meni ona mater kod gilmorica ide na nerve.
inače kao i cvijeta ne mogu se previše ufurati u te posesivne majčinske osjećaje, ali sam mislila da je to do mene, da nisam normalna. sad vidim da nisam jedina.
 |
|||
|
|
|||
meni ona mater kod gilmorica ide na nerve.
inače kao i cvijeta ne mogu se previše ufurati u te posesivne majčinske osjećaje, ali sam mislila da je to do mene, da nisam normalna. sad vidim da nisam jedina.
ja sam undercover control freak, tako da se razumijem
evo par srodnih tema, možda će ovdje margaretica pronaći neko razmišljanje li savjet koji bi joj pomogli (bilo je još par dobrih ali sad ih ne nalazim)
http://forum.roda.hr/threads/17038-Veze-s-bakama-ili-tetama-%C4%8Duvalicama?
http://forum.roda.hr/threads/64748-Mama-vs-baka?
http://forum.roda.hr/threads/58651-Vi%C5%A1e-voli-tatu?
http://forum.roda.hr/threads/21902-t...-najvi%C5%A1e?
Ja baš i ne vidim tako. margaretica djeluje razumno i pribrano, ali i sama naziva svoje osjećaje "negativnima". Oddgovaraju joj žene koje svoje osjećaje smatraju pozitivnima. Ja mislim da to nije samo subjektivan osjećaj i da je razlika između želje da se novorođenče nuna i doji na zahtjev i straha da će više zavoljeti baku. Prvo je pozitivan osjećaj, drugo negativan. Razlika je da li se osjećate nelagodno zato što dijete nije s vama ili zato što je s vašom svekrvom (ako je svekrva normalna osoba).vertex prvotno napisa
Uostalom ako žena post završava ovim pitanjem, malo je neozbiljno odgovoriti - ma neee, zaboravi, sve je u redu :hagić: Takvi osjećaji nisu ugodni i ako ih se netko želi riješiti, ja čestitam na volji da se radi na sebi, prizna sebi i drugima svoju nesavršenost i traži savjet.
pomi, moje mišljenje je da karakterizacija vlastitih osjećaja kao negativnih proizlazi iz činjenice da bake imaju neka očekivanja koje bi autorica željela ispuniti, ali da bi to napravila mora ići protiv sebe, i da je to razlog zašto pomišlja da nije u redu to što osjeća - bližnji joj govore da nije u redu to što osjeća i to što radi.
Naravno da nisam neozbiljna (ja sam jedna krajnje ozbiljna ženska i skoro nikad ne šaljem hagiće, lol), nego drugačije vidim situaciju od tebe.
Ma najbolji je ovaj post:
Sasvim je normalno da se ne zelis odvojiti od tako male bebe.
Sasvim je normalno i da imas pomalo iracionalne strahove i brije tek 5 mjeseci nakon poroda.
Odlicno je da shvacas da nisu opravdani i racionalni.
Sve ce doci na svoje, samo polako. I sto se manje budes forsirala da udovoljavas tudjim prohtjevima oko toga da im das dijete na cuvanje/nunanje/bilo sto, to ce te prije proci te brije.
eh da, evo još jedne teme - malo ekstremnija otvaračicai mislim da margaretica ipak nije u toj kategoriji http://forum.roda.hr/threads/58131-q...od-mame-!-quot
a za slučaj da je situacija ipak takva kakvom je vidi vertex i ostali pod "to je normalno" priložit ću još jedan set "svejeuredu" tema
http://forum.roda.hr/threads/50962-%...-neodvajanjem?
http://forum.roda.hr/threads/12898-ja-kao-mama-moja-mama-kao-baka-i-moja-k%C4%87er-kao-unuka?
http://forum.roda.hr/threads/23166-mama-i-baka-mama!?
malo mi je bezveze što se stalno naglašava kako je autorica dugo čekala svoju bebu pa je sad jako vezana za nju, želi provoditi svaku sekundu uz nju, bla, bla..Moji nisu dugo čekani, imam ih komada 4 i jednako su obožavani kao tvoja beba. Ja sam zaljubljena u svoju šestomjesečnu djevojčicu br 4Tako da možemo eliminirati te rečenice, ne znam, bodu li vas u oči tako jako ko mene? Ne znam, voli li se više dugo čekana beba ili ona koja se zalomi?
Drugo...to što ti radiš je glupo. Gutaj knedlu i trpi. Nitko ne kaže da ti moraš dijete ostavljati dva dana kod babe ali i babe imaju osjećaje prema unuci, i one imaju nekakvo pravo na nju. A s vremenom ćeš se naviknuti. Dapače, s malo više vremena ćeš žaliti za vremenima kad su bake bile voljne čuvati dijete
uopće se ne bojim toga da će moje dijete više voljeti bake/djedove.
oni su ludi za unucima i unuci za njima.
mi djecu odgajamo a bake/dede ih obožavaju.
moja mama kaže da je to neka posebna vrsta ljubavi. i ja joj vjerujem.
Dijete smo dali mojima preko vikenda tj. na jedan dan kada je maleni imao skoro tri god.
Najnormalnije je proveo noć, nije plakao niti sl.
Mi smo bili u grču i nismo se mogli opustiti.
Sada je to već druga priča.Kada trebamo nekao ići a procjenimo da bi za djete to bila patnja, ostavimo ga kod mojih.
Ili imamo radove doma, isto tako, pošaljemo ga k mojima na vikendicu i dijete uživa.
Ne želim biti posesivna majka koja že od djeteta napraviti nesposobnjakovića i da dijete bude vezano uz moju skutu.
Svi mi volimo svoju djecu najviše, bilo da su dugo čekana ili nisu.
Meni je normalno da dijete bude malo odvojeno od roditelja i uživa kod mojih/njegovih.
margaretica
kad te čitam, kao da opisuješ mene s 1. bebom,
s drugom bebom je osjećaj vezanosti (i prema prvoj bebi) još porastao.
Ljubomora se je po putu uglavnom izgubila, ali potreba da svaki trenutak
provedem s njima, da ništa ne propustim, s godinama samo raste.
Bez obzira što nisu bili "dugo očekivani", čak dapače
Meni je cudnije kad netko nema problema sa ˝sebicnoscu˝....npr. neki smo dan imali u gostima par,ostavili su bebu od 1,5mj doma sa babom i bili kod nas na veceri 2h....
ili par koji je otisao na krstarenje 7dn po Jadranu a bebu od 11mj ostavio babi i djedu....i onda se pitam jesam li ja normalna sto meni to nije normalno....
Ja ostavljam N. babi u prizemlju kad imam posla po kuci,tipa usisavam a ona dolje u tisini spava u prizemlju....nekad kad moram trknut u butigu spustim je svekrvi da ju ne potezem skupa sa spenzom...that's it....
Samo da se nadovežem na ovo troje:
1.) Zar stvarno misliš da neka majka to želi, a samim time što si navela impliciraš da netko to zbilja i želi.
2.) S brojem 2 se slažem, ali s druge strane, ne radi se uopće o više ili manje ljubavi kod dugo čekanih, ja bih to više opisala kao nekakva veča "briga" u smislu da se više zamaraš ovakvim bezazlenim situacijama.
Ne znam kako da opišem, a da se netko ne osjeti prozvan.
3.) I meni je normalno i vjerujem da je svima normalno, nekome prije, nekome kasnije i zato dopusti da majka petomjesečne bebe ima pravo kazati da se ne osjeća ugodno da je dijete odvojeno od nje.
Nismo svi isti, niti imamo iste uvjete, ni isto povjerenje u osobe kojima ostavljamo djecu,...
Bitno je samo da smo sposobni prepoznati kada nešto prelazi u "loše" i na vrijeme reagirati.
Budući da je žena otvorila temu i pita se, vjerujem da će znati u kritičnom trenutku "pustiti" dijete od sebe.
A 5 mjeseci definitivno još nije kritičan trenutak.
Da pokušam pojasniti (kod sebe) taj osjećaj "dugo čekanog djeteta". Znači ponavljam ne radi se o večoj ljubavi, nego nekakvom miksu osjećaja, među kojima je i na neki način grižnja savjesti.
Npr. 1. dok je moj maleni bio te dobi (5 mjeseci) bilo mi je užasno čuti neku mamu kako govori za dijete te dobi kako je naporno, zloćesto,... jer sam gledala svojeg i mislila kako to može reči, nema šanse da to kažem, tako sam ga dugo čekala,...
Znači imaš nekakav osjećaj da to nešto (što ti negativno kažeš o djetetu, ili ga npr. prepustiš baki,...) znači da ti njega manje voliš, da ti je manje stalo, a to nije istina.
Između ostalog imaš i potrebu više ga štititi od nekih situacija,...
Uglavnom to je miks svakakvih emocija, nisu ni pozitivne, ni negativne, jednostavno ti ponekad otežavaju život, jer bi bez njih bilo lakše.
Pozitivno je što se to s vremenom unormali.
Meni je ipak najviše upalo u oči i najviše me smeta to da je pokretačica teme htjela kazniti () svoje dijete zato što je u datom trenutku reklo da onu tetu voli najviše na svijetu... to je meni zabarinjavajuće...
Još mogu shvatiti da je ljubomorna i da želi dijete samo za sebe, ali ići ga kažnjavati zbog toga??? halo????
Ja sam pak s te strane totalno drugačija: nikad, ali baš nikad nisam bila ljubomorna na bake/dede/stričeve/ujake/prijatelje... a pogotovo ne na oca svog djeteta (jer je on isto tako sposoban brinuti se o našoj djeci isto kao i ja - osim dojenja). Obje cure su od prvog dana (dok sam bila na porodiljnom) skoro svaki dan odlazile baki i dedi kat ispod na pola sata-sat da bi se ja malo odmorila ili neštom pospremila i slično.
Obje su isto tako s godinu dana ostajale po mjesec dana s mojim roditeljima na moru i koliko god mi falile u tim trenucima, znala sam da je za njih sto puta bolje da su na moru, a ne u smrdljivom Zagrebu. I ruku na srce, MM i ja smo se u tom periodu kvalitetno odmorili
I tako svako ljeto, djeca na moru uživaju, a mama i tata izigravaju friško zaljubljeni pari svi srteni i zadovoljni.
I ne vjerujem u te spike da dijete prvih par godina mora provesti 24 sata dnevno s roditeljima. No to je samo moje mišljenje. Ko voli nek izvoli.
i sad bi samo u tvom postu jos jednom naglasila boldano. ono je kljucno za zadnju recenicu.
onda bi uputila opet na prvi post i boldala 5mj..
evo: 5mj.
i u okviru zadnjeg bolda citati "posesivne majke".
Možda sam propustila, ali zašto bake ne mogu biti s bebom - kod mame doma, zašto ih moraju odnijeti, biti same s njima, ako mami to nije ugodno.
I ja bih ti rekla, da zašto bi to uopće morala raditi ako ti nije ugodno i želim biti s bebom. Kakav je to argument da se "mora dati beba i bakama" - nek dođu kod mame.
Inače, i ja sam sebičnjakinja, moj je imao 9 mjeseci (slovima devet mjeseci) kad sam prvi put otišla na sat vremena bez njega u dućan. Sa 11 mjeseci je ostao s mojom mamom 3 sata, samo zato što je trebao krenuti u jaslice, a nikada do tada ni sa kim nije proveo par sati bez mene. Tu negdje me je MM odveo i u Brežice da nešto kupimo, kad smo ulazili u četvrti sat izbivanja od doma, ja sam zarežala na njega da nećemo više ništa gledati i da ulazi u auto. Nemamo bake koje ne rade ni smještaj na moru, ali on sad ima 2 godine i ja si još uvijek ne mogu zamisliti da ode negdje s nekim na par dana.
Trebam li reći da još nikada nije prespavao kod bake? 10 sati (do posla i natrag) je najviše što ga ja nisam vidjela. Kad smo kod toga, žurim doma
Zaljubljena mama ovisnica sebičnjakinja.
Ja skacem od srece kad se netko ponudi da uzme nekog od klinaca. Cak i malog mravica, samo sto njega nitko ni ne zeli na duze od pola sata...
Moja prva je bila zahtjevnija, uglavnom da ne dužim, imala sam problem davati
ju samo nekim osobama tj osobi, jer ta osoba je došla k nama, nije me niti pogledala,
onak normalno kak to već ide, već je sa vratiju ko strelica ispukla
na malu, i ostali svijet više nije postojao, i tako stalno, bila je u stanju jedan sat visiti nad njom
i gugutati bez da uzme dah, strašno.
Stalno je željela raditi nešto po svom, da nas roditelja nema.
Dok su se ostali ponašali normalno i nije bilo takvih osjećaja.
Hoću reći da može biti i do osobe koja treba čuvati,
Ako je noposlušna i svojeglava nemožeš imati povjerenja.
Potpisujem. I ja imam takvu situaciju.
Gdje si ovo pročitala???Meni je ipak najviše upalo u oči i najviše me smeta to da je pokretačica teme htjela kazniti (
Još mogu shvatiti da je ljubomorna i da želi dijete samo za sebe, ali ići ga kažnjavati zbog toga??? halo????
Čitam ponovno i ne vidim o čemu se radi?
dijete od pokretačice teme ima 5 mjeseci i teško da je bilo što reklo
I ja ponovno čitam i ne mogu se i dalje načuditi tko je koga kaznio.dijete od pokretačice teme ima 5 mjeseci i teško da je bilo što reklo
ma umiljata misli na ˝extreme link˝ sto je pomikaki zakeljila povise: http://forum.roda.hr/threads/58131-q...od-mame-!-quot
aha,dakle niste ni pogledale taj njen post (br 55)...sjedi 1 za paznju na satu!
da, ali to nije dijete pokretačice teme nego dijete sa xy linka koji je netko usput stavio
pa malo je pobrkala loncice....
Ajme kako puno odgovora, baš mi je bilo drago čuti razna mišljenja, a neki su me postovi natjerali na razmišljanje. Hvala!
Htjela sam reći da (možda iz prvog posta to nije bilo sasvim jasno) se beba i ja normalno družimo i viđamo s ljudima tj. nisam zatvorena u 4 zida s bebom, i tko god hoće držati bebu drži je (netko pita, a netko samo uzme), bake i djedovi dolaze kod nas i mi idemo kod njih i druže se s bebom. I ne visim im kao kobac nad glavom nego čistim, tuširam se ili radim nešto treće i pustim ih na miru (samo nisam dozvolila da mi bebu odnesu). I tu nema nikakvih problema.
Kao što sam napisala, problem je kako se ja zbog toga osjećam (koliko god je to nekome glupo, to je trenutno unutar mene i želim se toga riješiti). Ta ljubomora mi iznutra potkopava unutarnji mir i opću radost i veselje što sam postala majka (i ne, nema veze je li beba dugo čekana ili nije) i voljela bih da toga nema.
Primjećujem i da je ona najveća kada su bake u pitanju jer one jedine i traže da im ostavim bebu a ja negdje odem (nekad izravno a nekad i „između redaka“ i tu ne misle na drugu prostoriju). S djedovima i ostalim ljudima mi se sebične misli gotovo i ne javljaju i rado im bebu nosim i dajem da je drže i uživaju u njoj i nije mi uopće krivo (možda zato jer malo nosaju, pričaju, izvedu koju glupost da se beba smije i vrate je i ne traže ništa (kao mama i svekrva koje imaju određene zahtjeve tipa da dolazimo svaki dan i da puštam bebu kod jedne od njih, svekrva je skroz prestala raditi (radila je povremeno) kako bi čuvala unuka (od njegove prve godine) iako o tome nismo niti razgovarale). I neće beba bit zaključana sa mnom do škole, od treće godine ići će u vrtić, do tada je čuvam ja.
Ne znam, bit će da sam nesigurna u sebe (a i ne pomaže to da sam gledala pretužno lice njihove majke kada su moja nećakinja i nećak xy puta plakali i gurali majku od sebe i tražili da budu s bakom (mojom mamom) kada je bilo vrijeme da se ide doma (kat ispod) ili kada je nećakinja baku zvala majkom a baka na to nije reagirala niti kada ju se je to molilo).
Napominjem da su i mama i svekrva dobre žene (nesavršene kakva sam i sama) te da sve što rade, rade u najboljoj vjeri (iako si „gurajući se“ žele dati na važnosti jer inače nemaju zadovoljstvom ispunjen život). Ali mijenjati treba sebe a ne druge, je li tako?
Netko je rekao rad na sebi…točno….netko je rekao da autorica vuče korijen problema iz vremena puno prije djeteta….točno: nesigurnost plus manjak samopouzdanja i eto ti problema tamo gdje ga nema…..
Znači li to da je moja majka loše obavila svoj posao?
Meni se u takvim slučajevima ne javljaju sebične misli, već iritacija.
Ne kužim šta bi bake imale od toga da tebe nema kad pod normalno dobiju dijete.
Drži se i radi na osobnim granicama.
Upoznala sam takve osobe i znam o čemu govoriš.
Ne volim kad bake žele, forsiraju i pretjeruiu u svemu tako i u čuvanju.
Meni to dođe kao rješavanje njihovih frustracija i propusta sa njihovom djecom.
čak se to i na glas kaže.
Npr. Radila je od par meseci njihova rođenja i sad želi sve nadoknaditi,
Ima toga ljudi, nije to baš rijetkost, a kad takva nabasa na ženu koja želi
kvalitetno provoditi svije vrijeme sa djetetom do treće godine onda počinju komentari
i pritisci, a pogotovo dok dijete doji pa je majka obvezna, da se tako izrazim.
A ti događaji iz prošlosti koje pamtiš sa drugom djecom, to je isto normalno.
Kako da ti se čini osoba koja ne reagira da ju dijete zove mama, a baka je.
To nije normalno pa da ti je sto puta svekrva il mama, to nisu zdravi odnosi
i ti bježiš od toga i to mi je u potpunosti razumljivo.
I kod mene ti je bilo primjera takvih nezdravih situacija, ali ja nisam odustala
ili sumnjala u sebe i nije bilo to nimalo lako, ali znam da sam
bila u pravu.
Bih ja vrlo rado ovdje napisala neke stvari, ali meni je to teško i napisati,
a kamoli da se tako nešto i dogodi.
Ja bih ti samo rekla da slijediš svoj instinkt i kasnije će se sve posložiti već,
dok se bake prilagode, ali dok dijete malo odraste
Posljednje uređivanje od oka : 24.05.2012. at 05:22
XJa bih ti samo rekla da slijediš svoj instinkt i kasnije će se sve posložiti već,
dok se bake prilagode, ali dok dijete malo odraste
margaretica, ovo je već nešto drugo. To što si sad napisala, kao što martina kaže, to je iritacija. Ja nebi gutala knedlu, ja bi se valjda već posvađala s njima. A pogotovo ovaj dio di je svekrva prestala raditi da bi ti čuvala dijete a da o tome nije ni pričala s tobom i pitala te za tvoje planove u životu. Postavi se kako treba, nedaj preko svojih granica. sad vidim da sam skroz krivo shvatila tvoj prvi post jer se tu radi o nametanju i nezdravosti, bar ja to tako doživljavam. Moja svekrva se uvijek nametala (moja nikad nije htjela nikoga čuvati ali uvijek je htjela da se radi onako kako ona to želi) pa sam joj od prvog dana dala do znanja da to tako neće ići. Pa i dan danas, ona ima dvoje (mlađe "dijete" ima skoro 35 godina
posalji baku k meni...moje nitko ne nosi (a isto su čekani i obožavani)
Moju treću čuva strina, i ona nju zove "mama". Lijepo kaže"Mama strina" a ja sam samo"mama", i dobijem poljubac(pusu). Ne ljutim se, znam da je žena ne forsira, već uz njenu djecu ona nju zove tako. Pa pobogu, provede 9 sati kod strine, i ta joj je žena majka dok mene nema.
Ali moram priznati, da me sa 1. curom to smetalo. Sada, malo vremena, puno obaveza, više to i ne primjećujem.
e ovo je sad nesto drugo, sto si sad napisala. ti zelis prekinuti tradiciju
to je prije bilo jako cesto, da se bake brinu o unucima, i to im je bilo jako vazno jer sa svojom djecom se nisu mogli izgustat niti radit po svom, jer je obicno bila svekrva ta koja je bila glavna u kuci, za sve...
ali vremena se mijenjaju, sasvim mi je normalno da si vec luda od svega i pocinjes imat iracionalne strahove (makar bi ja rekla da su sasvim racionalni)
nis, morat ces se boriti, lakse ce biti ako imas muzevu podrsku. kako on gleda na to?
fakat, tek sad sam skužila da sam komentirala neku drugu temupa malo je pobrkala loncice....
sorry....
naravno da nitko od nas ne želi biti posesivna majka!
samo imam jedan primjer u RL kako je majka užasno opsesivna.
naravno da nismo svi isti kao niti djeca i ne treba se uspoređivati.
definitivno je bebica od 5.mj. premala da bi se ostavljala ali opet nekome nije problem ostaviti nekom djete na čuvanje dok ode recimo frizeru ili na kavu ili u šoping.
Uuuuu, i ja ću jednog dana biti svekrva i to dupla, ako se moji sinovi odluče oženiti... Bit ću sretna ako ja ne budem trebala njihovu pomoć, a o tome hoću li ja njima moći pomagati mogu samo sanjati... Bit će kako bude.
Što se tiče ostavljanja malog djeteta drugima, i ja sam bila posesivna s prvim (dok nisam završila na čuvanju druge trudnoće), a drugo me dijete na brzinu izliječilo od toga.
Margaretice, ja bih rekla da tvoji negativni osjecaji potjecu iz toga sto bake ne postuju tvoj prostor i tebe koliko bi trebale. I da je problem u njima, a ne u tebi. Jer da je problem u tebi, smetalo bi ti i kad ga drugi drze. Sasvim je u redu da ne zelis ostaviti svoje petomjesecno dijete i one ti ne bi trebale to zamjerati niti inzistirati na tome. Kad ga budes htjela ostavit, stavit ces ga. A osim toga, sto one mogu raditi kad su same s njim, a ne mogu kad si i ti s njima?
I moja svekrva je nametljiva i isto nam je pocela trubit da joj moramo ostavljat maloga, da mi odemo trcat ili nesto, ko da mi se trci
Al ajde, baka mu je, i neka ima s njim dobar odnos, i neka bude kakva je, ljudima trebaju razliciti utjecaji u zivotu. Al ne mislim da joj ga zato trebam dat na cuvanje, posebno jer i nemam neko povjerenje u nju, djecu od kcerke su uredno sa sest mjeseci posjedali, i njoj je sve to sa ne posjedanjem i sa dojenjem do sest mjeseci sam nova moda. Uh, morala sam se i ja malo izjadat!
margaretica, mislim da je jedino na čemu moraš poraditi to da ti ne bude muka bakama reći ne. Po mom mišljenju, ti poštuješ i njih i njihovu želju da se druže s unukom, a nema nikakvog razloga da im ispunjavaš hirove oko ostavljanja bebe i svakodnenog posjećivanja. To je jednostavno nametljivo s njihove strane, želja za kontrolom i davanje sebi na važnosti. Ne mislim ništa dramatično, sve je to ljudski, a ljudski je i da se one malo strpe i prihvate da nisu u prvom planu te da su roditelji ti koji odlučuju.
Sve potpisujem.
Meni nije nešto drugo. Otprilike sam tako shvatila i prvi post, s tim što je sada malo detaljnije opisano ponašanje baka.
One definitivno malo previše inzistiraju na provođenju vremena nasamo s djetetom. Ja bih svoje dijete drage volje ostavila i i prije 5 mj na par sati s bakama, samo da je htjelo, ali baš zato što nije bilo inzistiranja. Taj dio bi i meni stvorio otpor.
S druge strane margaretica opet ističe svoj manjak samopouzdanja. Nisam više sigurna da li nelagoda dolazi zbog straha od konflikta i zbog nametljivosti baka, ili zbog straha da će dijete zavoljeti više bake.
Ovo prvo mi je normalno, da djeca ne žele ići doma s mamom - baka im udovoljava (ako ne prelazi neke granice to je ok) a doma ih čeka spavanje, što sva djeca u toj dobi žele odgoditi.Ne znam, bit će da sam nesigurna u sebe (a i ne pomaže to da sam gledala pretužno lice njihove majke kada su moja nećakinja i nećak xy puta plakali i gurali majku od sebe i tražili da budu s bakom (mojom mamom) kada je bilo vrijeme da se ide doma (kat ispod) ili kada je nećakinja baku zvala majkom a baka na to nije reagirala niti kada ju se je to molilo).
I to da dijete zove baku majkom - moja s 5 godina stalno brka, pogotovo ako je usredotočena na nešto drugo, pa mi se često obraća s tata i baka, a baki s mama ili nono, nekad ponovi i par puta dok ne primijeti da govori krivo.
Ono što mi se ne sviđa je da baka nije reagirala čak ni kad je zamoljena - to mi već miriše na ne baš čiste odnose. Prije svega, ja nisam nikad imala potrebu ispravljati dijete, niti moliti mamu i sveki da reagira ako ih unuka nazove mama. Bilo je očito da se radi o lapsusu. Ako mene zove nono, teško da to ima ikakvog razloga osim slabe koncentracije. A da sam tu potrebu imala i da mi molba nije prihvaćena, to bi mi bio znak da ipak moram smanjiti utjecaj baka.
Uvijek pođi od sebe, one su stare i teško ih možeš mijenjati. Mjenjaj sebe, ali nisi ti uvijek u krivu.Napominjem da su i mama i svekrva dobre žene (nesavršene kakva sam i sama) te da sve što rade, rade u najboljoj vjeri (iako si „gurajući se“ žele dati na važnosti jer inače nemaju zadovoljstvom ispunjen život). Ali mijenjati treba sebe a ne druge, je li tako?
Izgleda da se moraš i naučiti postaviti i zauzeti za sebe.
Ali svakako budi sigurnija u sebe. Koliko god se gurale tvoja mama i svekrva, neće moći tebe izgurati s mjesta br. 1 za tvoje dijete. Kad budeš u tu tvrdnju sigurna, sve će biti lakše - i suprotstaviti se onom što ti ne paše, i riješiti se lošeg osjećaja ljubomore.
Bake znaju često prijeći granice ako ih čvrsto ne postaviš. Ja sam imala problema i još uvijek imam (a imat ću ih valjda uvijek) sa svojom mamom jer često prelazi tu granicu, ne može samu sebe kontrolirati kad su moja djeca u pitanju. Ljubav je to ogromna, ona je savršena baba, oni je obožavaju ali sve to skupa zna ličiti na parodiju a ne na normalno ponašanje babe. Nemam manjka samopouzdanja, moja djeca znaju da sam ja mama, ja sam autoritet i sve što treba ali zdrmala me prekonekoliko puta svojim metodama. Tako da uvijek mora postojati nekakva borba među nama. Pa ne znam što je bolje-ona koje je nekakav ideal babe ali često prijeđe granice ili moja svekrva koja je hladna ko kamen i zaboli je ona stvar za ikim. Svi su njoj dragi, krasni i divni-ali ne želi ih prečesto kraj sebe.
rekla sam puno puta-najbolje bi bilo živjeti što dalje od svih i onda se viđati preko nekakvih praznika, produženih vikenda i sl nego ovako-preblizu bude stvarno preblizu
Nelagodu oko držanja i ostavljanja djeteta bakama mi uzrokuje jedan miks svega navedenog: i njihovo inzistiranje oko djeteta, i moj manjak samopouzdanja i nesigurnost, i to što se ne želim zamjerati nikome, i to što ne želim propustiti ništa u vezi svoje male bebe jer ona tako brzo raste, i to što ne znam postaviti granicu, i zbog osjećaja ljubomore i straha da će moje dijete više zavoljeti bake ako im udovoljim i puštam im dijete koliko bi one htjele.
Ponavljam da je to unutarnji osjećaj s kojim se borim kako znam i umijem te da one ne znaju s čim se borim (iako sam mojoj mami barem djelomično rekla kako se osjećam, piše u prvom postu). Netko tko bi gledao sa strane ne bi vidio ništa neobično u našim odnosima, sve je normalno (osim ove borbe koja se događa u meni).
Da imam samopouzdanja, znala bih reći ne kada treba reći ne, znala bih reći da i uživati u zajedničkom druženju i savršeno bi me bilo briga kada, gdje, kako i koliko, jer ponesena pozitivnom vibracijom ne bih u drugima gledala prijetnju i konkurenciju nego saveznike i prijatelje.
Napokon, razmišljajući o svemu došla sam do zaključka da ću punom parom raditi na tome da svojem djetetu ne uništim/izgradim samopouzdanje kako ne bi za 20-ak ili više godina pisalo ovakve postove i borilo se s negativnim čuvstvima koja proizlaze iz tog manjka (nadam se da nitko ovo neće shvatiti kao kritiku odgoja moje majke, i ona je, kao i svi mi, radila onako kako je najbolje znala) te da ću se sada (krajnje je vrijeme za to), morati sama preodgojiti.
Još uvijek ostaje pitanje: kako?
Ajme sad kad spominjete ljubomoru,neki sam ju dan osjetila kad je MM rekao sveki da nitko nezna nasmijati N. kao ona!!! Bilo mu je poslje
Tada je bila nesto ekstra raspolozena i stogod bi uradio smijala se,pogotovo kad ju je ona jos nasmijavala....ulovila sam se da skrecem temu jer mi nije bilo pravo....
A i vec sam ju par puta ispravila kad bi na nesto sto N. ne bi trebala radit reakcija bila: ne,ne mama ce se ljutit! A nije poanta da cu se ja ljutit vec da to nije dobro za nju! Dakle,i u buducnosti kad ne bi trebala npr. jesti puno slatkog to ce bit jer mama neda (a baba bi ti dala,jel) i mama ce se ljutit..ja negativac..cini mi se da je to cesta pojava?
Ja bih u sličnoj situaciji pokušala staviti djetetove preferencije na prvo mjesto - ako dijete voli/želi promjenu (to se lako zaključi po njegovoj reakciji) i biti sat vremena s bakom ostavila bih ga ponekad, a ako nije sretno dok je odvojeno od mame ne bih ga ostavljala. Ima beba koje bez mame ne mogu ni minute, a ima i onih kojima nekad bude dosadno
ja se u potpunosti slažem sa svim što je napisala pomikaki, meni je zabrinjavajuće da ti u bakama vidiš konkurenciju i bojiš se da će njih voljeti više od tebe, posesivnost nije zdrava i probaj je se što prije rješiti.Nelagodu oko držanja i ostavljanja djeteta bakama mi uzrokuje jedan miks svega navedenog: i njihovo inzistiranje oko djeteta, i moj manjak samopouzdanja i nesigurnost, i to što se ne želim zamjerati nikome, i to što ne želim propustiti ništa u vezi svoje male bebe jer ona tako brzo raste, i to što ne znam postaviti granicu, i zbog osjećaja ljubomore i straha da će moje dijete više zavoljeti bake ako im udovoljim i puštam im dijete koliko bi one htjele.
Ponavljam da je to unutarnji osjećaj s kojim se borim kako znam i umijem te da one ne znaju s čim se borim (iako sam mojoj mami barem djelomično rekla kako se osjećam, piše u prvom postu). Netko tko bi gledao sa strane ne bi vidio ništa neobično u našim odnosima, sve je normalno (osim ove borbe koja se događa u meni).
Da imam samopouzdanja, znala bih reći ne kada treba reći ne, znala bih reći da i uživati u zajedničkom druženju i savršeno bi me bilo briga kada, gdje, kako i koliko, jer ponesena pozitivnom vibracijom ne bih u drugima gledala prijetnju i konkurenciju nego saveznike i prijatelje.
Napokon, razmišljajući o svemu došla sam do zaključka da ću punom parom raditi na tome da svojem djetetu ne uništim/izgradim samopouzdanje kako ne bi za 20-ak ili više godina pisalo ovakve postove i borilo se s negativnim čuvstvima koja proizlaze iz tog manjka (nadam se da nitko ovo neće shvatiti kao kritiku odgoja moje majke, i ona je, kao i svi mi, radila onako kako je najbolje znala) te da ću se sada (krajnje je vrijeme za to), morati sama preodgojiti.
Još uvijek ostaje pitanje: kako?
i slažem se s tobom margaretice, nažalost mislim da tvoje majka nije svoj zadatak obavila kako je trebala (oprosti na izravnosti al pitala si to u prethodnom postu),al je odlično to što si ti to prepoznala i nastojat ćeš svom djetetu izgradit samopouzdanje da ne dođe u takve ili slične situacije u životu. Želim vam puno sreće i radosti da uživate u svom smotuljku koji ste tako dugo čekali, znam što znači htjeti a ne moći.
ja moram priznati da ama baš nikad nisam pomislila ništa slično, dapače dajte bake ako želite pomoći samo dođite ha,ha,...a s drugim da ne govorim..
Samo bih nadodala na već gore napisano, zar stvarno mislite da su svi ljudi isti?
Kao prvo niti smo mi majke sve iste pa naravno tako nisu niti bake ili ko već.
Npr. kad mi je prvo dijete bilo malo, takvi osjećaju su mi se javljali samo sa jednom osobom,
sa drugima je sve bilo ok, zdravo ponajprije, došla teta muževa, nosala, dijete zaspalo po sat vremena njoj na rukama i šetale po dvorištu,
a ja sam bila smirena i sretna, šogorica mi je čuvala dok sam se tuširala, teta muževa također smo pozitivno...
Ovdje navodim sve od muževe strane jer se obično sve svodi i na tu stranu od nas mama.
Pa mislim da nije bez razloga neko izazivao negativne osjećaje pa mora biti nekakav razlog ili stvarno mislite da je samo do nas mama?
Posljednje uređivanje od oka : 25.05.2012. at 01:11
Slažem se.
Meni je u te prve dane (prvih par mjeseci), jako smetalo što određena osoba ne želi oprati ruke prije uzimanja djeteta, a do tad ej dirala psa i da ne nabrajam druge sitnice.
I uporno ga dira po rukicama, a ovaj naravno odmah ruke u usta.
Kosa mi se dizala kad sam to gledala, a situacija je bila takva da nije bilo zgodno reči - operi ruke.
S drugim djetetom me to možda apsolutno ne bi smetalo, ali s prvim mi je baš poticalo negativne osjećaje.
Isto tako, kad je dijete propuzalo i lizalo po redu podove, ta ista osoba nikad nije željela izuti cipele kad je došla.
Mi nismo prali podove ko pomahnitali non stop, ali smo ulazili u papučama i baš me je smetalo što ta osoba direktno izvana gazi po djeteovom prostoru na podu.
Pa u mrvicu večoj dobi uporno guranje slatkiša djetetu koje ih još uopće ne jede, pa guranje sokova i namirnica koje dijete još nije probalo,...
Vjerujem da su ti prvi negativni osjećaji itekako utjecali na moje kasnije viđenje tog odnosa s djetetom. Jednostavno se stvori nekakvo nepovjerenje i gotovo.
Ok - a koliko bi one htjele da im puštaš dijete, i što ti misliš o tome? Koliko ti misliš da bi bilo u redu?
Probaj si to izraziti u brojkama i pogledati što je više moguće objektivno, kao da se radi o nekom drugom.
Ako one pretjeruju (a mislim da pretjeruju, čim takve stvari forsiraju, moja mama ni sveki nisu nikad dolazile s takvim prijedlozima u obliku zahtjeva, premda pričuvaju rado i puno se bave s unukom), ti se moraš postaviti i bez grižnje savjesti reći što želiš.
S druge strane, ljubomora oko djeteta i strah koga će voljeti je nešto što bi (bar ja mislim) trebalo u potpunosti iskorijeniti. Teško je odgajati djecu ako imaš osjećaj da se moraš boriti za njihovu ljubav.
Potpisujem sve što su rekle Anemona i oka i samo bih dodala da su meni te blesave misli da će moje dete više voleti nekog drugog same nestale, ne sećam se ni sama kada. Čudno je to, shvataš da niko ne može zameniti mamu, da je ljubav prema njoj drugačija, jedinstvena, a opet budeš ljubomoran na baku, tetku ili nekog desetog. Ja sam se sebi pravdala da su i hormoni krivi za tu zbrku u glavi.
A meni se nikad takve misli nisu javileMožda sam ja nenormalna
A možda i zato što je dijete bilo toliko vezano za mene i te cice da nisam stizala predahnuti
potpisa! s ovim sam imala bas problema i izludjivalo me. razlika s drugim je samo u tome da nemam bed reci bilo sta i briga me hocu li se kome zamjeriti. s prvim sam prodisala kad sam s njenih 6mj. pukla i sve rekla u facu s naglaskom na tome da sam joj ja mama, mm tata, a ona ssamo baka. od tad imamo bolji odnos i jA nemam onu nelagodu i bol u zelucu.
savjet: biti iskrena prema sebi i drugima i ne gutati vec reci.
Ajme, koliko novih cool smajlića!
Nego... sad ću sigurno zvučati grozno, glupo, bezveze... ali mislite da bi dijete zbilja istinski moglo voljeti više nekog drugog nego mamu i tatu (pljuc, pljuc, evo odmah pljujem sama po sebi... i ispravljam se)... tj. pa gdje se i kako uopće ta ljubav može kvantificirati, i u zbilji, i u njihovim malim glavicama? Naravno da će "voljeti više" onog tko mu daje čokoladu i ne tjera ga "prati zube i jesti korabu", i sve ostalo što je "dobro za njega", a na što su osuđeni roditelji činiti.
Ali da dijete to može zbilja tako osjećati da nekog voli više ili manje, nisam sigurna... Evo razmišljam i ja mogu li reći da volim više svoju mamu od svog tate, ili mamu od muža, ili dijete ili muža... nastavi niz.
Znam samo da volim više mamu nego sveki
Mojeg dvogodišnjaka kad pitaš tko te voli najviše / koga ti voliš najviše, uvijek kaže "baba". Pa dođu deda, tete iz vrtića i svi ostali koje je valjda ikada vidio, ali mamu ili tatu neće spomenuti. Ali dok je cicoljubac-ovisnik ne brinem se
A što se tiče ovog "upadanja i nametanja", to kužim... nije to samo dati bakama vrijeme s bebom / djetetom, nego daj bakama da i one rade nešto oko djeteta. Moja mama mene zna izluditi sa stvarima koje ona napravi umjesto mene - npr. kupi mu prvu tutu prije mene. Ono, ja to želim napraviti. I znala sam biti ljuta ko pas na nju, jer mi čuva dijete od 15.30 do 18.00 i u ta dva sata napravi toliko stvari umjesto mene da bi ju ja ubila. Ono, kao imala sam najbolje namjere - e pa nisi, hoću mu ja kupiti tutu, i prva ga staviti na tutu, i gomila sličnih situacija. I to je tako, mogu se samo boriti s njom, i ljutiti se na nju, ona nikako da se opameti. Već sam joj sto puta rekla da je "imala" svoju djecu, da je ovo moje, i da mu je ona baka... pa se smiri. Na 10 dana, i onda ispočetka eto nje u akciji. I tako...
Sreži to odmah u korijenu. Izbaci ih van
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
