Totalna flegma

[SikaPika]

M. boli dupe kad joj govorimo da ne smije - bacati igračke pod kauč, u kantu za smeće, raditi ovo ili ono...

Ne znam, možda već i ima negdje tema, nisam puno tražila, ali mene njezin prkos i inat, a onda to flegmatično ponašanje u kojem pokazuje da ju nije ni najamnje briga to što mi prijetimo, kažnjavamo, oduzimamo igračke, izluđuju.
Nije tako svaki dan. Nekada je med medeni, ali nekada poludi. Nekada tako sve fino izfilozofira da ja ostanem bez riječi...
Evo situacije: danas nam je došla teta, došli smo s proslave dosta kasno, bila je umorna..., MM i ja smo završavali neke kuć. poslove, ona s tetom u sobi i odjednom teta govori iz sobe "Mama, mene M. tuče lončićem" (mislim, sad mi je smiješno jer se ne zna koja je veće dijete, teta inače ima 80 godina).
Dođem ja, a M. mi se smije u facu. Ja s njom na stolicu i drobim, drobim. Kažem da ću joj uzeti lončić, ona ga baci i on se razbije (emajlirani). Ja u smeće, ona kao nešto drami, ali ništa posebno.
Ustane se sa stolice nakon odslužene kazne (2,5 minute) i opet krene s nekim sranjima (baca igračke pod kauč što mrzimo jer ih natrpa hrpu i onda ih vadi na sve moguće načine). Tu sad MM poludi i kaže joj, ako ćeš bacati igračke pod kauč, bacit ćemo ih sve u smeće". Kaže ona: "Ok, ja ću baciti ovo" i uzme mali tamburin i nekakav češljić lutkice koju je dobila tu večer i odnese hladno u špajz i baci u kantu.
Ja sam bila već umorna od svega, a MM je krenuo inzistirati što mu uopće nije slično i stavio je u kaznu i drobi, drobi, drobi i pita ju: "Je li lijepo to što si napravila?" Ona kaže: "Je". I onda on opet krene drobiti o bahatosti, o djeci koja nemaju... Meni već puna kapa svega, vidim da je umorna, ona samo viče: "Mama jesi draga? (to znači da se ne ljutim na nju), ja joj pokušavam objasniti da je mama uvijek draga, ali da nas ljuti... i opet bla bla bla...

Ona kao da ništa ne kuži! Ili neće skužiti! Ili namjerno to radi!
Uopće ju nije briga za kazne. Kad kažem da će u kaznu, sama ide na stolicu. Kad joj oduzmem igračku koja joj je tom trenu kao najdraža, opet ne drami previše. Kao, ok, dobro... Malo pita za nju, ali zaboravi. Prošle nedjelje na misi je radila totalne cirkuse i oduzela sam joj Fifi i korpicu s cvijećem koje su joj bile u tom trenutku fora, spremila na friz do kraja dana, gledala ih je, pitala je l' smije, ja rekla ne, ona ok i tek je ujutro tražila.

MM tvrdi da joj previše popuštamo.
A šta ja trebam raditi u slučaju kad jede, ne može nešto prožvakati i onda pljune ni manje ni više nego na pod. I sto puta sam rekla da nije problem pljunuti u tanjur, meni u ruku, sebi u ruku, ona nekada jednostavno pljune na pod (danas je na kirbaju pljunula - pljuvačku - u čisti tanjur pred svim gostima; prenerazila me). Šta da napravim, da joj kažem da sad više ne može jesti! Da je stavim u kaznu u pol ručka?

Je ne znam, je li to stvarno mali pubertet, je li ona takvog karaktera, jesmo li mi stvarno prepopustljivi...
Mislim, jesmo. Ali meni je stvarno muka da ja svoje dijete stalno držim u nekakvom strahu, ono, k'o ćuku, da mi ide uz nogu. Meni je to bezveze.

Važno mi je da ona zna da na suncu mora imati šeširić, da ga sama traži, da kad kažem da ne smije u pijesak jer će se prehladiti ona posluša, da neće na cestu bez ruke, da ne može jesti čoksu prije ručka i te neke stvari od životne važnosti. Tu inzistiram i nekako mi se čini da tjerati mak na konac kod tih nekih bezveznih fora nema smisla. A opet me izluđuje. Zapravo me izluđuje to što ju ne diraju kazne. Valjda bi ju diralo jedino da se ja ljutim, a ne pada mi na pamet ljutiti se i duriti na svoje dijete duže od tri minute (mislim, ne radim to ni inače, a ne s njom).

I još samo ovo (znam da sam već pretjerala), neki dan mi se izgubila u Kauflandu. Pobjegla mi. Sakrila se iza polica, ja ju nisam odmah tražila jer sam se bojala da ćemo se mimioići, kad sam vidjela da je nema, krenem je tražiti i mimoiđemo se... jadnica je završila na sasvim drugom dijelu Kauflanda, uplakana, izbezumljena. Moram li reći da je meni skratila život za deset godina, umrla sam od straha jer nisam znala gdje je. Samo zato jer ju pustim da šalabaza okolo, da se MM pita, on bi ju držao čvrsto za ruku, ma, na uzici, ne bi ju pustio da prstićem dotakne bilo što (njega su tako), a meni je to bezveze. Glupo mi je ubijati znatiželju i stalno je klopati po glavi samo zato jer ju zanima kako što izgleda i koliko je teško, je li metalno ili drveno... (mislim, ja stanem pa sve objašnjavam).

[oka]

Slično kao da opisuješ moju, isto je samovoljna, tvrdoglava, duugo je pljuvala na pod, a igračke služe samo za bacanje oko sebe,
(dobro sad je to manje) samo ne za igru.
Ja bi rekla da radite isto što sam i ja radila dok je bila jedino dijete, ti si sa njom doma i previše se svijet vrti oko nje.
Očekuje se od nje razumijevanje jer je pametna curica, a ustvari oni su maleni i iako se čini da nas razumiju o čemu pričamo
puuno našeg objašnjavanja oni ustvari ne razumiju.
Meni moja sad kaže, mama ne razumijem te uopće o čemu pričaš, tak da sam sad shvatila koliko stvari u pršlosti to dijete nije shvatilo.

Tako da te neke prepirke kasno u noć jednostavno srezati, okrenuti ploču i odustati,
možda da više gledaš svoja posla, a ona da ide u korak sa tobom, više će te kopirati, manje će imati vremena za svoje nepodopštine.
Znači da ti živiš svoj život, a ona svoj prateći tebe. Dok se sve vrti oko njih, onda nastanu problemi, bar ja tako mislim.

[Doga]

-Ja s njom na stolicu i drobim, drobim.
-Kažem da ću joj uzeti lončić=ona ga baci i on se razbije (emajlirani).
-Ustane se sa stolice nakon odslužene kazne (2,5 minute)=opet krene s nekim sranjima.
-Tu sad MM poludi i kaže joj, ako ćeš bacati igračke pod kauč, bacit ćemo ih sve u smeće"=kaže ona: "Ok, ja ću baciti ovo" i uzme mali tamburin i nekakav češljić lutkice koju je dobila tu večer i odnese hladno u špajz i baci u kantu.
-MM je krenuo inzistirati što mu uopće nije slično i stavio je u kaznu i drobi, drobi, drobi i pita ju: "Je li lijepo to što si napravila? =Ona kaže: "Je". I onda on opet krene drobiti o bahatosti, o djeci koja nemaju...
-ja joj pokušavam objasniti da je mama uvijek draga, ali da nas ljuti... i opet bla bla bla...= Ona kao da ništa ne kuži! Ili neće skužiti! Ili namjerno to radi! Uopće ju nije briga za kazne.

Draga SikaPika, oprosti što sam ti rastrančirala tekst, ali mislim da je ovo ključno. Po mom vlastitom iskustvu, priča, drobljenje, itd. za njih ostaje samo to. Mislim da ne bi trabali, pošto to ne ferma, dati upozaorenja 'hoćeš li da bacimo', ili 'ako ćeš tako baciti ćemo'.. već hladnokrvno bacite odmah; uz objašnjenje zašto to radte te nastavite dalje sa svojim poslom k'o da se ništa nije dogodilo.. i tako opetovano, svaki puta (u neku posebnu vrećicu gdje će biti samo njezine igračke, ali da ona po mogućnosti to ne zna)
Drugo što mislim da je ključno su kazne, koje na nju očito ne djeluju. Probaj je umjesto na stolicu staviti na neko dr mjesto gdje će biti u kazni i produlji vrijeme, koliko misliš da je potrebno da kaznu doživi.
Zatim, oduzimanje igračaka produži na tjedan dana npr., ovisno o 'gluposti' koju uradi i dulje.. jer dijete ti je inteligentno, barem se meni tako čini po ovoj tvojoj priči, i ona zna da će sa stolice sići za 2,5 min, da će igračku dobiti, ako ne sad, onda uskoro, itd.

Ukratko, manje priče više akcije.. To je samo moje skromno mišljenje..
Btw. slažem se i s Okom
držite se!

[marta]

Baš sam ja htjela napisat da previse drobite.
Ona cuje:
- bla, bla, blaaaa, blaaaaa, loncic, blaaaa, teta, blaaaa, blaaa, blaaaaaaaaaa

A trebala bi cuti samo ovo:
- Ne, ne smiješ tući.

I onda uzmeš lončić, a ponudiš drugo.

[koksy]

Baš sam ja htjela napisat da previse drobite.
Ona cuje:
- bla, bla, blaaaa, blaaaaa, loncic, blaaaa, teta, blaaaa, blaaa, blaaaaaaaaaa

A trebala bi cuti samo ovo:
- Ne, ne smiješ tući.

I onda uzmeš lončić, a ponudiš drugo.

Potpis!

I meni je trebalo malo vremena da to shvatim ali stvarno je tako. Svesti sve na 3-4 jasne rijeci, prilagodit ton glasa situaciji i kraj price.

P.S. tu tehniku sam pocela primjenjivat i na MM-u i pokazala se vrlo uspjesnom

[babyboys]

previše priče.
ona nema ni tri godine, konkretnije akcije će je se više dojmiti.
probaj ne definirati vremenski kaznu.
ja ne oduzimam igračku do sutra ili do iza ručka, nego ju jednostavno oduzimam, a vratiti ću ju kada ja zaključim da je vrijeme i da je zaslužio. jer neke stvari se moraju zaslužiti, ne podrazumjevcaju se, barem meni.

i potpisujem oku.

[sillyme]

Ma ja bi SikaPiki savjetovala da joj dijete krene najesen u vrtic (ionako puni tri godine za manje od mjesec dana). Mislim da bi to bilo najzdravije moguce za njih - malo bi se dijete trgnulo i vidjelo kako je to kad nisi centar svemira, malo bi se ona odmorila od djeteta i sve bi bilo bolje. Ovako, fokusiran svaki budni trenutak na 3-godisnje dijete te jednostavno mislim nakon nekog vremena ucini nesposobnim odmaknuti se emocionalno od cijele situacije i vidjeti da su sve te sitne svakodnevne frustracije samo to - sitne svakodnevne frustracije, benigna inacenja koje roditelj koji ima i drugih okupacija u zivotu puno lakse rjesava... Bez uvrede SikaPiki, to je eto moje misljenje generalno, bez ulazenja u detalje koliko minuta treba provesti na stolici, koliko puta treba tolerirati da namjerno proljeva vodu prije nego ode u kaznu (ili uopce ne ode) itd...

[Bodulica]

Ma ja bi SikaPiki savjetovala da joj dijete krene najesen u vrtic (ionako puni tri godine za manje od mjesec dana). Mislim da bi to bilo najzdravije moguce za njih - malo bi se dijete trgnulo i vidjelo kako je to kad nisi centar svemira, malo bi se ona odmorila od djeteta i sve bi bilo bolje. Ovako, fokusiran svaki budni trenutak na 3-godisnje dijete te jednostavno mislim nakon nekog vremena ucini nesposobnim odmaknuti se emocionalno od cijele situacije i vidjeti da su sve te sitne svakodnevne frustracije samo to - sitne svakodnevne frustracije, benigna inacenja koje roditelj koji ima i drugih okupacija u zivotu puno lakse rjesava... Bez uvrede SikaPiki, to je eto moje misljenje generalno, bez ulazenja u detalje koliko minuta treba provesti na stolici, koliko puta treba tolerirati da namjerno proljeva vodu prije nego ode u kaznu (ili uopce ne ode) itd...

Potpis!

[SikaPika]

Ma ja bi SikaPiki savjetovala da joj dijete krene najesen u vrtic (ionako puni tri godine za manje od mjesec dana). Mislim da bi to bilo najzdravije moguce za njih - malo bi se dijete trgnulo i vidjelo kako je to kad nisi centar svemira, malo bi se ona odmorila od djeteta i sve bi bilo bolje. Ovako, fokusiran svaki budni trenutak na 3-godisnje dijete te jednostavno mislim nakon nekog vremena ucini nesposobnim odmaknuti se emocionalno od cijele situacije i vidjeti da su sve te sitne svakodnevne frustracije samo to - sitne svakodnevne frustracije, benigna inacenja koje roditelj koji ima i drugih okupacija u zivotu puno lakse rjesava... Bez uvrede SikaPiki, to je eto moje misljenje generalno, bez ulazenja u detalje koliko minuta treba provesti na stolici, koliko puta treba tolerirati da namjerno proljeva vodu prije nego ode u kaznu (ili uopce ne ode) itd...

Slažem se. Planirali smo je dati u vrtić od jeseni, ali odustali.
Znam da ćete pomisliti kako se*em, ali naš je vrtić poznat po tetama koje su već pred mirovinu i da klinci uglavnom cijelo vrijeme gledjau crtiće.
E sad, postoje i drugi vrtići, da, ali su mi daleko. Nemamo auto i stvarno mi se ne da (zapravo mi se ne da nju gnjaviti, ja sam stvarno od onih kojoj nije ništa teško) voditi je gradskim busom ili bicom do vrtića u kojem će biti samo 4 sata. Glupo mi je da bude duže jer sam i tako kod kuće, kuham...
Pa smo odlučili pričekati do 4. godine i starije grupe gdje su tete ok.
A opet, tko zna, možda počnem raditi na jesen pa će ići i ovdje.

[sillyme]

Slažem se. Planirali smo je dati u vrtić od jeseni, ali odustali.
Znam da ćete pomisliti kako se*em, ali naš je vrtić poznat po tetama koje su već pred mirovinu i da klinci uglavnom cijelo vrijeme gledjau crtiće.
E sad, postoje i drugi vrtići, da, ali su mi daleko. Nemamo auto i stvarno mi se ne da (zapravo mi se ne da nju gnjaviti, ja sam stvarno od onih kojoj nije ništa teško) voditi je gradskim busom ili bicom do vrtića u kojem će biti samo 4 sata. Glupo mi je da bude duže jer sam i tako kod kuće, kuham...
Pa smo odlučili pričekati do 4. godine i starije grupe gdje su tete ok.
A opet, tko zna, možda počnem raditi na jesen pa će ići i ovdje.

OK, meni se tesko postaviti u situaciju mame koja je s djetetom doma tri godine jer je moja isla u vrtic nakon godine dana - ali iskreno, mojoj je vrtic stvarno korisna stvar. Zasto? Jer se tamo igra s drugom djecom svoje dobi. Doma toga nema, ni u parkicima bas nema puno djece njene dobi, svi su u vrticu (bar kod mene). A u vrticu se igraju sasvim drugacije nego ti s njom.
Da, igraju se i tamo kuhanja, sminkanja, crtaju, istrazuju itd - ali takodjer i ludiraju, igraju se najbezveznijih igra na svijetu, bezglavog jurcanja, pa jedno gurne drugo, ovo se uvrijedi do neba, kaze "ti nisi moja prijateljica" pa za 5 minuta opet nesto drugo, pomiri se s prvom i tako u krug. Tamo postoji jedan svijet djecijih interakcija koje mi odrasli (po meni) ne mozemo zamijeniti jer smo ih jednostavno prerasli.
Tako da ja ostajem pri savjetu da ti dijete krene u vrtic, recimo odvedes je na dorucak bude do rucka a nakon rucka je ionako spavanje - pa je pokupis nakon spavanja. Tako je tamo nekih 4 budnih sati + 2 sata spavanja, ti imas 6 sati za sebe, svoj posao, skuhas rucak i veceru u miru, sredis bascu, odradis te honorarne poslove u miru (pa sigurno traje krace nego kad ti lupa na vrata) a ona se malo uci samostalnosti i poigra se s drugom djecom. Popodne je opet cijelo vase.

I nemoj dijete tako manipulirati da places (ili na neki drugi nacin) ako zeli bit s bakom. Pitas mirnim glasom "Jesi sigurna? U gradu cemo raditi to-i-to" ali ako nece-nece. Moja je imala jednu fazu tu negdje s tri godine kad nikad nije htjela ici nekud, ako je bila doma kod bake, ako je bila kod bake doma itd. Pa smo je malo nagovarali a malo pustili da bude po njenom. Ne smijes tako emotivno dozivljavati nesto posve benigno kao sto je zelja trogodisnjakinje da bude s bakom (iz ko zna kojeg razloga, njima je i ideja da ce npr. dobiti jedan kiki bonbon sad dovoljna motivacija za to da ostane s bakom)

[flopica]

SP razmišljam večć danima da li da napišem ono što mislim jer ti se sigurno neće svidjeti a ja ti ne želim dodatno trljati sol na ranu
stoga ovo što pišem uzmi kao da ti to govori netko za koga sigurno znaš da ti želi pomoći
štajaznam,zamisli neku sebi blisku osobu, prijateljicu, sestru...
dakle ja mislim da ti M. gušiš u najboljoj namjeri da joj pružiš sve naj od sebe
kako netko reče i u tome se može itekako pretjerati i po meni ti pretjeruješ
nekako mi se čini, znači može biti da nisam uopće u pravu ali kroz sve vrijeme ovdje što si pisala ja sam dobila naravno jednu sliku tebe i M. kao tandema koji sve radi zajedno, svugdje ide zajedno, bliske ste, povezane. to je naravno skroz u redu, i sama sam bila takva sa svojom starijom djevojčicom. međutim meni se čini kao da ti sa njom kompenziraš neke svoje osobne rane i praznine nastale u prošlosti i kao da kroz nju malu vidiš sebe malu. imam dojam da joj više nisi dostatna za zadovoljenje njenih potreba, pa imam dojam da to i sama shvaćaš i da ti teško pada, jer se sve mijenja...

ne razumijem npr. ideju da vučeš muža i malu sa sobom na maturu, jer što će se dogoditi ako ti odeš jednu večer - ništa draga , baš ništa.
dijete će ostati s tatom, prilagoditi se, zaspati. sutra će sve biti onako kako bi bilo i inače.

podržavam ideju da krene u vrtić, ta 4 sata će joj super doći isto kao i tebi i vama svima u konačnici
i to ne nagodinu, dala bih je sad od jeseni, neće ona imati nikakve strašne posljedice što će pogledati koji crtić, pa šta, dok pojedu, poigraju se, već će biti vrijeme za polazak kući, 4 sata prođu u vrtiću brzo

što se tiče kazni vezano za prolijevanje vode sasvim je dovoljno to što pobriše iza sebe. tako shvaća vezu između onoga između onoga što učini i posljedice koja slijedi. to je po meni sasvim ok.

apropos sjedenja u crkvi, pa iskreno moja sa 7 se ponekad ucrva ako je neki svećenik koji je dosadan i monoton i ako je misa jednolična. ma ucrvam se i ja ako baš hoćeš. mislim da ti puno od nje očekuješ, i znam kako je lako upasti u takvu zamku.
moja curica je bila odmalena izrazito zrela za svoju dob, jak rano propričala, izgovarala komplicirane riječi, skinula pelene, sve nešto rano. pa sam je i sama počela tretirati kao da je starija i zaboravljala da je ona samo malo djetešce. onda sam oladila i tebi preporučam isto!

nekako sam sigurna da će kod vas sve sjesti na svoje mjesto onog trena kad M. daš malo više prostora
a onda će doći neka druga faza pa poslije nje opet neka nova i tako... to se zove život
suoper da postoji ovakvo mjesto gdje se možemo međusobno žaliti i tješiti

[Doga]

Inače kažu da klinci u tim godinama ne razumiju npr. 2-3 zadane radnje, ili ako napraviš ovo, dogoditi će se ovo.. Dakle samo, npr.: nemoj to bacati, sad ideš u kaznu, ili donesi mi lončić, budi dobra, itd. (odmah nakon što napravi glupost trba doći i kazna, jer kasnije neće znati zašto je u kazni), itd. Dakle, treba i pričati, ali na što jednostavniji način.

[Anemona]

Slažem se s curama. Manje priče, više konkretne akcije.
Isto tako ova situacija gdje je bila teta kod vas, tu je vjerojatno privlačila pažnju, htjela se "pokazati". Naravno ni tada ne bi trebala raditi pizdarije, ali to je obično vrijeme kad djetetu dopustim ludiranje.
Neka pokaže što želi pred nekim "novim", naravno bez udaraca i materijalne štete.

Možda da ju preusmjeriš kada netko dođe: ajde teti pokaži bla, bla, bla,... (što si nacrtala ili tako nešto).

[trampolina]

Ne sjećam se tko je više napisao, ali meni je pomogao savjet baš s ovog foruma: kratke i jasne rečenice, bez emocionalne obojanosti. Jes da zvuči malo vojnički, ali pomaže u kriznim situacijama.

Kad je moj najstariji imao takve ispade u 80% slučajeva radilo se o poruci "mama uključi se duhom". Ostalih 20 je bilo riječ o gladi, žeđi ili umoru. Tek negdje nakon 3,5-4 godine sam mogla povremeno imat vremena za udahnit. Mislim da su to takva djeca, s mlađim nikad takvih isključivosti. Curetak za sada naginje ponašanju najstarijeg, vidit ćemo kad malo stasa hoće li ga nadmašit

[sss]

Ja sam shvatila da kad mi ne zatvaramo usta i ''drobimo, drobimo..'', jednostavno im postanemo pozadinska buka. To mi je i razumljivo, jer bi i nama bilo teško pratiti nekoga tko nam stalno drobi nad glavom.
Ja ih pustim do određene granice, kad su u opasnosti oni ili okolina, ili rade nešto stvarno neprihvatljivo, a zatim dreknem i počnem drobiti. Tako oni dobiju više prostora za život, ja manje drobim, bolje me čuju kad je važno i vjerujem da se prorjeđuju situacije kad treba intervenirati. Jer, ako ih previše tlačimo, postaju sve nervozniji i još skloniji raditi gluposti jednu za drugom.
Kad sam ja malo nervoznija pa previše drobim, vrlo lako i brzo njih trojica naprave opći kaos i ne slušaju više ništa.

[Nena-Jabuka]

Moram li reći da je meni skratila život za deset godina, umrla sam od straha jer nisam znala gdje je. Samo zato jer ju pustim da šalabaza okolo, da se MM pita, on bi ju držao čvrsto za ruku, ma, na uzici, ne bi ju pustio da prstićem dotakne bilo što (njega su tako), a meni je to bezveze. Glupo mi je ubijati znatiželju i stalno je klopati po glavi samo zato jer ju zanima kako što izgleda i koliko je teško, je li metalno ili drveno... (mislim, ja stanem pa sve objašnjavam).

Cure su rekle već za duge priče i objašnjavanja, slažem se s njima, dok je malo ide po onom principu -prvo poslušaj naređenje (stvarno kou vojsci, ali druge nema) jer sam ja pametnija i znam što je za tebe bolje... u svakom trenutku i svakoj situaciji.
Ne mislim da joj to izgovaraš nego da znaš u svojoj glavi uvijek da je to tako i zašto te mora poslušati.
Što su veći dajem im više demokracije jer bolje kuže što pričam.
Ovo za dućan i prepipkavanje stvari i svega i svačega,
samo ću ti dati drugačiji pogled na to, ne moraš ga slijediti, ali može ti koristiti samo radi ravnoteže pristupa.
Tvoje dijete, i moje dijete, i većina drugih, stvarno ima jako puno prilika, i doma, i dvorištu, i u vrtu, i parku, i vrtiću (ako ide), prepipati masu stvari, pregledati teksturu, boju..., ako smo im mi voljni objasniti, naučiti će masu toga.
To rade i tete u vrtiću i baš je dio pravilnog odgoja i doprinosi razvoju dječjeg mozga, snalaženja i sl.

No, ne mora se to raditi baš svugdje, u tuđoj kući, u dućanu, nije nužno svugdje udovoljiti djetetovoj želji i znatiželji da nešto uzme, pipne, takne, otvori, rasturi, pregleda...mora se učiti i samokontroli, poštivanju kućnoga reda u "tuđem" prostoru ili poštivanju tuđega truda.
Moja je starija kćer prihvatila jedno "nevjerojatno" objašnjenje da ne dira stvari s polica koje je teta u dućanu baš lijepo posložila i sad bi bilo šteta to joj micati.
A tako je lijepo posložila! Onda je ona ponavljala - nećemo to dirati, teta je lijepo složila!

Tako, ne mora se na svako dijete primijeniti isto, svako zahtijeva različit pristup, ovo ti samo navodim kao ideju, drugačiji pristup.

[nela08]

SikaPika, i još jednom se poklapa ponašanje moje cure i tvoje cure....
I da, greške su iste, ali baš to sve joj pokušavamo objasniti i objasniti, a onda na to i ona ima hrpu objašnjenja. Moja E. je malo starija, pa ona već itekako argumentirano obrazlaže svoja djela.....Sto puta nas nadmudri, da ne možeš ništa drugo nego se smijati...
Šta se kazne tiče, ona samu sebe pošalje u kaznu, po potrebi.....ono šizi, šizi....i onda kaže "idem se ja malo smiriti u fotelju.....znaš tamo u sobi ću biti, tako da znaš" i onda si legne, navuče na sebe neku dekicu i priča si priča, čudesa (snimala sam više puta i plakala od smijeha na te priče) i onda za par minuta viče "smirila sam seeee, dolazim!!!!!

Gotovo ništa joj ne znači oduzimanje igračke, jer ona isto tako sama ode i baci, ako već treba....ma ne možeš joj ništa. Jedino kad se vikne i oštro zabrani reagira, ali sad mi je već dva puta počela tako tužno plakati na povišeni ton, ali iskreno, onako tužno, i priča "ja sam žalosna dok se moja mamica ljuti na mene. ja sam tvoja curica, ljubi me, ajde sad me grli.....tužna sam, neću više bacati...." jer ona uvijek objašnjava i sve izražava riječima i toliko opisuje svoje osjećaje da ne mogu vjerovati kako samo to sve zna, pa sad stvarno ne znam kad ću se slijedeći puta uopće usuditi viknuti.


E da, i u kaznu smo već više puta poslani i tata i ja....."kaže, mama jesi ti malo nervozna, jel da? odi se smiri u fotelju, pa mi se vrati opet vesela i onda ćeš mi pjevati onu našu....znaš"

[SikaPika]

ma da, znam ja, to drobljenje je njoj stvarno pozadinska buka
nekada se uhvatim da drobim nakon druge rečenice pa stanem, nekada me ponese
MM više puta ponese, on bi sve lijepo, a ona digne obrve, u nekom polusmijehu i točno ga tim pogledom podje...

ali ljudi moji, ona valjda ima toliko igračaka da to što ću ja njoj oduzeti tamo neki češljić tamo neke bebe stvarno ne znači ništa
eto, lončić sam kao bacila (a nisam, iako se razbio taj emajl, uspomena je na drugu tetu koja joj je to dala) i ni ne pita za njega iako se danima igrala s njim
to s 2,5 minute je zato što sam pročitala tu na forumu (Peterlin pisala) da im treba dati toliku kaznu koliko godina imaju

ne znam, nekada imam osjećaj da nam je stvarno stalo oko nebitnih stvari - mislim to s bacanjem ispod kauča i iza kauča, moš mislit
to za tući, odmah ju maknem od osobe koju je udarila, strogo joj se obratim i tu znam da nema drugog nego svaki puta tako

ma, mi zapravo uopće nismo dosljedni, pogotovo s tom kaznom, nekada ide u kaznu za glupost, a nekada isto toleriramo sa smijehom što ovisi o našem raspoloženju
znam da je to glupo i neodgoovrno, ali znam da nam se zalomi

a trgovina, Neno, da, u pravu si
većinu stvari ona ne uzme u ruke, ali ode do njih, pipne ih, ono, ode i pipne (ok, ima situacija gdje se sama posluži kikirikijem na rinfuzi), ali stvarno moram biti stroža u trgovini
zapravo, meni svekiji stalno govore kako je MM bio jako dobar, nikada ništa nije tražio, nikada ništa nije dirao, a oni su ga zapravo držali kao ćuku, k nozi pa je često i danas takav u takvim situacijama
u trgovinu nije išao dok nismo počeli živjeti zajedno, a kad bi M. sada poslala u trgovinu, sigurna sam da bi sama našla sve osnovne namirnice (mislim, ona u Super Konzumu zna gdje stoji germa koju koristimo)
i zato joj možda previše popuštam baš iz straha da ne bude tako poput njega, on se nekada baš ne zna izboriti za sebe, a ja jedva čekam dan da joj kažem - e, nemoj se dati zaje..

Nela, i ova moja ima izgovor za sve
neki dan nakon što je izvukla nekoliko vlažnih maramica i zpaketića i poslagala po sobi da glume lonku dinosaurima više nije znala kako se opravdati, pa je rekla da su je dinosauri nagovorili
i što reći na to (MM i ja smo se zezali da jadni mi, da nam dijete čuje glasove koji upravljaju njome)
uvijek na sve ima odgovor

da, i to što je jedinica i što se sve vrti oko nje
i što se ja ne znam isključiti pa ju čujem uvijek i reagiram uvijek (MM sjedi s njom na podu, kao igraju se, on se nešto zamisili, ona ga pita tri puta, on je isključen, a ja se derem odgovor s WC-a)
i što stalno traži pažnju, sudjelovanje u svemu, priču, priču, priču

Nela, i ova moja stalno brije po tome, jesi ti sad ljuta ili si moja draga mama, neću više ovo ili ono (a onda opet po starom za pet minuta)... baš mi bude bed jer ispada kako se stalno ljutim
baš moram oladit'

[SikaPika]

Ja uopće više ne znam što da radim.
Tužna sam. I ljuta. I bijesna...

Svaki, ali svaki dan napravi neku pi*dariju dok nam gleda u oči i nakon toga se smije. Nema žaljenja, nema beda...
Večeras je pila vode i malo prolila na parket i ok, kažem nema veze, bilo je slučajno.
Ona kaže, sad ću prolit i ostalo, uzme šalicu i prolije mrtvo hladno vodu po podu.
Došlo mi je da ju...
Donijela sam joj krpu i lavor neka kupi, cijedi... Onda je kukala da je teško i sklisko... MM joj je govorio što treba raditi, a ja sam ljuta k'o pas sjedila u dnevnoj.
Nakon, pa sigurno 10 minuta "kupljenja" vode s mokrom i suhom krpom, veselo je odskakutala u kupaonicu (hoćemo se utrkivati?!) i počela daviti ljutim li se, jesam li draga, jesam zabrinuta...
Ignorirala sam ju cijelu večer (tih pola sata dok je zaspala). Tako je i zaspala, ispitujući me jesam li draga i govoreći kako se promijenila i kako će mene promijeniti (čk, čk, evo, promijenila sam te...)
Baš sam tužna jer se nekada uhvatim kako cijeli dan hodam za njom i kupim što je namjerno bacila, napravila ili se dernja bezveze... osjećam kao da se udaljavam. Ovo je prvi puta da sam ju mogla tako dugo ignorirati i baš sam sad jadna zbog toga.
Ali njoj uopće do ničega nije stalo.

Recite mi da je to faza i da neće biti takva osoba.

[trampolina]

Neće

Stalo je njoj, itekako, ali iz nekog razloga to ne pokazuje.
U mnogočemu me podsjeća na E. To liči na ono što smo mi prošli 'da vidimo koliko sran.e mogu napravit da me mama i dalje voli'. Trajalo je oko godine dana, prolazi vrlo polako. Najviše što nam je pomoglo su s jedne strane jasno postaljene granice a s druge davanje velikih doza pažnje i ljubavi.

I ako ikako možeš, probaj je ne ignorirati, ovakve ispade treba odhendlati jasno, glasno i bez emocionalne obojenosti (meni najteže za naučiti)

[maria71]

Neće

Stalo je njoj, itekako, ali iz nekog razloga to ne pokazuje.
U mnogočemu me podsjeća na E. To liči na ono što smo mi prošli 'da vidimo koliko sran.e mogu napravit da me mama i dalje voli'. Trajalo je oko godine dana, prolazi vrlo polako. Najviše što nam je pomoglo su s jedne strane jasno postaljene granice a s druge davanje velikih doza pažnje i ljubavi.

I ako ikako možeš, probaj je ne ignorirati, ovakve ispade treba odhendlati jasno, glasno i bez emocionalne obojenosti (meni najteže za naučiti)

problemi će biti sve veći ako ti ne promijeniš svoj odnos prema maloj, ona samo reflektira tvoj odnos prema njoj .

ovo ignoriranje ti nije dobro, samo će je još više potaknuti na izvođenje kerefeka . ne budi popusljiva, ti si mama a ne ona . a kompenzirati odgojne propuste svojih i muževih roditelja kroz odgoj vašeg zajedničkog djeteta je neučinkovita opcija .

[Anemona]

Ponovno čitam, pod konkretnu posljedicu za njezinu dob, mislim da je dovoljno ovo - da pokupi.
Ok, ona je pokupila, nema dalje durenja s tvoje strane (ti si mama). Na to samo kaži u kratkoj rečenici nešto u stilu voda se ne prolijeva, bla, bla, bla,... i završena priča. Idete normalno dalje.

Kad napravi opet neku glupost, opet neka čisti za sobom, ili ako nešto uništava, oduzmi joj,...

[SikaPika]

Ponovno čitam, pod konkretnu posljedicu za njezinu dob, mislim da je dovoljno ovo - da pokupi.
Ok, ona je pokupila, nema dalje durenja s tvoje strane (ti si mama). Na to samo kaži u kratkoj rečenici nešto u stilu voda se ne prolijeva, bla, bla, bla,... i završena priča. Idete normalno dalje.

Kad napravi opet neku glupost, opet neka čisti za sobom, ili ako nešto uništava, oduzmi joj,...

da, to je ta stala borba koju moramo provoditi
ma, glupo je uopće što ja očekujem nešto više za tako malo vremena
a možda je i doživljavam starijom, kako bih rekla... ne pametnijom nego ono... ona zna da to što je napravila nije dobro, nije blesava, bistro je i sjajno dijete... pa kako joj se samo da praviti stalno gluposti

a ovo za ignoriranje, znam, znam da je bilo glupo, ali sinoć sam bila tako umorna, i fizički i psihički
osim toga, već dva dana dok radim, ona je cijelo prijepodne unutra jer je vani prevruće
MM je s njom, ali - ja radim u dnevnoj, ona svako malo dolazi nešto pitati, reći, pomaziti se
neki trenutak mogu odvojiti za nju, ali neki ne - moram se skoncentrirati
baš smo danas pričali da bi bilo bolje da idem raditi, obavim, vratim se i onda sam njezina
ovo je baš mučenje, i za nju i za mene jer ispada da se stalno nešto dernjam, da ju mičem od sebe...

večeras smo trebali do grada, a ona je rekla kako bi radije bila s bakom
to me dotuklo jer voli ići i u grad i u knjižnicu...
opet sam napravila glupu grešku, kao prvo, rasplakala sam se, a onda sam krenula srati... ma, sramota me i priznati
sto puta sam takav scenarij prošla u glavi i obećala si kako se neću duriti i predbacivati, a danas sam to napravila
ipak smo svi troje otišli do grada i naravno, bilo joj je super
moram stati na loptu i vratiti više našeg maženja, igranja jedan na jedan (zapravo samo jurcam i pokušavam stići napraviti sve poslove)

[Anemona]

I ja sam htjela spomenuti ignoriranje, to se ne radi.
Smatram da je tvoja curica dovoljno velika da osjeti konkretnu posljedicu. Bez obzira što je flegma, kako ti kažeš prema svemu, ali valjda ima nešto što je "dira".
Isto tako smatram da je presudan moment što ste 24 sata dnevno zajedno, to je stvarno super s jedne strane, a s druge je teško napraviti neki konkretni odmak i vidjeti problem.

[Anemona]

:ina niz:
Isto tako kad počne prigovarati da joj je teško/sklisko samo reci da je i tebi teško/sklisko za njom čistiti, neka drugi put ne prolijeva namjerno.

Pokušaj joj ukazati na tim njezinim zapažanjima zašto je krivo.

[lukab]

moj je isti takav!
samo sto sam ja krenula logikom - biram bitke...
ovo za kauc - mi ga pustimo, on si sakriva stvari ispod, pa vadi, pa ispod frizidera, i tako... pustim, nek se igra, poslije izvadim i amen...
prolijevanje vode jos doma nije radio ali je u vrticu tako da nisam imala prilike reagirat na to...
meni je pobjegao iz dm-a van, na cestu, preko platoa, parkinga do placa gdje ga je jedan covjek zaustavio jer je vidio dijete bez roditelja... umrla sam od straha, ovo sto kazes - 10 godina zivota mi je otislo... i nije plakao, nije dramio, smijao mi se kad sam dosla do njega, dok nije vidio moje lice i cuo moj glas, onda se uozbiljio i rekao da nece vise bjezati mami... uzas...
ja to gledam kao fazu, imam zivahno i radoznalo dijete, ne zelim ga sputavati (izuzetak su stvari opasne po zivot tipa ceste, struje, plina i slicno)
stvari koje su zabranjene su uvijek i dosljedno zabranjene i tu nema rasprave, on te granice uvijek preispituje, svakodnevno, ali se ja ne dam...
a ostalo - ponekad mi neki njegovi postupci zasmetaju i krenem to zabranit ali se onda uvijek probam sjetit da mu to nisam inace uvijek zabranjivala i da je dijete zbunjeno tim mojim reakcijama jer je jucer to smio, i na kraju uvijek nadjem u sebi razlog zasto mi to smeta (zivcana dosla s posla, umorna)

ma i mi puno grijesimo oko tih kazni, dosljednosti, ne dogovorimo se sto je dozvoljeno a sto ne, pa zbunjujemo dijete, ali trudimo se...
drazi mi je takav radoznao i svoj nego da je na špagicu... ima svoju osobnost i razvija ju, mi samo kanaliziramo u neke okvire koji su ajmo rec prihvatljivi (sto god to znacilo )

[Peterlin]

Da, da... slažem se: do škole, koliko godina - toliko NAJVIŠE kratkih rečenica dijete čuje, a sve ostalo je blablabla...

Ja sam kao i marta skretala pažnju i to je jedino palilo.

[tangerina]

Moj je Bubamaronja iste dobi ko tvoja cura, i kod nas je upravo suprotno od ovoga što cure kažu o kažnjavanju vs. razgovaranju. Kazne se trudim stvarno rijetko primjenjivat (to oduzimanje igračaka), jer se dosta puta čim to napravim, kao i kad vičem, cijela stvar pretvori u borbu za moć između mene i njega. Tek onda krene vikat i on na mene, tražit nešto drugo što će bacit, ide me udarit. Vidim da je to iz ljutnje.
Razgovori sa sjedenjem u krilu su mi puno efikasniji, pod uvjetom da su rečenice kratke i na kraju zaključak "dakle nećemo tući nikoga" i slično.
Meni se taj njen stav "ništa ti to mene ne dira" čini kao slična reakcija, ustvari nošenje s time što ti imaš moć nad njom u datom trenutku.

I dalje, čini mi se da si ti počela te razne svakodnevne nepodopštine doživljavat kao rat između vas dvije. Mislim da će ti bit lakše nosit se sa svakodnevnom situacijom ako ne misliš taj čas o tome kakva će ona osoba postati, radi li ona to tebi u inat i slično... Kod nas se svako malo dogodi da on slučajno ili namjerno nešto prolije, već zna di je krpa za stol, a di za pod, i sam to obriše, ja se radi toga ni ne ustajem.

[vertex]

SikaPika, radiš dramu oko ničega. To je tako uobičajeno dječje ponašanje. Nije to ni za bit tužan, ni ljut, ni za misli o udaljavanju. Ti si navikla imat s malenom dobru komunikaciju i po mom mišljenju, zaboravila si da je ona samo malo djetešce. Sve te divne osobine koje si joj uvijek pripisivala ona zacijelo ima, ali ona je uz to mala, nezrela, niti trogodišnjakinja. Donedavno ste bile u divnom skladu jer si ti brižna, a ona je bila na takvom mjestu u svom razvoju da joj je sve odgovaralo. Sad je u novom razvojnom momentu, a na tebi je da naučiš funkcionirati s djetetom i kad nije samo idila i harmonija i kad se ono ne ponaša točno po tvom guštu.
Što se M. tiče, ona isto s guštom napravi neku glupariju i umire od smijeha. Zašto - zato što je to zabavno, zato što je zaigrana, zato što istražuje i vodu i nas, ponekad zato što želi da samo u nju gledamo cijeli dan...Djetinjasta je, jednostavno, i nezrela, kakva i treba biti s to sitno godina što ima.
Durenje i ignoriranje je nezrelo s roditeljske strane, a ti imaš malo više godina pa ti se manje i oprašta. Kratko i jasno: ne, idemo pokupit (ako je nešto proliveno), ako pristane sama, super, ako ne pristane, pokušaj zajedno. Ja ne bih borbe započinjala ni oko tog kupljenja, ako nikako neće, pukupiš ti i kažeš da se ružno ponaša i još rečenicu s objašnjenjem.
Ako hoće potvrdu da je voliš: naravno da te volim, najviše na svijetu, samo ne želim da prolijevaš. I idete dalje. Skretanje pažnje, što reče netko, prelazite na drugu temu. Ako je uporna i ne prestaje, digneš je i odneseš na drugo mjesto. Ne fokusirate se na loše, to su samo epizode koje ćete savladati i prerasti. Kakva misliš da će postati osoba, neka koja podmeće drugome nogu i smije se dok taj pada? Previše straha zbog nestašluka trogodišnjakinje.
Zapravo su cure sve ovo već napisale, ali neka stoji u još jednoj verziji.

[SikaPika]

SikaPika, radiš dramu oko ničega. To je tako uobičajeno dječje ponašanje. Nije to ni za bit tužan, ni ljut, ni za misli o udaljavanju. Ti si navikla imat s malenom dobru komunikaciju i po mom mišljenju, zaboravila si da je ona samo malo djetešce. Sve te divne osobine koje si joj uvijek pripisivala ona zacijelo ima, ali ona je uz to mala, nezrela, niti trogodišnjakinja. Donedavno ste bile u divnom skladu jer si ti brižna, a ona je bila na takvom mjestu u svom razvoju da joj je sve odgovaralo. Sad je u novom razvojnom momentu, a na tebi je da naučiš funkcionirati s djetetom i kad nije samo idila i harmonija i kad se ono ne ponaša točno po tvom guštu.
Što se M. tiče, ona isto s guštom napravi neku glupariju i umire od smijeha. Zašto - zato što je to zabavno, zato što je zaigrana, zato što istražuje i vodu i nas, ponekad zato što želi da samo u nju gledamo cijeli dan...Djetinjasta je, jednostavno, i nezrela, kakva i treba biti s to sitno godina što ima.
Durenje i ignoriranje je nezrelo s roditeljske strane, a ti imaš malo više godina pa ti se manje i oprašta. Kratko i jasno: ne, idemo pokupit (ako je nešto proliveno), ako pristane sama, super, ako ne pristane, pokušaj zajedno. Ja ne bih borbe započinjala ni oko tog kupljenja, ako nikako neće, pukupiš ti i kažeš da se ružno ponaša i još rečenicu s objašnjenjem.
Ako hoće potvrdu da je voliš: naravno da te volim, najviše na svijetu, samo ne želim da prolijevaš. I idete dalje. Skretanje pažnje, što reče netko, prelazite na drugu temu. Ako je uporna i ne prestaje, digneš je i odneseš na drugo mjesto. Ne fokusirate se na loše, to su samo epizode koje ćete savladati i prerasti. Kakva misliš da će postati osoba, neka koja podmeće drugome nogu i smije se dok taj pada? Previše straha zbog nestašluka trogodišnjakinje.
Zapravo su cure sve ovo već napisale, ali neka stoji u još jednoj verziji.

hvala
boldano si nekad, u trenucima potpune iskrenosti i ja priznam
zapravo je problem u tome što želim imati sve pod kontrolom, što mora biti onako kako ja kažem i nema ispadanja iz tih okvira
sad tek kužim da se isto meni nametalo i da sam i ja, zapravo puno starija radila slične stvari
samo si moram posvjestiti u tom trenutku baš to, ona je malo, nezrelo dijete
mislim da je i Sears u knjizi Disciplina (mislim da sam došla do dobi od 2 godine) rekao - oni su samo djeca, a djeca rade šašave stvari

[Anemona]

vertex, slažem se, baš si to lijepo napisala.

[Anemona]

Htjela sam još dodati SikaPika, da ponekad imam dojam da ti od nje očekuješ više u smislu - ja ti toliko dajem (svo svoje vrijeme podredila tebi), a ti mi "tako" vratiš.
A nije to matematika. Lijepo je da si s njom, ali ne bude ona radi tvoje ekstra pažnje preskočila pravo dječje ponašanje. uostalom, bila bi i prava šteta da preskoči.

[SikaPika]

Htjela sam još dodati SikaPika, da ponekad imam dojam da ti od nje očekuješ više u smislu - ja ti toliko dajem (svo svoje vrijeme podredila tebi), a ti mi "tako" vratiš.
A nije to matematika. Lijepo je da si s njom, ali ne bude ona radi tvoje ekstra pažnje preskočila pravo dječje ponašanje. uostalom, bila bi i prava šteta da preskoči.

ma nije to, to stvarno nisam nikada pomislila (priznala bih, vjeruj mi)
zapravo, kad malo postavim stvari na mjesto, što ja njoj dajem više nego majke koje rade:
ok, to jutarnje maženje i glupiranje, taj neki opušteniji način života i ne bih to mijenjala da mogu, ali ja zapravo sve vrijeme isto radim, MM je jako malo uključen u kućanske poslove, u bašču uopće nije, a tip sam kojemu mora biti sve - i ispečen kruh, i domaće mlijeko s pijaca... zapravo bih se trebala više opustiti i manje furati sve te neke svoje principe

problem je to što ju doživljavam starijom i zrelijom
ona je dijete koja kuži kad će reći; "reče Maša", a kada "upita Maša", zna toliko, ali toliko toga... ja s njom razgovaram kao s odraslom osobom i onda si ne mogu posvjestiti kako ta osoba može raditi tako šašave stvari
a ona nema ni pune tri

[SikaPika]

kako ta osoba može raditi tako šašave stvari
a ona nema ni pune tri

ajme, sad već kvotam samu sebe
nisu problem šašave stvari, ja sam osobno skroz blesava osoba, recimo, bez problema ću je nagovoriti da se valjamo po travi i spuštamo s nekog brda
glupiramo se cijelo vrijeme, zapravo me nekada bude i sramota kad skužim kako nas ljudi gledaju
MM je sličan

niti želim da bude ozbiljni mali filozof, starmala bistrićka koja pili mozak sve vrijeme
niti ona je to - nije uopće starmala (ovo "reče" i "upita" je fora na Pika i one ulete pripovjedača u knjizi i crtiću pa su se ona i MM danas zezali za vrijeme ručka)

problem je u tome što ja ne volim inat, inače nisam osoba koja se inati, ponos u smislu dizanja čela na ovo i ono je meni stran pojam...
ne kažem da treba biti ponizna i igrati kako ja sviram
samo mi diže živac što ja mislim da ona to sve radi iz inata
a ne radi, radi jer je dijete, jer u tom trenutku želi skrenuti pažnju, jer ju muči nešto drugo, jer je, u konačnici razmažena za što smo opet krivi mi...

eto, sve sam shvatila
sutra (odnosno već danas) je novi dan
hvala vam cure

ne kažem da za neko vrijeme opet neću skočiti ovamo, ako ne po savjet, nego čisto olakšati dušu

[Anemona]

Dodatak: isto tako i TM (dok je doma) može pomalo provoditi s malenom vrijeme 1 na 1. Neka odu zajedno u grad ili nešto drugo.

[Beti3]

SikaPika, mislim da u dobi od 2 i pol godine to sve nije bitno. Daleko sam ja od savršenstva, ali to su meni bebice i na sve gledam kao na igru. Nikakve kazne, nikakve prodike.

Naravno da mora sama očistiti ako namjerno prolije, ali tu stani. Nakon toga se opet igrajte kao da ništa nije bilo. Jer - i nije. Proći će ju, ako vidi da to tebi nije bitno.

edit-uletilo sličnih mišljenja...

No, ovo što piše lukab nije tako jednostavno. Mama ne smije dozvoliti da joj dijete pobjegne. Tu nije krivo dijete, nego mama. I nemoj se osjetiti uvređena, ali tako je. Dvogodišnjaka treba držati, sve dok nisi sigurna da zna kako treba, ili ga ne voditi na mjesta gdje može pobjeći.

[lukab]

No, ovo što piše lukab nije tako jednostavno. Mama ne smije dozvoliti da joj dijete pobjegne. Tu nije krivo dijete, nego mama. I nemoj se osjetiti uvređena, ali tako je. Dvogodišnjaka treba držati, sve dok nisi sigurna da zna kako treba, ili ga ne voditi na mjesta gdje može pobjeći.

znam da je offtopic ali moram ovo napisat:
znam da mi ne smije pobjeci, znam da sam ja kriva, zato ga i nisam kaznila jer je on mali, ne kuzi, ne zna, ja sam odrasla i odgovorna za sebe i njega... i sto puta mi je proslo kroz glavu kakav sam ja to roditelj kad mi moze samo tako nestati... vjeruj mi, osjecaj nije lijep...
nije lutao medju policama, nije prvi put u ducanu, stajao je pored mene ispred blagajnice, ja sam mu dodala karticu od dm-a da pricuva (kao i 500 puta prije) uzela kusur sa pulta (2 sekunde, nisam ga niti spremila u novcanik) i okrenula se - nema ga... stvar koju smo puno puta prije prosli, procedura koju imam svaki dan kad idemo skupa u ducan i eto - taj dan je odlucio zbrisat...
sad znam da je to u stanju i zahvalna sam sto sam to shvatila na nacin koji nije imao tezih posljedica...

eto, morala sam to...

[Bodulica]

znam da je offtopic ali moram ovo napisat:
znam da mi ne smije pobjeci, znam da sam ja kriva, zato ga i nisam kaznila jer je on mali, ne kuzi, ne zna, ja sam odrasla i odgovorna za sebe i njega... i sto puta mi je proslo kroz glavu kakav sam ja to roditelj kad mi moze samo tako nestati... vjeruj mi, osjecaj nije lijep...
nije lutao medju policama, nije prvi put u ducanu, stajao je pored mene ispred blagajnice, ja sam mu dodala karticu od dm-a da pricuva (kao i 500 puta prije) uzela kusur sa pulta (2 sekunde, nisam ga niti spremila u novcanik) i okrenula se - nema ga... stvar koju smo puno puta prije prosli, procedura koju imam svaki dan kad idemo skupa u ducan i eto - taj dan je odlucio zbrisat...
sad znam da je to u stanju i zahvalna sam sto sam to shvatila na nacin koji nije imao tezih posljedica...

eto, morala sam to...

ja moram samo dodati da se ovakve stvari događaju jer roditelji nisu roboti već ljudi koji pokušavaju dati najbolje od sebe.

naravno, većina njih...

ne vjerujem da i Beti nije imala koji sličan "propust" .

zato, nemoj predbacivati sebi nešto što se eto događa mimo nekih naših nastojanja. budi sretna što je sve dobro završilo, jer je život takav da nam često treba i ta doza sreće.

[sillyme]

Meni recimo nije ok da namjerno prolije i prodje bez kazne. Da slucajno prolije - ok, onda se ode po krpu i brise (to radi opet ona - jer je ona prolila. pa pazi da ne prolije). Ako namjerno prolije (a rekla sam x puta da ne smije) onda ide u kaznu.
Pa necu valjda od prolijevanja vode po parketu raditi igru? Znate vi koliko kosta zamjena parketa? Uostalom, to nije igra. Vodu moze polijevati vani, u vrtu. Razumiju oni jako dobro razliku izmedju vani i unutra.

Sto se ducana tice, radimo u dvije varijante - ili se vozi u kolicima (pa je na sigurnom) ili je moram animirati sa "donesi ovo, ubaci ono, vagni banane, sto jos trebamo kupiti?" Nema lutanja bez nadzora, ni pod razno, a nema ni diranja i vadjenja stvari s polica, s polica se uzima samo ono sto se kupuje. U pocetku mi je uzimala pa sam je tjerala da vraca, sad samo pokaze prstom i pita "moze ovo?"

Ja bih onu epizodu s loncicem rijesila po kratkom postupku - uzima loncic i kazem "nema loncica jer si udarala tetu s njime. tetu to boli. daj joj pusu gdje si je udarila" Ako ne zeli dat pusu ili proba udarati s necim drugim - onda ide u kaznu uz ponovljeno "sad si u kazni jer si udarala tetu".

I ja se nedam uvlaciti u te "uvjeri me da me volis" razgovore. Ako se ljutim kazem da sam ljuta zato i zato. Ako zica da prestanem biti ljuta - kazem da cu prestat biti ljuta kad se bude dobro ponasala i nece raditi ono sto ne smije. Pa kad je 5 minuta dobra onda kazem da vise nisam ljuta. Ali nemamo sto o tome razgovarati pol sata, to je opet neka vrst manipulacije, navlacenja da bude u centru paznje, stvaranje nekakve predstave...

[babyboys]

Meni recimo nije ok da namjerno prolije i prodje bez kazne. Da slucajno prolije - ok, onda se ode po krpu i brise (to radi opet ona - jer je ona prolila. pa pazi da ne prolije). Ako namjerno prolije (a rekla sam x puta da ne smije) onda ide u kaznu.
Pa necu valjda od prolijevanja vode po parketu raditi igru? Znate vi koliko kosta zamjena parketa? Uostalom, to nije igra. Vodu moze polijevati vani, u vrtu. Razumiju oni jako dobro razliku izmedju vani i unutra.

Sto se ducana tice, radimo u dvije varijante - ili se vozi u kolicima (pa je na sigurnom) ili je moram animirati sa "donesi ovo, ubaci ono, vagni banane, sto jos trebamo kupiti?" Nema lutanja bez nadzora, ni pod razno, a nema ni diranja i vadjenja stvari s polica, s polica se uzima samo ono sto se kupuje. U pocetku mi je uzimala pa sam je tjerala da vraca, sad samo pokaze prstom i pita "moze ovo?"

Ja bih onu epizodu s loncicem rijesila po kratkom postupku - uzima loncic i kazem "nema loncica jer si udarala tetu s njime. tetu to boli. daj joj pusu gdje si je udarila" Ako ne zeli dat pusu ili proba udarati s necim drugim - onda ide u kaznu uz ponovljeno "sad si u kazni jer si udarala tetu".

I ja se nedam uvlaciti u te "uvjeri me da me volis" razgovore. Ako se ljutim kazem da sam ljuta zato i zato. Ako zica da prestanem biti ljuta - kazem da cu prestat biti ljuta kad se bude dobro ponasala i nece raditi ono sto ne smije. Pa kad je 5 minuta dobra onda kazem da vise nisam ljuta. Ali nemamo sto o tome razgovarati pol sata, to je opet neka vrst manipulacije, navlacenja da bude u centru paznje, stvaranje nekakve predstave...

kod nas je otprilike ovako.
a kad čitam neke postove, čini mi se da sam ja strapno stroga mama. a nisam. niti su super poslušnio, niti su po špagi. ali vole granice, sva djeca vole granice. ne samo istraživati gdje su, već i one vrlo jasno i bezkompromisno postavljene. i to nema nikakve veze s ljubavi. volim ih više nego sebe, sve na svijetu ću učiniti za njih. ali niti ću im to stvalki dan reći sto puta, niti ću biti njihov majmun.

[vertex]

Meni recimo nije ok da namjerno prolije i prodje bez kazne. Da slucajno prolije - ok, onda se ode po krpu i brise (to radi opet ona - jer je ona prolila. pa pazi da ne prolije). Ako namjerno prolije (a rekla sam x puta da ne smije) onda ide u kaznu.

Da se dopunim i možda bolje pojasnim svoje stajalište...Zapravo se radi o tome da ja uopće nemam sumnje da će M. i bez kazne naučiti da ne prolijeva namjerno, i to na bolji način nego uz kaznu. Zato mi je ta kazna totalno suvišna u priči.

[tangerina]

Da se dopunim i možda bolje pojasnim svoje stajalište...Zapravo se radi o tome da ja uopće nemam sumnje da će M. i bez kazne naučiti da ne prolijeva namjerno, i to na bolji način nego uz kaznu. Zato mi je ta kazna totalno suvišna u priči.

Sve zavisi zašto prolijeva namjerno. Ako prolijeva jer voli gledati što se događa s vodom dok prolijeva, problem je riješen kad nađeš mjesto i uvjete gdje se može prolijevati i prelijevati voda.
Ako prolijeva namjerno jer zna da će na to mama pošizit, to je neka druga poruka.

Ali slažem se za kazne, ni meni nisu prvi izbor. A pogotovo nizanje kazne na kaznu, ako nakon primjene kazne dijete radi drugu stvar koju ne smije, pa još jedna kazna itd... to mi je uvijek alarm da smo skrenuli na krivu stazu.

[sillyme]

Da se dopunim i možda bolje pojasnim svoje stajalište...Zapravo se radi o tome da ja uopće nemam sumnje da će M. i bez kazne naučiti da ne prolijeva namjerno, i to na bolji način nego uz kaznu. Zato mi je ta kazna totalno suvišna u priči.

A mislim... sto znaci nauciti? Naravno da ce jednog dana shvatiti sto znaci dignuti parket, a vjerojatno ce i prije toga shvatiti da je lijepo ne raditi stvari koje mama kaze da se ne trebaju raditi. No sto bih do tog trenutka ja trebala raditi? Svaki put traziti da obrise pod, ko da je to normalno ponasanje, namjerno prolijevanje vode i brisanje nakon toga?

Mi ih ucimo mali milijon sitnica i detalja kako se ponasa, sto se radi, sto se ne radi itd. I meni je nemoguce cekati da oni sami shvate zasto sve to, jer ce potrajati, a da li zato u medjuvremenu trebam promijeniti parket, namjestaj, 5x prebojati zidove i sl? Jednostavno neke stvari se ne rade. I takodjer, tu je taj "izazivacki" element da te gleda u oci i namjerno radi ono sto ne smije, ceka reakciju. Sto bi ja trebala svaki put to mirno primiti? Ovako sam bar sigurna da je dobro zapamtila da je taj moj "ne" stvarno "ne" - jer ako je jedina reakcija brisanje krpom, moja bi prva bila jos sto puta proliti vodu jer je njoj bas super krpom brisati lokve. Ja se trudim pustiti svasta, ali neke stvari koje se nikad ne rade ne pustam da se rade bez obzira na godine. Makar su "bezopasne" po njih, nisu bezopasne po mene i moj dzep.

Sto se puse tice, da teti ne da pusu iako tetu boli ne bih je poslala samo zbog toga u kaznu ali bi rekla da se teta sad onda vise nece igrati s njom jer ju boli i ne voli kad je se udara. To s pusom je samo nacin da poveze svoj osjecaj boli s tudjim osjecajem boli, da malo razvije empatiju, ne razumije jos rijec "oprosti" ali razumije kako vise ne boli kad da pusu jer i nju ne boli kad da pusu... tako nekako otprilike.

[Bodulica]

Da se dopunim i možda bolje pojasnim svoje stajalište...Zapravo se radi o tome da ja uopće nemam sumnje da će M. i bez kazne naučiti da ne prolijeva namjerno, i to na bolji način nego uz kaznu. Zato mi je ta kazna totalno suvišna u priči.

Evo da pojasnim dodatno...ovo je dio gdje se ne mogu složiti s tobom i zato sam i napisala da ja nisam imala ni živaca ni strpljenja čekati da oni spontano nauče da se to nesmije raditi.

A i ovo s kaznama mi je malo apstraktno... zar misliš da dijete u dobi od 3 god. nije dovoljno razumno da shvati da za nepoželjno ponašanje snosi i adekvatne sankcije za isto? Nije da se hvalim, ali moji su u toj dobi to itekako kužili...

I ne, ne pričam o batinama da me se ne bi krivo razumjelo možda...

[vertex]

Evo da pojasnim dodatno...ovo je dio gdje se ne mogu složiti s tobom i zato sam i napisala da ja nisam imala ni živaca ni strpljenja čekati da oni spontano nauče da se to nesmije raditi.

A i ovo s kaznama mi je malo apstraktno... zar misliš da dijete u dobi od 3 god. nije dovoljno razumno da shvati da za nepoželjno ponašanje snosi i adekvatne sankcije za isto? Nije da se hvalim, ali moji su u toj dobi to itekako kužili...

I ne, ne pričam o batinama da me se ne bi krivo razumjelo možda...

Ma kako to misliš "spontano"? Pa barem triput sam napisala da roditelj reagira svaki božji put.

A je li brže s kaznama, ne znam. Nisam baš sigurna. Koliko vidim, kako kod kojeg djeteta /roditelja.

Meni nije pitanje je li dijete sposobno shvatiti posljedicu. Je, naravno: napravim ovo-dogodi se ono. Meni se jednostavno pokazalo da kazne zagađuju odnos i da ih treba držat na minimumu. Naravno da ne pričamo o batinama.

Sad ti vidim zadnji post. Pa duri se, ovi o kojima razgovaramo nemaju ni tri godine. Nek se duri, njegova stvar. Ali opet je nesporazum oko stavljanja do znanja, ja stalno i pišem o stavljanju do znanja. Samo je pitanje kakva kazna povrh toga je još potrebna i je li potrebna. Čišćenje nereda i nije kazna, to je život. Kad napraviš nered, moraš naučit počistit.

[Anemona]

Ali ljutnja nema veze s volim te, ne volim te, a dijete traži potvrdu da ga i dalje voliš.
Meni je poželjniji odgovor, naravno da te volim, volim te uvijek jednako, ali sam sad ljuta.

[sillyme]

Ali ljutnja nema veze s volim te, ne volim te, a dijete traži potvrdu da ga i dalje voliš.
Meni je poželjniji odgovor, naravno da te volim, volim te uvijek jednako, ali sam sad ljuta.

Ma u pravu si, mene moja pita uvijek "mama, jelda da nisi ljuta? nemoj biti ljuta." pa joj ja kazem da sam ipak ljuta jer me ne slusa i radi stvari koje se ne smiju jer su opasne pa se moze ozlijediti da je boli ili moze biti neka steta pa mama i tata nece imati dovoljno novceka (kuzi ona dobro novce i da se njima kupuju stvari u ducanu). Ne pita me nikad "jel me volis", mozda me jednom pitala pa sam joj odgovorila kao sto pises...

[vertex]

Meni je kod ovako male djece kazna nekako...nezamisliva. Premali su, to mi onda više sliči dresuri, nego odgoju. Koristim kazne kod starijih, ali ne volim ih, i izbjegavam ih. Kaznama se zapravo ne odgaja, tome pribjegneš kad nisi uspio bolje (a normalno je da milijun puta ne uspiješ najbolje).
Da dijete opetovano udara, i ja bih oduzela taj lončić mirne duše, jer prestati udarati mora. Ali ne bih stavljala u kaznu jer neće da poljubi, uopće, te isprike i poljupci na silu mi nisu simpatični. Učiti da se treba ispričati, to da. Ali kad trogodišnjak zapne pa neće, ne inzistiram. Samo kažem da je lijepo i potrebno ispričati se i računam da smo taj put naučili 1 promil lekcije o ispričavanju, a ostalih 999 promila ćemo u ostalih 999 puta kad napravi neku spačku.

[vertex]

tangerina, misliš da ta "druga poruka" zaslužuje kaznu? Tu te nisam najbolje shvatila, a s drugim pasusom se sasvim slažem, to jest alarm.

[tangerina]

tangerina, misliš da ta "druga poruka" zaslužuje kaznu? Tu te nisam najbolje shvatila, a s drugim pasusom se sasvim slažem, to jest alarm.

Ne, onda pogotovo ne zaslužuje kaznu nego treba razmotrit zašto to čini, tj šta točno poručuje.
Kad dijete radi nešto "u inat", obično se ili bori za integritet ili hoće nešto poručit o odnosu. S tim da ta poruka može bit i "mama, postavljaj mi granice".