A mislim... sto znaci nauciti? Naravno da ce jednog dana shvatiti sto znaci dignuti parket, a vjerojatno ce i prije toga shvatiti da je lijepo ne raditi stvari koje mama kaze da se ne trebaju raditi. No sto bih do tog trenutka ja trebala raditi? Svaki put traziti da obrise pod, ko da je to normalno ponasanje, namjerno prolijevanje vode i brisanje nakon toga?
Mi ih ucimo mali milijon sitnica i detalja kako se ponasa, sto se radi, sto se ne radi itd. I meni je nemoguce cekati da oni sami shvate zasto sve to, jer ce potrajati, a da li zato u medjuvremenu trebam promijeniti parket, namjestaj, 5x prebojati zidove i sl? Jednostavno neke stvari se ne rade. I takodjer, tu je taj "izazivacki" element da te gleda u oci i namjerno radi ono sto ne smije, ceka reakciju. Sto bi ja trebala svaki put to mirno primiti? Ovako sam bar sigurna da je dobro zapamtila da je taj moj "ne" stvarno "ne" - jer ako je jedina reakcija brisanje krpom, moja bi prva bila jos sto puta proliti vodu jer je njoj bas super krpom brisati lokve. Ja se trudim pustiti svasta, ali neke stvari koje se nikad ne rade ne pustam da se rade bez obzira na godine. Makar su "bezopasne" po njih, nisu bezopasne po mene i moj dzep.
Sto se puse tice, da teti ne da pusu iako tetu boli ne bih je poslala samo zbog toga u kaznu ali bi rekla da se teta sad onda vise nece igrati s njom jer ju boli i ne voli kad je se udara. To s pusom je samo nacin da poveze svoj osjecaj boli s tudjim osjecajem boli, da malo razvije empatiju, ne razumije jos rijec "oprosti" ali razumije kako vise ne boli kad da pusu jer i nju ne boli kad da pusu... tako nekako otprilike.