Ostavljeni od prijatelja kada nam je najteze... :(

[adal]

sve su mame tu,samo su dosli neki bolji dani pa su preselile na veselije teme,jer su docekale svoju djecicu pa su dosla nova pitanja ...
ja sam mama andjela vec godinu i pol,nista se posebno nije promjenilo osim sto sam naucila zivjeti s tim bolom,postao je dio mene i moje svakodnevnice,bas sam se tesko nosila sa svim tim,toliko da mi je riknula stitna z,zeludac,zivci,pa sam godinu dana provela po doktorima,pa se moja sljedeca trudnoca cinila daleko svjetlosnu godinu,sad smo krenuli zelimo drugu bebeu ali ne ide pa ne ide,juce sam imala jos jednu uzasnu fazu,dobila sam m i pukla definitivno cak sam bila i do psihica,ali moramo dalje i ja krecem na neki novi i drugaciji put,novi jer sam koliko toliko izasla normalna iz svega ovog,a drugaciji jer cu uvijek biti mama andjela,jaca,hrabrija i s cuvarem....drzite se drage moje jer iza tog crnog oblaka nad vama grije sunce,jako i lijepo i ceka na vas.....




Postoji uvek neko vreme buduce, vreme za nadanje...
Ljude koje izgubis i koje ti sam Bog posalje...
Postoji uvek trenutak ushicenja i sat za plakanje...
Dani, kad smo hrabri, dovoljno jaki...
Dani, kada nas zivot slomi i sakrijemo svoje oci u jastuk da ne vidi niko kako nas boli...
Postoji uvek neko vreme proslo za kojim ceznemo i vreme buduce za koje zivimo...