Ja mislim da čovjek sam procjeni kada i kome treba reći. Ja sam rekla obitelji, mojoj i muževoj i bližim prijateljima. Bilo mi je utoliko lakše zato što je među bližim prijateljima bilo još 3 para koji su imali isti problem. Jedino, kada bi me netko stalno pilao kad ćemo dijete, pa vidi koliko godina imate, pa koliko ste u braku...i slična stupidna pitanja, njima bi isto bez pol muke odbrusila šta im nije palo na pamet da možda želimo, a ne možemo??? Tu bi im začepila usta i to sa velikim guštom.
Mene je najviše ubijalo u pojam što bi me nakon svakog postupka zvalo brdo ljudi i pitalo šta je bilo i ja bi svaki put morala ponovo objašnjavati da nije uspjelo, pa kako nije uspjelo, pa suosjećanje prijatelja....ajme, to mi je bilo najgore! Nakon trećeg neuspjelog postupka, odlučila sam da nitko neće znati kad budemo ponovo išli, ali, na moju veeeliku sreću, ostala sam prirodno trudna i moja mala srećica sad ima 7 mjeseci.