Milena,i ja sam se jučer loše osjećala na misi jer su isto bile krstitke..poznanica je krstila sina koji je star koliko bi i moj bio..imale smo termin isti dan.Strašno mi je bilo..skroz sam mislima odlutala i bila jako tužna..Želim ti reći,to šta ne možeš moliti srcem,poznato mi je,ali ne brini,Bog te ljubi i ne zamjera ti..to je samo faza koja će proći.Tužna si,i rastršena zbog svega.On zna šta je na tvom srcu bez da išta kažeš.A suze?To je nešto što nas stvarno liječi,samo plači..i u toj boli pouzdaj se u Njega,i vjeruj mu.Mi smo nakon gubitka otišli kod p.Linića u Tabor(Samobor)na seminar od 4 dana,i dušu sam tamo isplakala..a nakon toga,osjećala sam se kao da imam krila,kao da mi netko pomaže nositi moj križ- a taj netko, zove se Isus.Na tom seminaru sam se ponovno rodila,život mi je dobio smisao...