ja sam imala fantasticnu uciteljicu i profesore/ice i nikad mi nije bilo zao ni jedne kune za poklone koje smo im kupovali. jos smo ih dugo nakon osnovne i srednje zvali na vecere, okupio bi se cijeli razred, pocastili ih, pjevali. bas je bilo savrseno.

no uciteljica moje kceri... ja za tu zenu nemam rijeci. nikad u zivotu nisam vidjela nekog tako nezainteresiranog i nezadovoljnog. i koliko god se mi roditelji trudili, ona se ne pomice s mrtve tocke. ne zeli voditi djecu na natjecanja, ne zeli na izlete, ne zeli sudjelovati na smotrama/izlozbama/natjecajima, ne zeli..... nista.
idem na informacije dva puta godisnje jer me depresija uhvati kad ju vidim tako nesposobnu.
skoro smo se cijeli mjesec trudili za njezin poklon, a ona ga nije ni uzela kuci. ostavila ga u ucionici.