Što kaže struka, je li prihvatljivo ili dopušteno učenike kažnjavati ocjenama (negativnim) zbog nemira u razredu?
Meni razum govori da je to potpuna besmislica, ali možda postoji negdje neki paragraf koji to ipak dozvoljava...
 |
|||
|
|
|||
Ocjena kao disciplinska mjera
Što kaže struka, je li prihvatljivo ili dopušteno učenike kažnjavati ocjenama (negativnim) zbog nemira u razredu?
Meni razum govori da je to potpuna besmislica, ali možda postoji negdje neki paragraf koji to ipak dozvoljava...
Pitam ja svoje dijete i kaže da je to normalno. Tako rade svi profesori. Oni su profesori i oni to mogu. Tako rješavaju nemir. I to daju nekad 1 iz zalaganja, a nekad i iz znanja.
Baš me zanima što kažu oni s profesorske strane.
No, ako ta jedinica poluči uspjeh i dijete više ne stvara nemir i ne smeta drugima, onda se slažem da daju 1. U školi se treba znati red. Treba se znati red i doma, naravno.
ne.
Zašto ne? Zar u imeniku ne postoji rubrika zalaganje? Koju ćeš ocjenu dati djetetu koje ti konstantno narušava red i koncepciju nastave? I zašto ne prozvati bahatog malca da pred pločom pokaže što zna?maria71 prvotno napisa
Ja sam jedno kraće vrijeme radila u nastavi, srednjoškolci, sami muški, pojeli bi me da nisam imala i tu mogućnost. Ne kažem da sam to često koristila, dovoljno bi bilo da u polušali/poluzbilji kažem 'e pa kad ti se baš toliko priča mogao bi se malo pred pločom raspričati'. A u onih dva slučaja kad sam dala jedinicu iz zalaganja (nakon 25 godina još ih se uvjek sjećam, dakle nije to bilo iz mog hira) osjećala sam to kao moj vlastiti poraz i nesposobnost, ali pobogu njih je bilo 400 (13 razreda) a ja samo jedna, a ne možeš baš uvijek biti nesalomiv.
Ali, kod nižih razreda osnovne škole, gdje je jedna učiteljica na daleko manji broj djece, i gdje ona ima ipak više prilike sa svakim djetetom i pojedinačno raditi, razgovarati i svaki dan nekoliko sati živjeti s tim djetetom i pronaći modus kako ga stimulirati na bolje sitnim nagradama umjesto sankcijama, ne štima mi to.
Ne. Ali ja uvijek disciplinu riješim najavom ispitivanja problematičnih.
I nemam zalaganje u imeniku.
U ovom konkretnom slučaju ne radi se o djetetu koje narušava red u razredu niti o bahatom malcu nego o bezazlenom dječjem koškanju u 1. razredu OŠ (jedan drugome uzima knjige, drugi ih pokušava uzeti natrag). Za kaznu ih je izbacila van iz razreda, dala im jedinicu i neopravdani sat. Nije ih prozvala pred ploču niti pitala što znaju. Ni jedan ni drugi nisu problematična ponašanja niti loši učenici, nego baš suprotno.
E da, i učiteljica im je dozvolila da sjede kako žele u razredu, pa od prije tjedan dana sjedi njih 5-6 dečki na hrpi, što je po meni idealna podloga za stvaranje ovakvih "problemčića".
Zato mi se i čini da je ova mjera puno pretjerana. Ali ipak bih htjela čuti mišljenje od onih koji i sami rade u školi.
Apsolutno je pretjerano i nepotrebno, i kasnije, a kamoli u prvom razredu osnovne škole. Ne koristim takve metode ni sa srednjoškolcima.
Tanja, mislim da uciteljica po pravilniku UOPCE ne smije djecu izbacit iz razreda.
Ne smije se srednjoskolce izbacivat iz razred, a kamoli prvoskolce. To treba odmah raspraviti prije nego uzme maha.
za prvoškolce mi je sasvim pretjerana mjera.
za više razrede, bez obzira na pravilnik, mi je skroz prihvatljiva.
po zakonu ne smije izbaciti dijete iz razreda!
postoji bilježnica u koju se zapisuje kad se dijete ponaša neprimjereno, ako ima jako puno opomena može mu se izreći prvo usmena opomena, pa pisana!!
ovo što je napravila je neprimjereno i pretjerano , ja radim od 1 do 4 pa znam što govorim!!
Učiteljica ne smije izbaciti dijete iz razreda.
Slažem se, samo ne znam kako da do učiteljice uopće dođemInformacije su svaka dva tjedna, bile su jučer (a jučer navečer sam tek saznala za ovo), a za sljedeća dva tjedna je stavila roditeljski, a ne informacije. Nema e-maila, a telefon imam samo broj centrale škole (a i ne volim takve stvari rješavati telefonom).
Probat ću danas doprijeti do učiteljice iz boravka pa bar preko nje saznati malo više.
Nacrtaš se tamo. I na roditeljskom inzistirati da su informacije svaki tjedan.
I Tanja, ako imate ikakvu mogucnost promjene, ja bih o tome ozbiljno razmislila.
Baš k'o što i marta kaže, jednostavno se nacrtaš tamo. Pa radi se o tvom djetetu.Slažem se, samo ne znam kako da do učiteljice uopće dođem
Probat ću danas doprijeti do učiteljice iz boravka pa bar preko nje saznati malo više.
Čisto usporedbe radi, osim što su informacije svaki tjedan, naša učiteljica je svim roditeljima dala broj svog službenog telefona i uz to naglasila na rodteljskom da joj se uvijek može doći, bile informacije ili ne.
Ja uvijek na 5 min. mogu upecati učiteljicu prije nastave (tj. u 7.45).
To obavezno treba riješiti prije nego uhvati maha. Kakvo crno udaljavanje s nastave u toj dobi, šta da se nešto dogodilo vani?
Moj savjet je popričati s učiteljicom, nježnoali dati do znanja da si spremna ići dokle god treba.
A nije loš ni martin savjet, ako što i riješiš sad pretpostavi koliko će takvih situacija bit do kraja.
pa jel ona normalna ?????
trebala ih je razmjesititi i dat im nešto drugo da rade . bar učiteljice mogu biti kreativne
Zbog svega što si prije pisala, slažem se.
učiteljica izbacila djecu iz razreda u 1. osnovne? to je bilo? ne vjerujem još uvijek da bi to nekom palo na pamet, al ako je tako bilo, treba ju sačekat iza prvog ćoška i pitat za zdravlje. Ja ju ne bi pustila na miru dok ne budem sigurna da joj to više nikad neće past na pamet. Kod nas učiteljica zove doma ako djeca idu ranije doma, da pita jel to u redu....nema šanse da tako mala djeca zbog bilo kojeg razloga bauljaju po školi/oko škole
Ja ne bih bila baš nježna.... Ja bih tražila razgovor ODMAH, danas ili sutra, a ako odbije ili izvrdava, zatražila bih sastanak u prisustvu ravnatelja ili stručne službe. Ako odbije, otišla bih ravnatelju BEZ nje, pa nek se vadi kako god zna. I ne bih brinula o posljedicama za svoje dijete, dijete već sad trpi posljedice ovakvih postupaka, a čini mi se da nije prvi put.To obavezno treba riješiti prije nego uhvati maha. Kakvo crno udaljavanje s nastave u toj dobi, šta da se nešto dogodilo vani?
Moj savjet je popričati s učiteljicom, nježno
A nije loš ni martin savjet, ako što i riješiš sad pretpostavi koliko će takvih situacija bit do kraja.
Učiteljica je sama sebi iskopala jamu kad je dozvolila da djeca sjede kako žele, a onda nije znala izaći na kraj s posljedicama.
Jedan u imenik iz vladanja i kompetencija do kraja godine. Učiteljici, ne djeci...
tanja, iskreno, bjež od toga dok je još vrijeme, meni je tako žao što to nisam napravila za svoje dijete....
Posljednje uređivanje od Peterlin : 17.05.2012. at 17:02
Uspjela sam danas doći do učiteljice iz boravka. Ona se iskreno začudila (skoro ko ja jučer), skupa smo pogledale imenik i nikakve jedinice tamo nema. Znači, najobičnije zastrašivanje. Izbacivanje iz razreda je ostalo kao činjenica, i o tome ću probati sutra porazgovarati s učiteljicom prije nastave.
(Za one koji ga ne poznaju - moj sin je izrazito poslušno dijete koje se ne upušta u konflikte izvan obiteljskog kruga
Što se tiče promjene škole, ja ne bih brzala s tim. Činjenica je da mene smetaju mnoge stvari, ali dijete se zasad ne žali i zapravo mu je ok u školi (ni oko ovog jučer se nije previše uzrujao, za što je zaslužio čistu peticu iz samokontrole, nekad bi ga takve stvari izbezumile). Sve je to dosta kompleksnije nego što se čini ovako iz postova (ne bih sad u detalje), u svakom slučaju, bit ćemo na oprezu sa svime što se dalje bude dešavalo.
Ne. To može biti povod ispitivanju, ali ako učenik zna, zna. Ako ne, jedinica. A i nemam rubriku "zalaganje". Niti bi je trebalo imati.
Kao učiteljica uzviknut ću glasno NE.
To čine nesposobni učitelji.
Rubrika zalaganje je sasvim nešto drugo.
Ima rubriku sa strane za opisno ocjenjivanje, ocjenjuje se odnos prema radu, može se napisati da učenik često ili svakodnevno ometa nastavu, nepristojan je i sl.
A i na kraju školske godine ne moraju imati svi uzorno vladanje.
Neopravdani sat nije dala? Znači nema nikakvih pisanih tragova o udaljavanju s nastave?
Evo radi ovog bih nježno popričala s njom a ne na bum-tres. Osim ako bih bila spremna iz istih stopa promijeniti školu, onda bi bio rusvaj.
Iskreno, više bi me smetalo to što se s djetetom konstantno adekvatno ne radi (mislim da sam te tanja čitala na temi o darovitima) nego udaljavanje. Mislim, grozno je to što je napravila, ali ako je izolirana pojava ne bih previše talasala (naglasak na previše, svakako bih se dobro oglasila)
Ja nikako ne vjerujem da je izbacivanje iz prvog razreda i to nakon sto su si knjige otimali, nesto sto ce ostat izolirana pojava.
Na kraju nije bilo ni jedinice ni neopravdanog, ispalo je da ih je "samo" htjela uplašiti, i to više onu drugu dvojicu dečki, a manje mojeg. Postigla je to da je mojeg poprilično zdrmala (tek jutros sam shvatila u kojim razmjerima, prvog dana uopće nije reagirao, ali zato je imao jaku naknadnu reakciju), a ovoj drugoj dvojici se živo fućka jer su po prirodi debelokošci.
Razgovarala sam s njom, ne đonom, jer tako ne znam razgovarati (a i ne želim). Nakon mojeg upornog pitanja ima li kakvih problema u ponašanju s njim, priznala je da nema i došla do toga da je "možda pregrubo reagirala" i da će "razgovarati s njim danas". Dat ću joj šansu, ali trebat ćemo i ozbiljniji razgovor u vezi općenitog njezinog pristupa, jer vidim da ga UOPĆE ne razumije.
U ovoj fazi još ne bih brzala s promjenom škole, ali neću ni posve odbaciti tu ideju...
Na tvom mjestu, ja bih intenzivno držala situaciju na oku, hodala na svake, baš svake informacije i redovito razgovarala s djetetom... POučena sam vlastitim lošim iskustvom. Naime, moje dijete je prihvaćalo neke meni neprihvatljive stvari kao normalne, a tako je i danas. Razina nediscipline i nasilja u njegovom razredu viša je nego bi smjela biti. Razina pažnje niža je nego bi smjela biti. Nemoj se ustručavati "dosađivati" učiteljici, to je jedino što možeš učiniti za dobrobit svog djeteta. Ona mora znati da ćeš joj puhati za vrat za svaku sitnicu. Ona mora biti svjesna čime si zadovoljna, a čime nisi i što od nje očekuješ.
Moje je iskustvo takvo da bi dio prosvjetarskog kadra najradije dekretom zabranio roditeljima da ulaze u školu, ali srećom, to je nemoguće. Oni koji dobro rade svoj posao nisu iz te vreće, njima je jasno da je suradnja s roditeljima neophodna i korisna.
Kako god bilo, ne puštaj s vidika, a dalje ćeš odlučivati ovisno o tome kako se stvari budu razvijale. Čak i da promijeni razred, dijete će se prilagoditi, pogotovo ako bude išlo na bolje. Nažalost, to je teško unaprijed znati, ali razred u kojem je dinamika ovakva nije dobar ni za nadprosječne ni one koji su ispod prosjeka. Moje je mišljenje da nije dobar ni za koga. A treba imati na umu da je učitelj dobrim dijelom taj koji je odgovoran za razrednu dinamiku. Prvašićima dozvoliti da se razmještaju kako žele.... ma svašta!
I ja čisto sumnjam, ali volim živjeti u nadi da se ljudi mijenjaju.
Ovaj savjet od Peterlin je jako dobar, u stvari cijeli post je jako dobar. I točno znam koji profil nastavnika zazire od roditelja, a znam bome i slučajeva kad su cijelu situaciju okrenuli u štetu djeteta da bi opravdali sebe. Nadam se da to nije ovdje slučaj.
On je ključna figura u dinamici razreda. A usudila bih se reći i osoba koja uvelike određuje odnos dijete-škola za jako dugi period školovanja.
I kod nas je moja u prvom razredu završila na hodniku zbog brbljanja. Ja sam to saznala tek na informacijama i ostala sam bez teksta, a poslije više nije imalo smisla vraćati se na tu temu. Gledajući sad iz perspektive 3. razreda i ocjenjući učiteljicu i odnose u razredu zadovoljna sam. Ne mislim da bi joj bilo bolje u nekom drugom razredu u našoj školi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom