Ja mislim da treba prvo mamu pustiti da "prihvati", a onda joj podmetati članke i sl. Vjerujem da ona ne razmišlja o ničem nego o tome da je njeno dijete s poteškoćama u razvoju. Kada bude spremna vjerojatno će sama potražiti literaturu, pomoć i sl. Sada je još uvijek u onom najosjetljivijem razdoblju nakon poroda.
Kakva je reakcija oca?
Imam prijateljicu kojoj su sinu ustanovili pervazivni poremećaj nakon dvije godine. Teško je bilo suočiti se s tom činjenicom i prihvatiti, danas ih viđam samo nasmijane. Vrijeme čini zaista čuda.

Drugo dijete će joj dati snage, u jednu ruku pomaže, u drugu odmaže. U početku će se možda više okretati zdravoj bebici, ali s vremenom će shvatiti da je i ova druga treba, možda čak i više.

Svaka majka voli svoje dijete najviše na svijetu, neke od nas to znaju od prvog dana, a nekima treba malo više vremena, nekima je teže zavoljeti dijete, nekima lakše...ali naposlijetku svaka mama zaista voli svoje dijete i dala bi za njega zadnju kapljicu krvi. To je jednostavno tako!