Trina ja mislim da ti tu nema puno vajde od nerviranja i nema filozofskog rješenja (kao - koji je njegov problem, kako prić i riješit, a da svi budu happy - bla bla), jednostavno prolazi kroz fazu ispitivanja granica do kojih može ić sa svojim negodovanjem jer je puno samosvjesniji i zna da osim mame ima još milijun izvora informacija i zanimacija koje ga pritom ne pilaju sa time da previše 'visi na kompu', domaćim radom, ocjenama, ponašanjem, kućnim zadacima itd itd...
To će tako bit neko vrijeme i gotovo.

Probaj ga iznenadit nečim 'kool' što ne bi očekivao s tvoje strane, al opet ne pretjeruj i s tim (nemoj tetovirat orla na leđa xD), i ne daj da stvari izmaknu kontroli, da postane ružno, jer u pubertetu su svi nepredvidivi (ovo je sve evenđelje po Maki, moje vlastito iskustvo, iako mi je 33, dobro se sjećam tog perioda i još se neke stvari vuku između mene i stare - manje kontrole je nekad ustvari više. Predaj se ponekad, da misli da je pobijedio.
Opet će doć za stol jest hranu koja mu se poklanja - i toga je svjestan isto. Tako da je to situacija di iz klinca u kući polako nastaje odrasla osoba - nepovratno!

SRETNO !!!