Moji roditelji su šljakeri obični, pročitali su mi možda nekoliko knjiga prije spavanja, ne puno. Ali od 2. razreda osnovne TJERALA sam mamu da mi kupuje knjige, jer sam ih obožavala. Prijateljice moje, baš sa jednom se dopisujem na FB (koja u Indiji radi sad doktorat), slično. Ja sam ipak odrasla u kvartu gdje velik dio roditelja su slabo ili nikako poznavali jezik sredine.
A nekvaliteta u odabiru literature se riješila tako da je učiteljica provjerila prije nego smo počeli, imali smo datum do kad smo morali odabrati i pokazati. Oni koji su bili slabiji su tako imali fleksibilnost birati jednostavnije knjige, a oni napredniji teže. Čak jednom je jednoj mojoj prijateljici bilo totalo bzvz cijeli zadatak i koncept kako ga je profica zamislila, otišla je do nje i rekla da bi ona nešto drukčije, malo su porazgovarale i paf ona je radila nešto drukčije od svih nas ali istog opsega.
kužim da je to van koncepta na kojeg ste naviknule, no dajem vam ga kao primjer za razmišljanje kako se radi u drugim mjestima, jednako dobro, jednako pismeno, ali puno fleksibilnije.






Odgovori s citatom