Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
i još nešto sam kod sebe primijetila.
a to je da stvarno ne podnosim te mrgude.
to mom karakteru jednostavno ne paše.
deri se, plači, zahtjevaj, pregovaraj, prigovaraj, buni se, - bilo što. al kad ga vidim na kauču smrknutog pite boga radi čega, bez volje (s time da to nije ovako često kako piše trina), bez ikakve mogućnosti razgovora, automatski mi u želucu nervoza.
ne mogu to. nervira me.
a ako bude toga i više, a postoje sve pretpostavke da bi moglo biti, moram naći neko rješenje.
Joooj da, ja isto ovako... Najbolje je bilo kad sam jednom došla po nejga u školu i veli učiteljica kak je zbog nečeg plakao i kak je cijeli dan bio mrgud. I ja ga pitam zakaj je plakao a on će meni "Neeeeeeeeeee, nisam plakao, nije istina", sav se izbečio. A onda sam ga pitala zakaj je bio mrgud "A, to jesam, to je istina" I kaj da mu velim?


Ja baš volim biti s njima, ići svuda družiti se, ali kad se sjetim njega namrgođenog i zanovjetavog, jaooo...
Pa kad krene, kupi mi ovo, kupi mi ono, pa bili neadvno u Areni, dogovorili se kaj će dobiti, dobio, pa naknadno vidio nekakav sladoled u kuglicama, pa oće tooooooo, pa otišli na drugu stranu na bus, pa kad je skužio da ne bu dobio, faca za ubit se, plač i izjava "Ti si kriva kaj sam ja sad gladan"...I ne posustaje, kao pijavica je, jao meni što mene još čeka