Jučer mi je onako spontano rekao da smo ja i tata baš super. I da je jako sretan što ima tako savršenu obitelj. Ja mislim da ne postoji ljepša rečenica na svijetu. (uživat ću do sljedećeg trenutka inspiracije-za nekakvu pizdariju)
I ja uživam kad mi moj to kaže....

I mi imamo predpubertetskih ispada, a jako, jako smo (po godinama) daleko od puberteta. Samo što je to kod mog (bar se nadam) faza.

U biti krenula sam pisat s namjerom da potvrdim ono o radu, da treba ih zaposliti (primjereno njihovim godinama) i stvarno im gluposti neće padat na pamet i biti će zaokupljeni poslom.
Susjeda (udovica 3 djece) ima 14god. sina. Mali je prošlu jesen i zimu bio za poludit... stiglo proljeće, mama ga zaposlila u vrtu, košenje trave, po vrtu vozi onaj mali traktorić, nabavila mu nekoliko zečeva da ih uzgaja.... dečko je doživio očigledni preporod. Kad ga vidim kako samo važno radi i priča o tome sav si onako veliki. A mama ponosna jer je period s problemima (bar za neko vrijeme) prošao.

Dakle u radu je spas