Aha, 100% će biti tako. Za pet godina sjeti se ovog posta.
Ali, da se može preživjeti pubertet, može se. I iz njega i roditelji i dijete izaći sasvim OK.
Uz puno ljubavi, uvažavanja djeteta kao osobe koja postaje odrasli i ravnopravan član obitelji, uz pravila oko bitnih stvari, a tolerancije oko nebitnih.
Bitno je da dijete uvijek zna da ste tu za njega ma kakav problem imao. A naprave i pametnih stvari, ali i glupostiiii. Skuteri (vlastiti ili tuđi, svašta oni mogu voziti), piće, ljubavi sretne i nesretne, jedinice, izostanci, lijenost-beskrajna, hrana-uf...
Pa budi pametan. Ali, to je život, treba vidjeti kako sa kojim djetetom. I stalno pokazivati da ih voliš bez obzira koliko vičeš, braniš im, koliko te izluđuju kolutanjem očima.
I sve to do nekih 15-16 kod dječaka nije ništa. Najgore tek tada slijedi. Ali i najbolje. Od vašeg malog dečkića nastane velik, snažan muškarac koji se brije, kojeg gledate podignuvši glavu, kojeg cure gledaju podignuvši glavu.
Ma, lijepo je biti mama.