ja sam u srednjoj školi imala tri razrednice (bile mlade, pa su jedna za drugom išle na porodiljni) i na kraju 4. razreda smo za sve tri kupili poklone (nešto skromnije, doduše, ali nemam pojma više što je bilo)
ja sam u srednjoj školi imala tri razrednice (bile mlade, pa su jedna za drugom išle na porodiljni) i na kraju 4. razreda smo za sve tri kupili poklone (nešto skromnije, doduše, ali nemam pojma više što je bilo)
Mikrovalne, štenci, putovanja... Nemogu vjerovati...
i ja bih bila zahvalna...na bilo kojoj knjizi. meni je to jedan od najdražih dječjih darova.
no, općenito, ne volim ih...ne ljutim se, ne vrtim očima, uvijek se zahvalim, ali, eto, jako mi je neugodno kad dođem u situaciju da ga moram primiti.
mislim tu na one nakon školske godine, osim ako nije poklon za oproštaj s osmašima.
od zadnje generacije osmaša dobila sam novi Oxfordov riječnik, malo bonsai drvo i uokvirenu posveti pisanu rukom. ok, jedino neugodno tada je bilo što sam na dan podjele svjedodžbi tulila ko malo dijete nakon toga što sam pročitala.
najljepše je kad je jednostavno i od srca...djece.
al, najnajnaaaaajljepše je kad ih sretnem i čujem i vidim da su sretni i uspješni mladi ljudi.
imam ideju za vas, roditelje. naši četvrtaši su svojim dvjema učiteljicama poklonili male knjižice koje su izradili uz pomoć asistentice.
na male kartončice stavili su s jedne strane sliku ili crtež, a s druge nešto lijepo napisali o učiteljicama. to su uvezli s tankim špagićem i plastificirali prvi i posljednji kartončić...slike su njihove razredne (iz razreda, igrališta, izleta, sa sata,...).
i mogu vam reći da je knjižica prekrasna.
mi ćemo na kraju pokloniti putovanje. ustvari poklon bon da si sama izabereinaciju u tom iznosu, a ako hoće nešto skuplje, može si nadoplatiti. to je bilo jedino oko čega smo se složili, skupljali po 100 kn, a u tom iznosu će ostati i za cvijeće.
i mi planiramo knjigu s radovima klinaca ,book mark, bonsai koji još ne znamo, merci
mi zbavili: knjiga s radovima djece ( istina kapali su po malo, jedan došal pol minute prije predavanja poklona, pa veli učiteljica " to ima viška" , jedan nije htio ni dat)
Merci, vazu, i buket cvijeća( mada žalim kaj nije išo bonsai)
naš scrapbook je toliko predivan da bi ga trebalo patentirati
i bon od 200 kuna u Algoritmu
i buket
to je za učiteljicu iz boravka, s kojojm se opraštamo
glavnoj učiteljici buket
Posljednje uređivanje od apricot : 14.06.2012. at 07:35
meni je ovo s kavom i bombonjerom totalno bezveze
a da i ne spominjem mikrovalne i pse
mi ove godine radimo učiteljici koja odlazi knjigu
djeca su napisala zajednički pjesmicu,zajednička slika i zatim slika svakog učenika i od svakog učenika nešto što je on napisao učiteljici ili nacrtao
druga učiteljica će dobiti samo cvijeće
po meni bi to trebala biti uspomena i najljepše mi je da to djeca naprave,njihove misli
to mi je za uspomenu
a vrijednost takvom poklonu mi daje i činjenica da su to djeca radila
sve ostalo mi je bezveze.. pa njima je to posao
ni teti u dučanu,koliko god je ljubazna ne nosim poklone
ni doktorima,pedijatrima,logopedima....sve mi je to bezveze
ali ono što sam shvatila da su ljudi zaboravili reči hvala
pri kraju zadnje godine u vrtiću sam jedan dan naletila na obje tete i popričala s njima 10-tak min
i rekla im kako smo bili zadovoljni njima i koliko smo im zahvalni
i koliko su značile mom djetetu
i tetama su se zasuzile oči
kažu da im rijetko roditelji tako nešto kažu,svi samo pričaju s njima kada postoji neki problem
nije to baš posao od nekoliko dana
naš je nastajao skoro dva mjeseca
dok smo skupili fotke, pa crteže, pa tekstove
pa dok je dizajniran
pa tiskan
znam da ne mora uvijek biti napravljeno tako profesionalno, ali jako puno energije i vremena ipak ode na to
Ma pretpostavljam da to dosta traje. Bas sam te mislila pitat da malo detaljnije napises kako ste to radili
Nama je izvjesce za 18 dana(ne znam kako je kod vas u Zg) pa mi se cinilo da se i tom vremenu ako se udruze snage moze ipak nesto napraviti
pa može, pogotovo u manjem mjestu gdje se znate i imate kontakte
ja sam još oko 1.4. poslala roditeljima pismo u kojem objašnjavam što bismo napravili
i zamolila da mi mejlom ili po djetetu pošalju fotku djeteta iz školskih dana i kratki esej o učiteljici. a da ću od glavne učiteljice tražiti da mi odabere najljepši crtež koji je dijete nacrtalo/naslikalo u te tri godine.
i, kako to već biva... od 23 roditelja, javilo se njih troje
onda sam napisala pismo glavnoj učiteljici i zamolila je da djeca pod satom hrvatskog napišu eseje, da mi pronađe crteže, a ja sam uletjela u školu i sve ih pofotkala
platili smo profi fotografkinju (http://www.facebook.com/exLumine?ref=ts) da to složi, u tiskari isprintali i to je to.
fotografkinja je tako lijepo složila da je naš scrapbook za pasti u nesvijest.
danas mi učiteljica kaže da su ga razvlačili i divili mu se po cijeloj zbornici.
mi smo isto napravili ovako slicno kao apri. bas je bilo lijepo.
mozete tri puta pogadati, tko je slagao u photoshopu, kopirao i tako to.
i posto je tako lijepo ispal,o svako dijete je dobilo takvu istu brosuricu.
tako i oni imaju lijepu uspomenu na 4 razreda osnovne skole.
i ja sam tako htjela, ali ovaj razred to jednostavno ne možće isfinancirati
Hvala apricot na detaljima, vjerujem da je ispalo predivno. A super je i ovo sto seni kaze, uspomena za svu djecu. Odlicne ideje
mi smo otišli u foto koji je slikao zajedničku fotografiju u školi ,oni su radili i portrete istovremeno
falila nam je samo slika jednog djeteta koje se je onda naknadno slikalo
tako da smo slike imali
"glavna " učiteljica je na satu napravila eseje i crteže s klincima
i to smo odnjeli u foto studio i oni su nam napravili knjigu
koja je prekrasna
kod nas cijela izrada trajala 10-tak dana
Dugo me nije bilo pa do sad nisam vidjela pitanje.
Dakle...iskustvo koje jednostavno želim zaboraviti. Počelo je dobro. Roditelji su se anonimno izjasnili da su za spomenar, cvijeće i eventualno nekakvu sitnicu (neki su to napisali). Međutim, kad smo se našli prije jednog roditeljskog, određeni klan je potegnuo pitanje, prozvao spomenar smećem i započeli ponovo spiku o laptopu, biciklu, torbi i sl. Još je bilo svakakvog ponašanja i riječi koje su padale u što sad ne bi ulazila....no na kraju se skupljalo po 100 kn. Dvomila sam se dati ili ne zbog načina na koji su se ponijeli prema cijeloj situaciji i zbog drskosti i .... no na kraju sam dala samo zbog svoje kćeri (da joj slučajno ne bi tko što predbacivao) i zbog svega što je učiteljica uložila u nju.
Kupljen je nekakav buketić cvijeća i poklon bon za Avenue Mall. Ja sam bila u šoku kad sam čula jer mi je to totalno poklon bez osjećaja (po meni). Klinci su voljeli učiteljicu i plakali s njom i za njom na završnoj priredbi, a poklon koji (po meni) ne ostavlja baš nikakvu uspomenu na njih.
Moja kćer je na kraju napravila nešto poput spomenara (na karton nalijepila svoju sliku sa učiteljicom, a na drugo stranu je napisala sastavak "Moja učiteljica" - ja sam se rasplakala kad sam ga pročitala i to joj je dala zadnji dan škole (priredba je bila 2 dana ranije).
Drago mi je da je to sad iza mene. U svakom slučaju bila mi je to vrlo dobra lekcija za kraj 8. ove kćeri ta za drugu djecu. Da nisam ništa pokušala, vjerojatno bi se još više grizla, ovak mi je nekako ipak savjest mirnija.
vidiš , a naša se skoro raspekmezila kad je vidla spomenar, iako je jedan list došo 3 minute pred davanje, pa je mislila da je višak. Ali sam rekla gdi to eventualno hoće sredit ako ne želi da sredimo mi.
Učitečjica je svakom klincu poklonila zadnji dan zajedničku sliku, i par riječi koje jenapisala.
ajme, goranka, baš mi je žao
kakav primitivizam!
da, bon iz Avenue Malla?!
baš tužno
citam i kao vecina ne vjerujem,
bicikl, mikrovalna, bon od avenue malla
sta me sve ceka.
I kod nas je bio dogovor nekih mama da se kupi poklon bon u shopping centru. Ja sam rekla da mi je to grozno, i kupila sam uciteljicama posebne poklone. Ipak, sudjelovali smo i i zajednickom poklonu, a ipak su me poslusali i kupili bas krasan nakit- lancice i privjeske Swarowski.
naša učiteljica voli nakit
i mislim si kako bismo joj za sljedeću godinu, uz spomenar, mogli naručiti nešto od Pinkeye
ali ne mogu se domisliti kako nekim detaljima podsjetiti na svako dijete?
imate li vi ideju?
(ako netko ne zna tko je pinkeye, http://pinkeye.blog.hr/2007/08/16229...-eviction.html)
da usitno napiše ima svakog djeteta?
ajde, kreativci?
Mi smo na kraju 4. razreda pokloniri razrednici jedan prekrasan lančić sa srcem i majicu na kojoj smo otisnuli sva imena djece, datum i razred. I dan danas vidim da ih nosi.
mi smo uz "konkretne" poklone našim vrtićkim tetama poklonili i majice na koje smo otisnuli crteže na kojima su klinci nacrtali svoju glavu. Neki su to proširili na cijelo tijelo , a za jednog malenog smo zadnji dan saznali da ipak ide u 1. razred pa je bilo šuljanja do panoa jedne mame trudnice i skidanje njegovog crteža. ajde bar je tema bila čovjek
nama je vrijeme od opraštanja pa dižem topic ako još kome zatreba.
od tu kreću prijedlozi
Upravo si mi pokvarila dan podizanjem ove teme....
Posljednje uređivanje od marta : 28.05.2014. at 09:04
sorry
(idi na onu drugu temu gdje se kupuju pokloni vrtićkim tetama, bolja je atmosfera! )
evo i nas na kraju četvrtog razreda,
napravili smo spomenar sa otiscima prstiju i zajedničkom fotografijom,
htjela bi neki lijepi uvez ovog tipa http://rememberwhenscrap.blogspot.co...apbooking.html
tko bi to mogao napraviti?
apri gdje ste vi svoje uvezli?
ajme, otisci prstiju
dlanova naravno
moji su popljuvali ideju scrapbook-a, ono baš lijepi uvez, da je to bacanje novca
jedna mama je poslikala svu djecu, dala im papir cca a4 da neš nacrtaju i to će se uvesti na spiralu
Posljednje uređivanje od aleksandra70vanja : 28.05.2014. at 11:58
ma ne sjedaju mi te spirale nikako,
pa koliko to novaca može biti?
Prema mom iskustvu, uvijek se nađe nekih pljuvača, bez obzira kako dobra ideja bila.... Ja sam se toga klonila još od zadnje godine vrtića (tada sam još i sudjelovala, kasnije sam samo pitala "koliko treba donijeti para" i nije mi padalo na pamet angažirati se na drugačiji način.
nasa je prosle god dobila swarovski nakit (nausnice, ogrlicu i prsten), cesto je vidim da nosi (sad je ona mazi uciteljica)
a vidi ovakav uvez, kod nas je super prošlo http://public.fotki.com/majja/spomen...ar-lidija.html
elegantnije je od spirale
joj, ja jedva da znam što su naši pripremili. Nacrtali su nekakvo stablo i stavljali otiske prstiju. Kao i Petrlin, klonm se svega- dam samo novce. iako, ove godine poklon koji su kupili - oglicu u Zlatarni Celje sam ja bzinski našla ne netu i većini se svidjela.
Kod mog sina radimo cijelu knjigu o razredu.unutra ce biti pjesmica koju su zajedno napisali o uciteljici,sve cetri slike razreda (od svake godine jedna),i onda slika svakog djeteta na lijevoj stranici a na desnoj par recenica koje je dijete uciteljici napisalo
E da...i strip o njihovom razredu koji je jedan djecak iz razreda nacrtao.to ce sve biti tvrdo uvezano.
Radili smo to i uciteljici iz boravka prije dvije godine i poklon je bio senzacija.
To ce izraditi foto studio koji slika u skoli pa sve slike imaju .
Sent from my GT-I8190N using Tapatalk
maxi, gdje ste radili uvez ?
Mi smo sad na kraju nizih razreda, i imamo poklone za sve nastavnice, i svaku obitelj to kosta 70 Kn.
Za jednu nastavnicu i njenu kolegicu koja je otisla u penziju ove godine sam prikupila fotografije koje su roditelji snimili tijekom raznoraznih skolskih priredbi i dogadjanja, novinske clanke o razredu, fotografije prilikom pobjeda na raznim natjecanjima, itd. Od svega toga sam dala napraviti fotoalbum (online foto-servis koji ovdje radi vrlo kvalitetne albume), u njega smo ubacili jos i popis svih ucenika kroz sve razrede (bilo je i promjena), prigodnu pjesmicu i njihove potpise.
Isti takav album ide i nastavnici koja je otisla u penziju.
Za nastavnicu koja ju od ove godine mijenja smo uzeli malo bolji, ljepsi okvir i u njega ubacili sliku sa zadnjeg izleta, uz 'cestitku' koju su djeca napravila i potpisala.
Za ostale 3 nastavnice (tjelesni, vjeronauk, engleski) smo kupili svakoj drvene bijele okvire u Ikei, ubacili istu fotku kao gore, i djeca su se potpisala na rub okvira, i uz to 'cestitka'.
Za novu nastavnicu alternativnih aktivnosti (umjesto vjeronauka), njih sestoro je napravilo buket cvijeca od krep-papira (ona voli te kreativne stvari), E. je napravila cestitku u obliku olovke s natpisom "Hvala ti, uciteljice!" i unutra su se svi potpisali. Mislim da je ideju nasla na netu.
Takodjer smo za sve njih napravili pozivnice za festu povodom kraja skole, i unutar iznosa od 70 Kn/obitelj ulazi i placena vecera za sve pozvane nastavnice (njih petoro).
Na baletu nam odlazi profesorica, pa joj planiramo naruciti jednu majicu s prigodnim natpisom (o posvecenosti baletu, itd.) i buketic cvijeca, i buket za senior-profesoricu (koja samo povremeno drzi nastavu u nasem razredu). Trosak je takodjer 70 Kn po obitelji.
Podižem temu sa konkretnim upitom: gdje se može u zgb napraviti foto knjiga (poklon učiteljici na kraju 4. razreda) na način da im donesemo materijale (prikupljene fotke i neke dječje radove) a da ne mora netko od nas sate i sate to uploadati i sređivati već da to u sklopu cijene odradi foto studio? Koliko to onda otprilike košta?