majka sebičnjak

[pomikaki]

Ja sam više uz Deaedi.
Sve je to lijepo, imaš dijete nakon puno godina, jedva si dočekala, i to pojačava prirodan instinkt ti govori da treba biti uz tebe - ipak je to još malo dijete koje treba blizinu mame prije svega. U toj dobi ja nisam ni mogla ostavljati dijete na duže vrijeme samo s drugim osobama, pokušavala sam ponekad ali bi bilo predramatično (ne zbog mene nego zbog djeteta), ali sam svakako poticala druženje i kontakte s ostalim ukućanima, rodbinom, gostima.

Ali ti i sama vidiš da je tu nešto više od samog majčinskog instinkta, sama te osjećaje nazivaš "negativnima". Vjerujem da će pomalo proći, pozitivno je što sama znaš da nešto nije u redu.

tada su mi u glavi nezrele misli tipa da će beba više zavoljeti njih, da će joj s nekim drugim biti zabavnije, da će beba tražiti da bude u društvu baka radije nego da bude sa mnom i slično i ne mogu se opustiti i uživati iako bih to htjela.

Ova rečenica mi je zazvučala kao alarm: roditelj si ne smije dozvoliti takve misli. Većinom se taj strah od odvajanja od novorođene bebe bazira na nelagodi i nepovjerenju u druge osobe, hoće li se pravilno brinuti za bebu, i hoće li se beba uplašiti, hoće li joj faliti mama. Ali ako se ti brineš da će dijete zavoljeti nekog drugog, morat ćeš raditi na sebi, kad dijete poraste takav bi osjećaj mogao biti problem. Dijete nikad ne smije osjetiti da tražiš njegovu ljubav - time ćeš ga uostalom najbrže odbiti od sebe.