Ružan početak puberteta

[Trina]

Nalazim se u situaciji kad pojma nemam kako da se postavim. Moj jedanaestogodišnjak je ušao u pubertet. Fizički još ništa. Ali ponašanje mu je katastrofa. Stalno je ljut, namrgođen, na svaku moju koluta očima i mrmlja sebi u bradu (nešto tipa "šuti", "dosadna si", "ma daj prestani više"), non stop je nadrkan i bijesan. Ponaša se ko da je popio svu pamet svijeta, stalno vrijeđa, provocira i izigrava neku odraslu, opaku frajerčinu. Ja na to poludim pa kažem i što ne bi trebala pa se on rasplače...dovodi me do ludila, uopće ne znam kako reagirati na te njegoe bijesne gliste, kad je po čitave dane takav, uopće više nema faze kad je normalan. U školi je skroz popustio ove godine, ponašanje super ali ocjene katastrofa. I ne zamara se on previše s tim.

Ja se skroz krivo postavljam, ne mogu ostati mirna, a nisam ni inače miran tip, ali jednostavno me takve u živac pa ne biram riječi. Znam da nebi trebalo to tako ali ne znam ni kako bi bilo ispravno. Pa ako sam se sad već izgubila, kako će biti kroz koju godinu? Dajte mi opišite kako ste vi rješavali takve probleme, kakva su vam djeca bila u tim godinama? Kako ste reagirali na te njihove bijesne ispade?

[ana.m]

Osobno ti ne mogu pomoći jer moj ima SAMO 7,5.
Ali neka ponašanja vode ponašanju tvog sina za koju godinu.
Suosjećam s tobom, o vjeruj mi iz dubine duša i srce i točno znam kako ti je, a kaj je najgore mislim da smo isti tip što se tiče reagiranja i ponašanja u takvim situacijama.

Pratim temu, jako me zanimaju savjeti. Općenito se dosta teško sama nosim sinovim ponašanjem i karakterom.
Jedino kaj je on u školi dobar što se ocjena tiče, sve nas je stvarno iznenadio ugodno. Kak je i učitelj rekao: "mislim da me ništ ne sluša i ne prati, a kad ga pitam sve zna i vidim da je sve upio".

Kad bi bar mogle skupa na kavu da se izjadamo a onda skupa kod nekog dobrog savjetnika.

[NetkoMiOteoNick]

I moj iz 2001. je vrlo sličan.
Kada počne s bezobraznim odgovorima, kažem mu da se tako ne razgovara i zahtijevam da ponovi pristojnim tonom i riječnikom.
Kada počne pametovati prekinem ga i kažem da nije popio svu pamet svijeta i da ja učim njega, ne on mene.
Nekad ga pošaljem u sobu i kažem da se vrati kada odluči biti pristojan, a nekada mu zabranim komp na 1 dan.

Starijeg sam, kad je bio u bijesnim fazama, znala poslati van nek šuta loptu dok ga ne prođe šiza.
Jedno vrijeme je imao i neku improviziranu vreću za udaranje.
Ponekad sam mu nudila čokoladu za smirenje...

Ne mislim da ćeš se još više pogubiti kroz koju godinu, nego ćeš (metodom pokušaja i promašaja) pronaći najbolji način rješavanja problema.

[laumi]

mene muče slični problemi
većinu dana uspijevam ostati skulirana i ne dam da me isprovocira
ako pretjera s bezobraštinom, dobije kaznu (npr. da ne može ići kod prijatelja)

toleriram joj okretanje očima, puhanje i sl.
ne toleriram izderavanje na MM-a i mene i lupanje vratima

a ima i dana kad sam zbog toga svega tako jadna da ne mogu doći k sebi
moram pod hitno naći neke knjige da preživimo ovo

[laumi]

NetkoMiOteoNick,

[Trina]

netkomioteonick, dobre su ti ove ideje s ispuhivanjem. Moja najveća mana i boljka su što sama sebe ne mogu kontrolirati, planem u sekundu (a kako onda očekivati od djeteta da se kontrolira) i vrijeđam ga. Nekidan su ga brat i sestra izdali i rekli da mi je (u sobi, dok ga nisam čula) rekao da sam kravetina, glupača..svašta takvoga, na što sam mu vratila istom mjerom. Ono, sram me kad ovako napišem ali nije mi problem prosuti uvredu a vidim da to vodi još većoj negativnosti. Kad samo puknem na te njegove komentare, mrmljanja u bradu, na sve živo radi face..mislim da trenutno ne postoji rečenica koju smijem izgovoriti da on ne koluta očima i ne napravi facu. Učenje pogotovo izaziva takve reakcije. Jučer je čitanje lektire bilo uzrok svađi. Kako bi se vi postavile da dijete dobije negativnu ocjenu iz lektire..nakon toga ga tjeram da pročita tu istu lektiru a on malo čita pa dođe u dnevni gledati TV..pa mu kažem da ne može, da mora čitati, a on me moli da SAMo (obožavam ovu riječ) pogleda seriju do kraja..na moje NE MOŽE, on opet face, koluta očima, dere se..pa me moli..i ja na kraju popustim i lektira opet nije pročitana.

[marta]

Mi od neki dan vise nemamo TV. Dosta mi je bilo hipnotisane gomile. Gomila se malo trznila i skuzila da ja ipak mislim ozbiljno neke stvari.

[NetkoMiOteoNick]

Pretpostavljam da bi bilo dobro odlučiti što ćeš tolerirati, a što ne.
Kao što laumi gore napisa. Nek' koluta očima, pravi face i mrmlja u bradu - ali neka odradi što tražiš od njega.

A moraš malo i sebe preodgojiti - to su čari roditeljstva. Možete zajedno šutati loptu dok se ne smirite i nastavite razgovor.

Kažu da fizički umor odnosi ljutnju. Znači kad ti digne živac odi napravi 30 trbušnjaka i 30 čučnjeva pa tek onda odluči kako reagirati.

A ovo što si popustila za TV i lektiru - Bože moj, nisi savršena, nije kraj svijeta, samo ne treba prečesto popuštati.

[ana.m]

Ne smiješ popustiti...Mene recimo isto dovodi do ludila to samo da ovo, samo da ono..nema, najavila sam što se mora i što se može. Cvili, ljuti se, i svašta nešto, ali baš me briga...E neki dan sam i ja svog poslala na igralište s loptom!

[laumi]

Mi od neki dan vise nemamo TV. Dosta mi je bilo hipnotisane gomile. Gomila se malo trznila i skuzila da ja ipak mislim ozbiljno neke stvari.

mi ga nismo skroz ukinuli, ali TV gledamo na kapaljku
najčešće nešto ciljano i to samo ako su svi sve napravili

mislim da je to super i za klince i za nas odrasle

Trina, nađi neku tehniku da si pomogneš da manje šiziš, izgorit ćeš tako, a sve to te čeka još 3 puta

[marta]

Mi smo ga se rijesili. Ne mogu opisat koji dobar osjecaj.
Nema vise da udjem ujutro u dnevnu sobu a hipnotisana gomila bulji koncentrirano u neku glupost ili se mlate zbog daljinskog nakon sto su se u subotu ujutro ustali u 6:05 radi SERIJE.

[eris]

Trina, moja kći je skoro pa 16, a već 2 godine vodimo rat. Nekada tihi ali uglavnom bučan i bolan. Kao što je Laumi rekla, ima stvari koje tolerišem i koje ne, iako ona stalno pokušava pomjeriti granice, što joj ponekad uspije, ali se uglavnom držimo kolosjeka: škola, porodični odnosi, moral.
Prvo je počelo sa zapuštanjem higijene, kosa masna, počela da se znoji jače, razbacana i neuredna soba, odjeća zapuštena. Trebalo mi je 2 pune godine da je dovedem u red, MM je šizio, čovjek je inače od reda i čistoće, ja sam po tome tolerantnija. Sada je to ok, ne baš onako odlično, negdje između 4- i 3+
Onda su počele bubuljice, čaprkanje po licu, napravila sebi hororo nez potrebe. zatim nenormalno jedenje, gdje sam čak i na rodi tražila savjet, koje je dovelo do tolikog dobijanja na težini, da ona danas ima 173cm i jedno 79kg(neće da se vaga kada sam ja tu). Tek od prije mjesec je počela da razmišlja da je pretherala, mislim, sama je odlučila da pokuša da smanji težinu i vidim da ide pješke u školu, i da manje jede hljeb. E sada su izlasci, sve češći i sve duži, ali to je pa opet najlakše kontrolisati. Sve je praćeno galamom, svako savjetovanje, razgovor se izvrće. Često kaže: Nisam ja ti! ma šta joj to značilo. Ponekad kritikujem, ponekad opraštam, često planem, pa opet uzdahnem, gledam da joj dodatno ne zagorčavam, a ni sebi. Rekli smo ako ovo preživimo normalni, sve možemo onda.
Mene najviše brine totalna ravnodušnost na školu(ocjebne ja držim pod kontrolom) i nedostatak ambicije i ideala. Što je najžalosnije, većina ih je takvih.
Savjet: naoružjte se strpljenjem, ne pravite se pametnim sada kada ste odrasli, budite dosljedni, i dajte im obaveze(osim školskih), dosada je vaš najgori neprijatelj. I puno, puno ih volite!

[mimi 25]

Ja ne spadam u ovu grupu, samo, kad razmisljam u buducnost, moram napisati da me STRAAAAAH.............

[oka]

Ja ne spadam u ovu grupu, samo, kad razmisljam u buducnost, moram napisati da me STRAAAAAH.............

Xxxx

Moja se sad ponaša kao u pubertetu, nema ništa bez pregovora i
bojim se horora!

[laumi]

moja je teška oduvijek pa mi ovo sad nije nikakvo iznenađenje
sad barem kazne djeluju, za razliku od perioda kad je bila mlađa

[Dijana]

Što se TV-a tiče, ja sam mojoj 8.5g kćeri dopustila pola sata dnevno, jer ona se ne može kontrolirati. Na Nickelodeonu su sinkronizirane na hr
neke meni glupave serije , ona bi u to buljila do besvijesti da joj dam. Ovako imamo dogovor od pola sata dnevno kad može gledat što hoće i poštuje ga.
Trenira plivanje i na tome inzistiramo jer vidim da dobro utječe na nju.

A što se ostalog tiče, znaš i sama da ga ne smiješ vrijeđati, njemu i dalje treba vodstvo, makar se pravi velik i zreo. Dogovori se s njim o pravilima ponašanja.
Nekako bi mu trebala i vratiti motivaciju za školu, najgore je kad djeci (a i odraslima) "sve postane svejedno". Puno sreće i tebi i nama svima

[flopica]

i moja uvijek i na sve ima neki svoj odgovor i komentar
mene to užasno, užasno smeta i opterećuje
a ima tek 8,5
i počela sam nekako ne odustajati, nego prepuštati njoj određene postupke
pa neka sama snosi posljedice
npr. ujutro za školu više neću da je opominjem i požurujem
neka zakasni i doživi frustraciju ( jer je njoj noćna mora da će zakasniti, ali u isto vrijeme ni ne žuri baš)

neka ne napiše zadaću, neću da budem ko alarm po pet puta dnevno
mučno mi je stalno nešto podsjećati, upozoravati, podsticati
ne znam Trina koje je rješenje
jedino staviti na ignore kad krene govoriti ružne stvari i šiziti
pa kad se smiri pokušati objasniti
uh

[ani4]

JA trenutno u uci imam TRI pred/pubertetlije i malu koja je daleko od puberteta, ali kupi sve bezobrazluke od brace.

Sa najstarijim je jos nekako najlakse. Ne buni se puno, a i kad se buni nije bezobrazan, ne lupa vratima. Samo se pokupi u sobu i od tamo dovikuje sto mu nije pravo, ponekad se zna rasplakati.
Srednji je trenutno najgori, tj. najtezi. Popustio je skroz u skoli, toliko da mu visi popravni. Nikako ga natjerati da uci, samo se seta po stanu i izvodi bijesne gliste. Najvaznija mu je frizura i odjeca. STalno mu nesto nije pravo, kolutanje ocima i lupanje vratima je pod normalno. Najvise me smeta odgovaranjei raspravljanje i bezobrazan rijecnik prema braci. Prema mm i meni nije prost, jer zna da mu to nebi proslo.
Najmladi je sav zivcan, stalno ga netko izaziva i on vraca tako da se dere, udara ili place. Taj pak pola dana provede zaleci se i cmizdrajuci.
Pa kad spojis svu trojicu skupa, dodas neprestalne tucnjave dobijes potpuni kaos. Ja sam cesto na rubu zivaca i tesko uspjevam ostati mirna.
Uglavnom urlam, ne udaram ih, ali im znam reci nesto zbilja ruzno i prosto. Trudim se da ne psujem, ali zna mi izletiti. Posaljem ih u svoje sobe, ali cim su i na sekundu skupa opet je sve isto. Kaznim ih zabranom izlaska, komp, tv, ali nista bas ne pomaze. Zbilja su rijetki trenuci kada se dobro slazu, cak se i vani svadaju i tuku.

[vertex]

Nama se do sada pokazalo da kad krene neko stvarno grozno ponašanje, to nije samo do puberteta, nego postoji neki konkretni uzrok (profesorica koja mu stvara probleme, nesporazumi s prijateljima ili slično).
Važnim su se pokazali razgovori nasamo (pa se muž i ja češće razdvajamo i razdvajamo djecu), a posebno prije spavanja u krevetu.
Iznimno važnim se pokazalo da sukobe ne shvaćamo osobno i da se ne krenemo vrijeđati i bosti s njim. Nekad viče, prekida me, ne da mi do riječi, a u isto vrijeme postavlja pitanja i poziva me na red. Tad kažem da on ne želi razgovor, nego svađu i neka dođe kad bude htio razgovarati. I idem svoji poslom.
Kad vidim da neka tema nije započela dobro, pustim je za taj momenat i nastavim kasnije. Kod njega je jako dobro što je uvijek svjestan kad pretjera i ima potrebu to riješiti s nama.
Ne istjerujem tko je u pravu, puštam mu njegove komentare i mrmljanja, ali uvrede i slično su neprihvatljive.
Općenito, nastojim biti kratka i jasna, i dramu s roditeljske strane svesti na minimum.
To sve stvarno daje rezultate i zapravo sam baš zadovoljna (kuc-kuc da se ne ureknem).
Što se škole tiče, i on od prošle godine zauzima frajerski mot "škola je bezveze", samo što mi znamo da on zapravo tako ne misli i da mu je stalo da bude dobar. Najbolja motivacija mu je naš interes pa pokušavamo naći vremena da porazgovaramo o tome šta rade i proširimo razgovorom školske teme. Jako voli da ga ispitujemo i to mu pomaže u učenju.

[čokolada]

Vertex je sve nabrojala prema pravilima struke :

-ne shvaćati sukob osobno (i prvo smiriti sebe!!!)
-čvrsta obrana granica
-dosljednost
-određivanje prioriteta (ne voditi 10 bitaka, nego izabrati najvažnije)
-što manje rasprave u sukobima (sve sažeti u 3 rečenice, ne držati prodike)

Ovo ja naravno samo teoretiziram i spremam se za budućnost .

[gita75]

kad je moj stariji bio u tim godinama ja sam se jednostavno prestala derat. a do tad sam bila ista ko Trina.
nije mi uopće bio problem bilo koga izvrijeđati. e onda je on počeo galamiti pa sam vidjela da ne možemo samo galamiti. ja sam prestala, a i on je ubrzo prestao.
izluđivao me, nije učio, šizio je po doma...
no negdje u tim godinama treba početi mjenjati stav prema djeci i početi s njima razgovarati kao s odraslima.
oni jednostavno više ne vide boga u vama i neće vas slušeti samo zbog činjenice da ste mama.
kazne mi nikad nisu palile previše...
i pazite da ne izgubite onu finu nit koja ih tjera da vam se povjeravaju. ako pošizite jer priznaju da su dobili 1, markirali... (nastavi niz) drugi puta će vam to sigurno prešutiti.
naravno da ih nećete hvaliti zbog takvih postupaka, ali ćete se u svakom slučaju truditi ostat smireni.
kad su bili mali koristili ste na njima time-out metodu, sad je treba koristit na sebi.

[laumi]

i pazite da ne izgubite onu finu nit koja ih tjera da vam se povjeravaju. ako pošizite jer priznaju da su dobili 1, markirali... (nastavi niz) drugi puta će vam to sigurno prešutiti.

ovo je jako, jako bitno

[čokolada]

kad je moj stariji bio u tim godinama ja sam se jednostavno prestala derat. a do tad sam bila ista ko Trina.
nije mi uopće bio problem bilo koga izvrijeđati. e onda je on počeo galamiti pa sam vidjela da ne možemo samo galamiti. ja sam prestala, a i on je ubrzo prestao.
izluđivao me, nije učio, šizio je po doma...
no negdje u tim godinama treba početi mjenjati stav prema djeci i početi s njima razgovarati kao s odraslima.
oni jednostavno više ne vide boga u vama i neće vas slušeti samo zbog činjenice da ste mama.
kazne mi nikad nisu palile previše...
i pazite da ne izgubite onu finu nit koja ih tjera da vam se povjeravaju. ako pošizite jer priznaju da su dobili 1, markirali... (nastavi niz) drugi puta će vam to sigurno prešutiti.
naravno da ih nećete hvaliti zbog takvih postupaka, ali ćete se u svakom slučaju truditi ostat smireni.
kad su bili mali koristili ste na njima time-out metodu, sad je treba koristit na sebi.

ovaj CIJELI post je jako bitan

[laumi]

i ovo što je gita rekla, prestati se derati (barem dok se oni deru)
kod je sad ovako - dok ona viče, ja govorim jako tiho (ali odlučno), skoro pa šapćem
ali joj moj ubojiti pogled sve govori

[vertex]

i pazite da ne izgubite onu finu nit koja ih tjera da vam se povjeravaju. ako pošizite jer priznaju da su dobili 1, markirali... (nastavi niz) drugi puta će vam to sigurno prešutiti.
naravno da ih nećete hvaliti zbog takvih postupaka, ali ćete se u svakom slučaju truditi ostat smireni.
kad su bili mali koristili ste na njima time-out metodu, sad je treba koristit na sebi.

Ovo izdvajam, to smo si stavili kao prioritet.
Što se vikanja tiče, ja ponekad vičem, ali MM puno više i često je znao biti nepotrebno oštar u ophođenju s njima. Kad je on sam sa sobom riješio neke stvari, ublažio svoj temperament i otvorenije počeo pokazivati nježnost, to se momentalno reflektiralo na njihovo ponašanje i svi uživamo u toj boljoj atmosferi.

[ana.m]

Jako mi se sviđa sve što ste napisale curke ...sad to SAMO trebati primjeniti u praksi.

Umjesto urlanja sjeti se gite i vertex...

[eris]

Meni je utješno čuti iz pera forumašica da ipak nismo sami, jer sam se pobojala da nešto sa nama nije u redu. Ja ipak kažem, da od kada sam ja odlučila da prihvatim nju, takvu kakvu jest, odnos je puno bolji.

[Trina]

Ja sve znam u teoriji ali kad dođe do prakse, tu zahebem. Ne mogu mu dozvoliti da jednu jeidnu obavezu koju ima,školu, ne obavlja kako treba. A pazite, radi se o natprosječno inteligentnom djetetu. Onda stalno nešto kuka, žali se, pa bi trenirao ovo, pa ono...dosad je točno 5 sportova prošao i od svega odustaje jer to nije za njega. Sad je zapeo za još jedan i ja mu nedam. pa sam najgora mama na svijetu a on je najtužnija osoba koja postoji.

ma ne znam, samo ću reći da gubim samopouzdanje kad je majčinstvo u pitanju i da mi je njega trenutno jako teško voljeti. Koliko god to ružno zvučalo.

[cvijeta73]

Jako mi se sviđa sve što ste napisale curke ...sad to SAMO trebati primjeniti u praksi.

Umjesto urlanja sjeti se gite i vertex...

xx

moj 11-godišnjak je (za sad) sto put manji mrgud od trininog, odličan je u školi, nema šanse da se pojavi u školi nepročitane lektire, al ju zato čita zadnji dan. odnosno bolje reć, noć. i tako.
ono što me izluđuje je ponašanje prema sestri. koja isto nije anđeo. al neki dan sam mu rekla, daj molim te zamisli kako bi tebi bilo da te netko, i to ne bilo tko, nego netko u koga gledaš ko u boga, 24/7 govori da si glup i dosadan, lupa ti vrata ispred nosa i urla na tebe.
pa je malo stao i zamislio se. bilo mu krivo.
al s naglaskom na - malo.
onda ova njega lupa, jer mu verbalno, naravno, nije dorasla. i tako. bliski istok.

i još nešto sam kod sebe primijetila.
a to je da stvarno ne podnosim te mrgude.
to mom karakteru jednostavno ne paše.
deri se, plači, zahtjevaj, pregovaraj, prigovaraj, buni se, - bilo što. al kad ga vidim na kauču smrknutog pite boga radi čega, bez volje (s time da to nije ovako često kako piše trina), bez ikakve mogućnosti razgovora, automatski mi u želucu nervoza.
ne mogu to. nervira me.
a ako bude toga i više, a postoje sve pretpostavke da bi moglo biti, moram naći neko rješenje.

[cvijeta73]

trina, to kod tebe periodički, ovaj je već drugi koga je teško voljeti, prvo ona bezobrazna mala sad narogušeni predpubertetlija

joj, a znate što je meni super.
sad mi je palo na pamet kako smo počeli pisati o pubertetskim/predpubertetskim problemima. slična ekipa. prije pet godina sam pisala o cicanju i tantrumima. baš je to lijepo.

[ani4]

I meni je lakse kad vidim da nismo jedini i da drugi imaju takve probleme. A kroz pricu sa prijateljicama vidim da se svi manje vise bakcu sa istim problemima, bez obzira imaju li decke ili curice.
A valjda ce proci...

[trampolina]

Jako korisni savjeti, primjenjivi u stvari na sve uzraste, hvala cure!

Sjećam se kako je mene mama stiltala u doba najžešćih horm.promjena-jednostavno mi je objasnila što mi se to događa i do kad će trajati. Kod mene je izgleda upalila racionalizacija. Što naravno ne znači da nismo imale trenutaka i trenutaka

[cvijeta73]

ani, meni odmah lakše kad vidim tvoj potpis

[laumi]

ovo mrgudovanje i mene ubije u pojam

i točno kužim kad Trina kaže da joj je trenutno teško voljeti sina
meni se sve smrkne kad se gđica ujutro digne jer znam da ćemo opet imati beskonačno navlačenje, pregovore i durenje

pa još onda kad mlađi krenu sa svojim šizama, osjećam se ovako

[Storma]

i moja (nepunih 7) je u pubertetu. trudim se biti smirena i razumna. dosadno joj je, ne zna sto bi od sebe (nadam se da ce skola pomoci), koluta ocima, vice, bezobrazna je, udara, otresa se...
MM je inace drecavac, i vidim kako je pokupila neke njegove obrasce. ukazem joj na to i ne svida joj se.
ona je oduvijek zahtijevno dijete, tantumasica, cendravica, osjetljiva pa je meni ovo samo nastavak. cak mislim da idemo na bolje jer joj napokon mogu nesto objasniti tj. sada moze shvatiti poantu :D jos da manja malo stasa i mislim da je najgore proslo)))

[Joe]

kad je moj stariji bio u tim godinama ja sam se jednostavno prestala derat. a do tad sam bila ista ko Trina.
nije mi uopće bio problem bilo koga izvrijeđati. e onda je on počeo galamiti pa sam vidjela da ne možemo samo galamiti. ja sam prestala, a i on je ubrzo prestao.
izluđivao me, nije učio, šizio je po doma...
no negdje u tim godinama treba početi mjenjati stav prema djeci i početi s njima razgovarati kao s odraslima.
oni jednostavno više ne vide boga u vama i neće vas slušeti samo zbog činjenice da ste mama.
kazne mi nikad nisu palile previše...
i pazite da ne izgubite onu finu nit koja ih tjera da vam se povjeravaju. ako pošizite jer priznaju da su dobili 1, markirali... (nastavi niz) drugi puta će vam to sigurno prešutiti.
naravno da ih nećete hvaliti zbog takvih postupaka, ali ćete se u svakom slučaju truditi ostat smireni.
kad su bili mali koristili ste na njima time-out metodu, sad je treba koristit na sebi.

ovo ću si isprintati i zalijepiti na zid, jako dobro sročeno

[Storma]

hocu reci, meni je najtezi period kad su mali, ne znaju reci sto ih muci, treba ih teglit i davat im cicu stoput dnevno/nocu. sad s obje mogu razgovarati. i mislim da je velika prednost sto ja njihovo ponasanje i nase sukobe nikad ne shvacam... hmmm...osobno.
ne ragovaramo puno kad se nesto dogodi, vec je uhvatim kad je dobre volje pa joj u par jednostavnih recenica objasnim. trudim se dogovarati se s njima sto je vise moguce, jedino sto se ona nikad ne bi drzala svog dijela dogovora.

[Storma]

ovo sto gita kaze - ja imam jednostavno pravilo koje glasi, otprilike "reci sto si napravio i nista ti nece bit". i toga se drzim. stogod napravile, ako dodu i kazu, uzdahnem, i kazem, ok idemo rijesiti. sve cesce same prijavljuju svoje svinjarije (dosad su tuzakale jedna drugu).
i jos jedno pravilo "reci mi tocno sto je bilo ili kako jesi da ti mogu pomoci". provukla sam pricu kroz par dobrih primjera iz okoline i naucile su da je vazno reci meni sto ih muci i da nema skrivanja (anita je sklona presucivanju kada zna da je kriva ili kad misli da je). u biti, vise radim na njihovom prepoznavanju vlastitih osjecaja i uzroka emotivnih stanja nego sto ih nesto "odgajam". uzimam sebe i MM-a kao primjere dobrih i losih stvari. dajem djeci za pravo da nam kazu sto im kod nas smeta i radimo na ispravljanju negativnih obrazaca ponasanja.
sve ovo jos i vise vrijedi za teenagere.
osvrnut cu se na dio o voljenju ili nevoljenju djeteta. dijete uvijek volis, ali ne volis neko ponasanje. probajte im to bas tako reci. ponudite da cete vi poraditi na necemu sto njih smeta. oni moraju znati sto ocekujete no jednako tako da su voljeni takvi kakvi jesu.

[winnerica]

Dobro došle u klub!!!

Da vas sve razveselim i utješim - pubertet sam preživjela i da - ima mu kraja!!!

Sad imam maturanta od preko 17 g. i vidim da sam najbolje stvari učinila u odgoju kad mu nisam puno nešto tupila, kad sam ga pustila da proba sam (i loše prođe u tome ak treba), kad sam komunicirala s njim bez nabijanja osjećaja krivnje, kad sam bila fleksibilna i ono najvažnije - kad se nisam svađala (al to je bila full samodisciplina). Evo, kod mene je dobro prošlo i upalilo je, nadam se da će i vama!

[winnerica]

hocu reci, meni je najtezi period kad su mali, ne znaju reci sto ih muci, treba ih teglit i davat im cicu stoput dnevno/nocu. sad s obje mogu razgovarati. i mislim da je velika prednost sto ja njihovo ponasanje i nase sukobe nikad ne shvacam... hmmm...osobno.
ne ragovaramo puno kad se nesto dogodi, vec je uhvatim kad je dobre volje pa joj u par jednostavnih recenica objasnim. trudim se dogovarati se s njima sto je vise moguce, jedino sto se ona nikad ne bi drzala svog dijela dogovora.

Ovo je ono što sam opisala u svom postu gore! U kratkim crtama, kad je raspoložen, kad sam dođe i pričao bi: e onda uhvati priliku i ne dulji, ne zamaraj... Storma, odličan pristup!

[ana.m]

i još nešto sam kod sebe primijetila.
a to je da stvarno ne podnosim te mrgude.
to mom karakteru jednostavno ne paše.
deri se, plači, zahtjevaj, pregovaraj, prigovaraj, buni se, - bilo što. al kad ga vidim na kauču smrknutog pite boga radi čega, bez volje (s time da to nije ovako često kako piše trina), bez ikakve mogućnosti razgovora, automatski mi u želucu nervoza.
ne mogu to. nervira me.
a ako bude toga i više, a postoje sve pretpostavke da bi moglo biti, moram naći neko rješenje.

Joooj da, ja isto ovako... Najbolje je bilo kad sam jednom došla po nejga u školu i veli učiteljica kak je zbog nečeg plakao i kak je cijeli dan bio mrgud. I ja ga pitam zakaj je plakao a on će meni "Neeeeeeeeeee, nisam plakao, nije istina", sav se izbečio. A onda sam ga pitala zakaj je bio mrgud "A, to jesam, to je istina" I kaj da mu velim?


Ja baš volim biti s njima, ići svuda družiti se, ali kad se sjetim njega namrgođenog i zanovjetavog, jaooo...
Pa kad krene, kupi mi ovo, kupi mi ono, pa bili neadvno u Areni, dogovorili se kaj će dobiti, dobio, pa naknadno vidio nekakav sladoled u kuglicama, pa oće tooooooo, pa otišli na drugu stranu na bus, pa kad je skužio da ne bu dobio, faca za ubit se, plač i izjava "Ti si kriva kaj sam ja sad gladan"...I ne posustaje, kao pijavica je, jao meni što mene još čeka

[winnerica]

Ana, privikni se da će se dečko počet mjenjati; moj je imao napadaje bijesa; 20 min. prije toga bubica koja s mamom ide u dućan, ovo-ono... Nije ni njima lako. Jednostavno, više sam ja bila u problemu jer mi je bilo teško shvatiti da to više nije ono moje malo dijete, bar ne isto...

[Jurana]

ova tema mi je sjela ko melem na ranu

[marta]

Ja crknem od smijeha na svaki post u kojem se javljaju neki sedmogodisnjaci i osmogodisnjakinje za koje se tvrdi da su u pubertetu.

[ana.m]

Ja crknem od smijeha na svaki post u kojem se javljaju neki sedmogodisnjaci i osmogodisnjakinje za koje se tvrdi da su u pubertetu.

Ma ja ne tvrdim da je on u pubertetu, ali već je sad teško s njim što da očekujme za koje 3 godine?

I da, samo se ti nama smij!

[Storma]

ja se nadam da ce se ova moja u pubertetu smirit :D

[Storma]

nego, koliko mi je zao nas, jos vise mi je zao njih. nisu ni oni sretni sami sa sobom kad su takvi.

[Storma]

mislim, da je ona takva, musicava, sretna ja bi rekla oke. nego kad vidim koliko ju muce te njene oscilacije i osjecaji s kojima ne zna na kraj, zbilja suosjecam.

[Joe]

nego, koliko mi je zao nas, jos vise mi je zao njih. nisu ni oni sretni sami sa sobom kad su takvi.

baš tako, mislim da toga trebamo biti svjesni svaki put kad krenu s tim ponašanjem.

marta, jel smijem ja sa devetogodišnjakinjom? a i učiteljica mi je potvrdila da se vide promjene u ponašanju :certifikat:

slažem se da je 7 ili 8 godina još rano

[eris]

Ja ću dodati ko maja mama kda joj je kao razrednici jednog djeteta, došao roditelj, koji je sinov veliki ispad u školi pravdao riječima: Znate profesorice, pa njemu je 16, on je u pubertetu! na što je moja mama odgovorila(nas troje djece): Znate, gospodine, ja sam već 25 godina u pubertetu, i to jeste period, ali nikako ne može biti opravdanje!