema mami anđela i kako bi reagirala,dali bi joj pruzila potrebnu utjehu?sigurno nebi na nacin na koji bi sada mogla jer znam točno kako joj je i kroz sta prolazi....
s druge strane ne zelim poreci da postoje prijatelji pa cak i rodbina koja te razočara sa svojim postupcima, ali kazem ti ja ipak mislim da je vecini njih neugodno i da im je stalo do nas....nadam se da sam te bar malo utjesila, pusa