
Originally Posted by
lukab
znam da je offtopic ali moram ovo napisat:
znam da mi ne smije pobjeci, znam da sam ja kriva, zato ga i nisam kaznila jer je on mali, ne kuzi, ne zna, ja sam odrasla i odgovorna za sebe i njega... i sto puta mi je proslo kroz glavu kakav sam ja to roditelj kad mi moze samo tako nestati... vjeruj mi, osjecaj nije lijep...
nije lutao medju policama, nije prvi put u ducanu, stajao je pored mene ispred blagajnice, ja sam mu dodala karticu od dm-a da pricuva (kao i 500 puta prije) uzela kusur sa pulta (2 sekunde, nisam ga niti spremila u novcanik) i okrenula se - nema ga... stvar koju smo puno puta prije prosli, procedura koju imam svaki dan kad idemo skupa u ducan i eto - taj dan je odlucio zbrisat...
sad znam da je to u stanju i zahvalna sam sto sam to shvatila na nacin koji nije imao tezih posljedica...
eto, morala sam to...