boravak u bolnici s malim djetetom

[saska7]

uf, konacno sam se domogla neta...samo da se izjadam...
evo, ide nam mjesec dana od kad je cudo izraslo 5cm na naglo i dotrcalo meni iza ledja te si uspjelo zaliti ruku vrucom vodom za caj u sekudi moje nepaznje. ne moram vam pricati kak je meni. ne pravdam se ali stvarno ga nisam vidjela i kad je zaurlao pocela sam plakati skupa s njim.
anyway, izgledalo je kao opeklina koja ce se uz dermazin oporaviti brzo i za 5 dana je opet bio u vrticu. (bili smo kod doktorice u ambulanti 20min nakon sto se dogodilo i onda svaki drugi dan na pregledu i izgledalo je kao da se oporavlja..ali...)
nakon tjedan dana meni je bilo sumnjivo sto je tkivo odjednom bijelo i otisli smo u klaicevu na hitnu. poslali nas da dodjemo sutra jer ce onda biti doktor za opekline tam i kada smo dosli docekao nas sok. dijagnoza "zapustena opeklina", kao da sam ga ostavila da sjedi na ulici, mora ostati u bolnici na operativnom zahvatu odmah da to skinu i naravno ja ne mogu biti uz njega uz objasnjenje da je odjel opeklina specifican i blablabla, kao izaci ce mi ususret pa cu moci biti kraj njega od 10-18h!
poludim od uzasa (vlastito iskustvo iste bolnice jos uvijek mi uzrokuje napade gotovo panike kad udjemo u bilo koju bolnicu, a oni bi sad moje cudo od 15mj ostavili samo!!! nece s on sjecati! vraga) i kroz suze, trudeci se smiriti koliko god mogu (priznam ne pravise), pitam postoji li bilo kakva mogucnost da ostanem uz njega jer dojim po noci jos uvijek i ne zelim ga ostavljati...doktorica koja nas je primila u hitnu uz komentar "ne mogu ja s njom" zove odjelnog specijalistu koji nam uspijeva pronaci smjestaj u "apartmanu" na odjelu kirurgije,ali samo vikend. a onda mora dijete na odjel..uzas!!
ostali smo u tom sobicku sa jos 2 mame i 2 bebe do utorka ujutro (od petka), kad su nas pustili doma da dolazimo samo na previjanje na odjel jos 4 dana, a onda smo i sluzbeno otpusteni.
boravak tamo je nesto najstrasnije ikad dozivljeno. svaki dan je morao biti previjan u anesteziji i svaki put sam se morala boriti sa sestrama da mi dopuste da ga drzim za ruku kad ga odvode do lifta iako su vikale da ostanem u sobi jer nemam ja sta ici s njim (da ne bi bilo zabune vozile su ga kroz odjelski hodnik i stubiste za posjete a ne kroz cisti hodnik operacijskih sala), morala sam ih moliti da ga ja skidam da ga skidanje obleke ne bi bolilo i naravno to sto sam ista rekla bilo je petljanje u njihov posao. komentari da "je mama malo nervozna" preda mnom nisu bili nis neobicno. platili smo to 250 kn po danu,ali svaka kuna je vrijedila cinjenice da kad god bi zaplakao ili samo htio se smiriti, imati podrsku mogao je mene primiti za ruku. za razliku od djevojcice tek koji mjesec starije u sobi do,koja je od 6-10h i onda od18-23h neprestano plakala "mamadodjimamadodjimamadodji".

meni je definitivno bilo grozno. njemu ne znam, ona budjenja iz anestezije i gotovo nasilna odvodjenja svako jutro sigurno mu nisi ostala kao ugodno iskustvo, ali valjda je pomoglo to sto sam bila tamo.
znam da je biti medicinska sestra tezak posao. ja ne bi mogla to raditi. ali da bas od 9 sestara (u 3 smjene po 3) samo dvije uopce odreagiraju na onu djevojcicu i to samo jedna smirujuce, a druga urlajuci?!? i sve to u DJECJOJ bolnici?
nikome ne zelim da prozive ovakvo iskustvo
morala sam nesto reci naglas jer mislim da sto nas vise progovori o tome, blize cemo biti nekoj promjeni.

[ana.m]

saska znam kako ti je...
Ja ću se malo ubaciti sa svojom pričom jednodnevnog boravka u bolnici.
Jednog jutra spremali smo se Janko i ja na posao i u vrtić. Njega sam obukla i spremila i sebe sam spremila, još sam se trebala malo našminkati za posao. Jankose igrao u sobi i ostavila sam ga samog doslovno na minutu. Izašla sam provjeriti iz kupaonice kaj radi. On je mirno stajao kraj TV-a i nešto žvakao. Dobro da me nije nešto strefilo kad sam vidjela da žvače foliju od voltaren rapida a tablete-NEMA!!! Bila je samo jedna u folijici. Zapravo je bilo odrezano, onak kad nekom date tabletu pa da mu ne dajete u ruku odrežete tabletu s folijom. I tako je ta jedna tableta zaboravljena ostala u ladici, a moje dijete je se naravno dočepalo. Odjurili smo na hitnu u roku odmah! Kad su mi rekli da mora ostati preko noći rastulila sam se ko kišna godina. I još sam imala ogorman osjećaj krivnje! Koji imam još i danas 3 mjeseca poslije!
Uglavnom ostao je taj dan od 12 do sutradan do 2. Smjela sam biti s njim navečer do 21, 22:30 i ujutro od 10. Cijelo mi je vrijeme bio na rukama, dojila sam ga skoro pa stalno. A sad pazite ovo... Dijete je napravilo jadno ni samo ne zna kaj, dopeljam ga u nekakvu ludnicu gdje ga cijelog isprepipaju, ispumpaju ju želudac, stave mu infuziju koju mora imtai 24h, lice mu je bilo puno popucalih kapilara od naprezanja protiv pupmapanja želuca, jadnog su ga stavili u onaj željezni kindač, u nepoznatu sobu, svezali mu ruku dok ja nisam stigla od odktora k njemu. Plakao je..i sad mi se srce kida kad se sjetim kako je plakao, od tuge bi svako malo pustio cicu iz usta i tužno, pretužno zaplakao, stiskao rukice meni oko vrata...I u jednom trenutku uđe sestra i vidi kak se dojimo i mazimo. I onak nas kao pogleda u prolazu i kaže meni odvratnim glasom ."Joj, kaj ćete vi to dijete razmaziti".
Evo, malo sam odužila. Ali to kad moraš tako malo dijte ostaviti samo na jednom takvom mjestu gdje još doživi i hrpu šokova to je stvarno katastrofa!
Jer stvarno ono što je dijetetu u tom trenu najpotrebnije su roditelji. Pogotovo mama ako još doji!

[bobaibeba]

Cure,ja čitam vaše priče i tulim.Grga i ja smo u bolnici i ja se doslovno ne odvajam od njega.Idem na WC samo kad on spava.A on ima samo 2,5 mjeseca i svi kažu da se neće ničeg ni sjećat.Normalno da neće kad je sa svojom mamicom i skoro sve mu je ko doma osim par pikica i aspiracije nosića.A u sobici blizu nas je curica od mjesec i pol SAMA Kad idem na WC vidim kako gleda prema vratima ili kako plače i gura rukice u usta.Onda se i ja rasplačem i najrađe bi k njoj da je malo podržim ali na smijem jer je i ona i mi u izolaciji.Vele sestre da je mama bolesna i da ima još jedno dijete pa ne može biti s njom nego samo tata ponekad dođe.I onda mi neko veli ma ona je mala neće se ni sjećat!Nemoguće da će boravak u bolnici ostavit iste posljedice na mog Grgu i na nju.Grga se non-stop smije,a ona sirota ili plače ili spava nakon što dobije flašicu.

[Kejt]

a joj, cure, ja ne mogu prestat plakat
kad samo pomislim na dječicu koja su ovaj tren sama u bolnici ...
je l' postoje možda volonteri da se igraju s njima i maze ih ako roditelji baš nikako ne mogu ??? ja bi se prijavila na tako nešto, valjda bi zadovoljila uvjete ... zan li tko više ?

[bdina]

a joj, cure, ja ne mogu prestat plakat
kad samo pomislim na dječicu koja su ovaj tren sama u bolnici ...

I ja o ovome u zadnje vrijeme intenzivnije razmišljam i srce mi puca. Ja sam jučer s KArlom bila u zaraznoj u dnevnoj bolnici 6 sati. Tamo je sve u staklu i u sobi preko puta je bio jedan mali dečkić od možda 2 ili 3 godine sam. Ali on nije niti jednom zaplakao. Svako malo je ustajao i gledao okolo, pa sam mu ja nabacila koji smješak.Ne kužim zašto je bio sam tamo, ali ja si mislim da je možda iz nekog doma pa ni nema mame ni tate na raspolaganju, pa je već i navikao biti sam i zato ni ne plače.

[mali fran]

užas! mali bebaći.... samo molim Boga da se mom kikirikiju ne dogodi tako nešto! ali mislim da bi cijelu bolnicu okrenula naopačke da mi nedaju da budem sa njim! GROZNO!!!!!

[saska7]

mene su gledali kao ludjakinju kad sam rekla da ja svog sina ne ostavljam ni minutu samog. sva sreca da jos dojim pa su nakon mojih panicnih ispada (barem su ih tako ONI dozivjeli) IPAK nekako uspjeli osigurati da budem uz njega.
jos uvijek hodocastimo u bolnicu na previjanja i ja si ne mogu pomoci da ne dozivljavam sve sestre kao tiranine (nisu, znam da nisu..) koji ce uciniti tocno ono sto ih zamolis da ne cine jer ih nije briga...kao imaju pametnija posla nego tebe slusati i sta ih netko drugi ima uciti njihovom poslu. doktori te sretnu samo nakratko dnevno pa su normalniji u odnosima s ljudima.
zamislite, dodjemo na previjanje u nedjelju i sestre skinu zavoj i pocnu raspravu "a sto cemo mu danas stavit..." ?!?! nema doktora pa one mogu smisljati i igrati se doktora?!? to sto je doktor napisao na povijest bolesti nisu ni pogledale!!! MM je bio dovoljno priseban da ima kaze da stave sto je doktor napisao jer da sam ja progovorila svasta bi im rekla.

[bucka]

pune su mi oci suza!!!

[Audrey]

Dječja bolnica, a takav odnos prema djeci! Na jednom drugom topicu sam pisala kako smo mi odustali od operativnog zahvata (vađenje mandula) u Klaićevoj, jer ne bih mogla s njima ostati preko noći, i prebacili smo se na Šalatu. A također sam pisala i o tome kako je Tomica u njegovoj dobi od 8 mjeseci trebao dva tjedna biti na bolničkoj obradi u Klaićevoj, i kako također nije bilo šanse da budem noću uz njega, jer iako sam dojila, dijete je starije od 6 mjeseci i iz Zagreba smo. Srećom, uspjeli smo se izboriti da ga svako jutro dovozimo u bolnicu i svaku večer vozimo kući, a cijelo vrijeme sam ja bila s njim.
A da sam vidjela svašta, vidjela sam. Popodne je na tri sobe (to zna biti i po 15 djece, koja su sva u pelenama, ne mogu si sami uzeti bočicu s čajem, ne mogu si sami uzeti dudu kad im ispadne...) jedna jedina sestra. Djeca plaču, plaču, i zaspu od iscrpljenosti, još u snu onako ridaju. Mame kad moraju ići, čekaju da dijete zaspe, pa se sa suzama i kao lopovi iskradaju iz soba. Za vrijeme vizite istjeraju te van iz sobe, da ne bi ne daj Bože čula što pričaju pa ne daj Bože nešto i pitala, a za to vrijeme moj bi mali dušu isplakao. A stav sestara prema dojenju djeteta koje nije friško novorođenče... ja sam Tomici nakon njihovog obroka još ponudila cicu, a sestra mi je rekla ma neće vam htjeti još i cicati, vidite kako se najeo, a kad on se bacio na cicu s osmjehom od uha do uha.

[kovke]

Ovo je katastrofa. Mislim da me onaj dio MAMADOĐI najviše uzrujao!
Šta oni gube s tim da majka ostane u bolnici? U biti mislim da ne žele da se vidi kako oni postupaju s djecom!

[MajaMajica]

svaki put znam šta me čeka na ovakvim topicima ali opet pročitam i svaki put tulim ko kišna godina
znate što me još pogađa? kako sam najčešće na poslu na forumu, iako se sakrijem ili brzo saberem, uvijek me gledaju kao luđakinju, a kad im kažem o čemu je riječ ne razumiju ili ne žele razumjeti..čak i žene-majke
ubija me to, mislim se, pa kako će se išta promjeniti

Luce i ja svaku večer prije spavanja molimo jednu lijepu molitvu anđelu čuvaru
Luce sad sama mene podsjeti-mama, nismo rekli anđelu da čuva bolesnu djecu i onu koja nemaju mamu i tatu
a ona je beba od 2,5 godine

[pomikaki]

bože kako mi je tužno kad zamislim onu malenu kako plače za mamom. Nadam se da neću morati, ali boriti ću se svim silama da budem uz svoje dijete ako bude ikad hospitalizirano.

Uvijek se sjetim mog boravka u bolnici nakon poroda, rodilište s titulom "prijatelj djece" ili kako se to već kaže, rooming in i sve to, ali prvu noć odnesu bebicu na 5h da se kao žene odmore, i onda mi je donesu ušokiranu. Kad pitam zašto plače i zašto ne sisa, nervozna sestra mi pomogne preko volje obraćajući se mom djetetu koje u tom trenutku navšava svoj prvi dan na ovom svijetu: Ajde, cijelu noć si mi pjevala... morala sam ti rukice vezati... :shock: :? :shock: neće jesti, neće piti... :shock: :shock: :shock:

Zašto me zaboga nisu zvali, kod mene cice prepune i ustala bih bilo kada, ionako nisam spavala???

A da ne spominjem neke žene koje poznam, koje su rodile djecu s nekim manjim problemima, u istom rodilištu, svaki put su im to saopćili na najgori mogući način, bez riječi utjehe, i uz debelo preuveličavanje problema!

Da, težak je posao, da, umorne su i nervozne, ali ne mogu se tako ponašati prema novorođenčadi i rodiljama. Nemam za to ni riječi opravdanja. I tu se nešto mora promjeniti pod hitno.

[lunahor]

ja ne kuzim toliko se pise o toj vrazjoj klaicevoj jel se ne bi nekaj moglo dogovoriti s tim novim ravnateljem da dozvoli da si zene donesu stolcic od kuce ak treba ? cemu smo novac davali za izgradnju app ?

[cisko-kid@net.hr]

joj cure,oči su mi pune suza.nemrem si zamisliti tu dječicu kak su sami bez mama.mi smo bili samo jednom u bolnici i to u zaraznoj,pa sam bila s P.cijeli dan ,samo što je on imao 5 godina i nije plakao kad sam odlazila navečer.a opet mi je bilo teško.ali ovo u klaićevoj treba prekinuti pod hitno.ovdje su povrijeđena ljudska prava i djece i majki.trebalo bi potpisati neku peticiju ili nešto.dati ih u medije.

[pomikaki]

ali ovo u klaićevoj treba prekinuti pod hitno.ovdje su povrijeđena ljudska prava i djece i majki.trebalo bi potpisati neku peticiju ili nešto.dati ih u medije.

Definitivno se slažem.
S tim što se treba raditi ne samo na poboljšanju uvjeta u Klaićevoj, nego i općenito u pedijatriji i u cijelom zdravstvu.

Gdje je ta peticija da je potpišem?