-
moj je isti takav!
samo sto sam ja krenula logikom - biram bitke...
ovo za kauc - mi ga pustimo, on si sakriva stvari ispod, pa vadi, pa ispod frizidera, i tako... pustim, nek se igra, poslije izvadim i amen...
prolijevanje vode jos doma nije radio ali je u vrticu tako da nisam imala prilike reagirat na to...
meni je pobjegao iz dm-a van, na cestu, preko platoa, parkinga do placa gdje ga je jedan covjek zaustavio jer je vidio dijete bez roditelja... umrla sam od straha, ovo sto kazes - 10 godina zivota mi je otislo... i nije plakao, nije dramio, smijao mi se kad sam dosla do njega, dok nije vidio moje lice i cuo moj glas, onda se uozbiljio i rekao da nece vise bjezati mami... uzas...
ja to gledam kao fazu, imam zivahno i radoznalo dijete, ne zelim ga sputavati (izuzetak su stvari opasne po zivot tipa ceste, struje, plina i slicno)
stvari koje su zabranjene su uvijek i dosljedno zabranjene i tu nema rasprave, on te granice uvijek preispituje, svakodnevno, ali se ja ne dam...
a ostalo - ponekad mi neki njegovi postupci zasmetaju i krenem to zabranit ali se onda uvijek probam sjetit da mu to nisam inace uvijek zabranjivala i da je dijete zbunjeno tim mojim reakcijama jer je jucer to smio, i na kraju uvijek nadjem u sebi razlog zasto mi to smeta (zivcana dosla s posla, umorna)
ma i mi puno grijesimo oko tih kazni, dosljednosti, ne dogovorimo se sto je dozvoljeno a sto ne, pa zbunjujemo dijete, ali trudimo se...
drazi mi je takav radoznao i svoj nego da je na špagicu... ima svoju osobnost i razvija ju, mi samo kanaliziramo u neke okvire koji su ajmo rec prihvatljivi (sto god to znacilo
)
-
Da, da... slažem se: do škole, koliko godina - toliko NAJVIŠE kratkih rečenica dijete čuje, a sve ostalo je blablabla...
Ja sam kao i marta skretala pažnju i to je jedino palilo.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma