da, to je ta stala borba koju moramo provoditi
ma, glupo je uopće što ja očekujem nešto više za tako malo vremena
a možda je i doživljavam starijom, kako bih rekla... ne pametnijom nego ono... ona zna da to što je napravila nije dobro, nije blesava, bistro je i sjajno dijete... pa kako joj se samo da praviti stalno gluposti
a ovo za ignoriranje, znam, znam da je bilo glupo, ali sinoć sam bila tako umorna, i fizički i psihički
osim toga, već dva dana dok radim, ona je cijelo prijepodne unutra jer je vani prevruće
MM je s njom, ali - ja radim u dnevnoj, ona svako malo dolazi nešto pitati, reći, pomaziti se
neki trenutak mogu odvojiti za nju, ali neki ne - moram se skoncentrirati
baš smo danas pričali da bi bilo bolje da idem raditi, obavim, vratim se i onda sam njezina
ovo je baš mučenje, i za nju i za mene jer ispada da se stalno nešto dernjam, da ju mičem od sebe...
večeras smo trebali do grada, a ona je rekla kako bi radije bila s bakom
to me dotuklo jer voli ići i u grad i u knjižnicu...
opet sam napravila glupu grešku, kao prvo, rasplakala sam se, a onda sam krenula srati... ma, sramota me i priznati
sto puta sam takav scenarij prošla u glavi i obećala si kako se neću duriti i predbacivati, a danas sam to napravila
ipak smo svi troje otišli do grada i naravno, bilo joj je super
moram stati na loptu i vratiti više našeg maženja, igranja jedan na jedan (zapravo samo jurcam i pokušavam stići napraviti sve poslove)