Mislim da me ne razumiješ. Nemam ja jedno traumatično iskustvo, ovo je moja, tj. naša svakodnevica. Nije u pitanju jedna škola, jedan razred, jedan učenik, jedan roditelj... Već sam napisala da svakodnevno komuniciram s kolegama iz cijele Hrvatske i svaki, ali baš svaki ima ovakva, gotovo svakodnevna, iskustva.cvijeta73 prvotno napisa
ovako sam i mislila.
pa ako nemaš traumatično iskustvo, zašto onda pišeš o njemu?
zašto ne pišeš o svojem iskustvu, sa djecom i roditeljima?
daa su te razvlačili po fejsu, kao ovaj primjer od noe, ja bih razumjela svako tvoje napisano slovo.
ovako, po meni, nepotrebno se stvara slika o školama kao bojišnom polju.
ako ima jedno takvo iskustvo, ako ima jedno takvo dijete u razredu, ako ima jedan takav roditelj, to znači da ima ostalih 20 koji nisu takvi
što i dalje predstavlja problem.
strašan je ovaj primjer s fejsom.
no@, ispravak, učiteljima i stručnim suradnicima duple plaće
Uostalom, da je i jedan takav učenik u školi, jedan roditelj, zar bi zakoni i pravilnici i dalje trebali ostati ovakvi? Misliš da je u redu da učenika ne smiješ udaljiti s nastave, da ukoliko je nasilan prema drugim učenicima i/ili učiteljima treba sjedati u razredu, a tročlano povjerenstvo će ga promatrati prvo mjesec dana pa će pisati razna izvješća, pa još tri mjeseca promatranja, a on će za to vrijeme i dalje biti u razredu? Zašto se roditelji ostalih učenika nikad ne bune na ovakve stvari?
 |
|||
Odgovori s citatom