prije više od godinu dana sestri moje prijateljice umrlo je dijete nakon duge bolesti pune patnje. nakon toga vidjela sam je nekoliko puta i niti jednom nisam znala kako reći da mi je žao. činilo mi se da je sve što bi rekla previše nevažno. možda tako nekako pomisle i vaši prijatelji, hoću reći ne mora biti da im svima nije stalo.
isto tako čini mi se da većina žena koje poznajem (uključujući i mene) izgubile su bebu tijekom trudnoće, samo nije nikad lako započeti pričati o tome. ne želim nikog uvrijediti, samo kažem da je postotak visok i da se svako drugačije odnosi prema pokazivanju osjećaja.