tvoja prijateljica ima jos zdravo dijete i bit ce joj puno lakse sa sincicem kada ima i seku, neznam kako da to opisem ali sa vremenom ce razumjeti. ja imama (nazalost) samo jedno dijete, sina, nema downs ali zato ima najgoru vrstu epilepsije tako da je dijete sa stvarno posebnim potrebama, ipak iako nekada mislim da nemogu dalje ili da dolazim na rub zivaca......ja ga volim svim srcem i dala bi apsolutno sve za njega , iako je potpuno drugaciji od svojih vrsnjaka (koji vec hodaju, pricaju , igraju se , a on ne) meni ipak svaki put srce procvjeta kada moje malo cudo napravi neki pomak u svome razvoju. volila bi da ima bracu ili seku da mi nije sam , ali eto sta je tu je.
hocu reci, da , kada prodje malo vremena i tvoja prijateljica se malo oporavi , prolazit ce teske trenutke da prihvati cijelu situaciju i sa vremenom ce sve doci na svoje.......ja nemogu u potpunosti prihvatiti svoju situaciju i mislim da nikada ni necu ali mozdame bas to gura dalje da ppomognem svome andjelu koliko god mogu, a tako ce i njoj biti