Sredinom prosinca 1994. započela je naša priča, no ono bitno za ovaj mjehurić koji raste sve se počelo događati tog istog datuma samo osam godina kasnije. Naime na taj dan MM je nažvrljao na jedan papirić pitanje „Hoćeš li se udati za mene?“. Ne znam što je konobar u tom restoranu mislio da se dešava, no ja sam lila suze od sreće. Bili smo se dogovorili da ćemo se vjenčati kad se oboje budemo osjećali spremnima za djecu.
Nakon našeg svibanjskog vjenčanja sve je započelo. Popila sam do kraja tu turu kontracepcijskih tableta i krenuli. Nisam očekivala da će se odmah desiti, čak sam mislila kako bi bilo lijepo da par mjeseci samo uživamo jedno u drugome.
Kad je prošla prva godišnjica braka ipak sam odlučila napraviti prve korake. Svojevremeno sam imala problema s povišenim prolaktinom pa sam odlučila to ponovo provjeriti. Opet je bio skočio iako je ovaj puta izostao simptom koji sam prvi puta imala a to je izostanak M.
Do jeseni te godine, a bila je to 2004. odlučili smo još malo pokušavati tom metodom „opusti se“ samo uz dodatak Bromergona. Kako ništa nije dalo rezultata, prvim danima jeseni MM je otišao dati prvi puta svoj doprinos koji se pokazao da je super (Normozoospermia).
Nakon njegovog nalaza došao je trenutak da od pravljenja djeteta napravimo posao. Kako sam tada već redovito visila na RODI (na Prije začeća) pokušavali smo sve „prirodne“ načine za povećanje naše uspješnosti: mjerenje bazalne, praćenje sluzi, položaja cerviksa, mjesečeve mijene, položaje u krevetu (mislim da sam bila milimetar od dubljenja na glavi) ova ili ona hrana, piće.
Nakon šest mjeseci plača i depresije svakog 1.DC, napravila sam HSG (RTG) koji je pokazao da je sve u najboljem redu. Kroz tri mjeseca trebala sam se javiti u ambulantu za liječenje steriliteta. Ja sam si dala četiri mjeseca, no ništa. Onda je slijedila muka od dva mjeseca pokušaja naručivanja. Toliko sam dosadila kolegici na poslu svakodnevnim zivkanjem bolnice, da je preko svoje mame naručila me na pregled (Lila ha puno hvala).
Tada u srpnju 2005. krenula sam s prvim folikulometrijama. Godinu dana smo pokušavali što ciljana odnose, što inseminacije sa i bez Klomifena i kako nije bilo rezultata krenuli smo na laparoskopiju. Ona je opet pokazala da je sve u redu. Na toj viziti kad mi je dežurni liječnik rekao da je sve OK ja sam jedva susprezala suze. Dobro pa što onda nije u redu!?
Opet smo pokušavala inseminacijama no jednostavno nije išlo. Cijelo to vrijeme jedan jedini put sam radila test. Prvi puta kad sam nakon O koristila Dabroston jer nisam znala da on može produžiti ciklus.
Krajem veljače 2007. započeli smo naš prvi IVF. Bilo je to u dugom protokolu (Decapeptyl i Menopur). Bili smo dobili 7 stanica od kojih se pet oplodilo i peti dan smo vratili dvije blastice. Nažalost opet nisam stigla do bete.
Nakon tog neuspjeha pokušali smo dva puta ići na prirodni no pokazalo se da sam nepredvidiva jer je oba puta folikul prsnuo prije. Odlučila sam odmarati dok ne dođe vrijeme za novi stimulirani.
Zbog radova u KBC Rijeka bila sam na hormonalnoj kontracepciji četiri mjeseca.
20.10 je stigla M i počeli smo s našim drugim stimuliranim IVF-om.
30.10. bila je punkcija (8 stanica je bilo OK)
02.11. bio je transfer (od 5 oplođenih stanica vratili su dvije od kojih je jedna bila osmostanična bez fragmentacije)
16.11. beta je bila 490
19.11. beta je narasla na 1.467
23.11. na prvom UTZ vidjelo se da imam jedan gestacijski mjehurić i vidljivu žumanjčanu vrećicu. Jajnici su mi malko uvećani s brojnim žutim tijelima
Možda se pitate što je bilo drukčije u ovom IVF. Ovog puta sam bila na kontracepciji, od 1DC sam pila Gingko bilobu od Kala, na punkciji sam bila uspavana, nakon transfera kući me je odvezao MM-ov šef, u toku 2WW sam puno vremena provodila s klincima igrajući se. Što je i da li je nešto od ovoga pomoglo ne mogu utvrditi. Ja vjerujem da je On odlučio da je vrijeme da zatrudnim.
Znam da je ispred nas još puno toga, no nadam se da ćemo krajem srpnja muku mučiti s odgonetavanjem plača naše bebe.