Hvala vam, drage moje, sto barem pokusate me utjesiti...znam da je najbolje prestati ocekivati od drugih nesto, ali to samo radim zato jer ja ne mogu dopustiti da netko od mojih bliznjih pati...uvijek sam tu za saslusati, za popricati, za dati novce, za pokloniti sto se da pokloniti...a sada kada se osjecam tako tuzno, kad mi je cijeli laptop skoro bijel od suza na ovaj dan nitko ( od onih za koje sam uvijek bila tu) da me nazove. Ne zovem ni ja vise, jer su me do sada samo proglasili ludom, i valjda misle kako se ne javljam vise, da sam dobro...ili valjda i ne zele cuti da mi nije dobro.Oni od muhe prave slona, a kada sam ja u pitanju, onda ima toliko losih stvari na ovom svijetu, da ja ne smijem ni rijeci reci Boli me, uzasno me boli...Jos najvise volim kod muzeve mame otici, barem me ona jos razumije i o njemu razgovara. A moji su govorili tu smo, tu smo, i za par mjeseci i ne cujes vise za njih...al dobro, dosta sada plakanja i kukanja...Hvala vam jos jednom sto barem procitate moje postove... Evo 4,5 mjeseca a ja se jos mizerno osjecam. Odlucili smo jos dugo cekati, a imam osjecaj dok ne dodje taj trenutak, zivot ce biti jako tezak...al eto, vrijedi cekati i truditi se ozdraviti...Kao sto pjesma kaze, sve ce doci na svoje mjesto, kad pustim da vrijeme ucini svoje Ljubim vas