Molim savjet - da li imamo pravo po zakonu tražiti ispravak testova u prvom razredu?

[romi]

Molim savjet jer samo na rubu živaca, snaga, a ne želimo se svađati sa našom učiteljicom, koja ima malo drugačije standarde.
Ovako,
moj mali je prvašić, te od kada dobijaju ocjene nisu niti jednom pisali ispravak testa - niti iz jednog predmeta. Učiteljica kako sam rekla ima vrlo visoke standarde, pa tako mi redom doma vježbamo SVE predmete uključujuće glazbeni i tjelesni - za ne vjerovat....
No ono što me jako mući (a i mog malog) jest da se on nje boji, pa tako kada pišu test nitko ne smije pitati ako mu nešto nije jasno a ona sa njima radi (vježba) minimalno.
Njemu ne ide matematka nikako, učiteljica nas na informacijama uvjerava da je i trojka ocjena zar ne?
Na svakim info moj mali je genijalac... za dopunsku ga neće!
Matematika mu ne ide, pošto sada već ima par trojki i par četvorki ne želim da mi dijete ima tri iz matematike u prvom razredu.
Nisu pisali ni jedan ispravak testa, a ne znam nikog osim naše učiteljice da je tako strog u prvom razredu, te ne znam nikog tko im ne da šansu da isprave ocjenu, pogotovo ako on to sam želi.
Jućer je plakao kao kišna godina jer je opet dobio tri, a ona ga ne šljivi....srce će mi puknuti.
Što da radimo?
Molim savjet.

[Deaedi]

Hm...kod nas se u prvom razredu ispravak ili pišu ili odgovaraju za veću ocjenu oni koji to žele.

A ima i loših ocjena, npr. u testu iz hrvatskog 9/10 bodova je već 4, dok iz matematike, pa čak i iz PiD-a ima i jedinica.

[romi]

Kod nas je kao u maloj vojnoj akademiji, ima svega, primjer - tjelesni - vijača (štrik za preskakanje) za 5 - mora 20 puta bez ijednog zapinjanja preskočiti štrik, ja sam uspijela doći do 7....
Glazbeni - odgovara bez muzike, napamet, mora pjevati pred cijelim razredom, ako imalo pogriješi ocjena pada....
Također takav standard ocjenjivanja.

[Smokvica.]

Ajme horor, ja sam zbog stroge uciteljice i stresa pocela mucati.. Zar to mora bit tako jesus?? Dodje mi da posaljem dite u waldorfsku skolu..

[Manuela.]

Nažalost sve ovisi od učiteljice!
I ja imam prvašića, naša učiteljica je isto neobjašnjiva.
Ja jesam za strogoću i pravedno ocjenjivanje al ne slažem se da nekima da ispravit ocjenu, nekima ne!
nedavno je jedna učenica dobila 3 iz matematike, došla je mama u školu i žalila se jer misli da njeno dijete zna bolje, nitko nije ispravljao, samo ona, ispravila je na 5!
3 NIJE ZAPISALA, već samo 5! Ja ovo ne zovem ispravljanjem, već nepravednošću prema ostalim učenicima!
Moj mala već tri godine ide na privatne satove klavira, svirala je u školi, pjeva u dječjem zboru, solista je, i onda joj učiteljica iz glazbenog da 4 jer "misli" da je jednu riječ krivo izgovorila!
Mala je bila u šoku, no to je odluka učiteljice i tu se ne može ništa!

[čokolada]

Kod nas učitelji uz tiskane testove i svakodnevno ocjenjuju (pišu u svoju bilježnicu) :na matki su svaki čas neki diktatići sa štopericom u rukama, a ocjene variraju od 1 do 5.
Koliko znam nikad nisu pisali "službeni" ispravak testa da bi netko popravio ocjenu, nego učitelj prati rezultate tijekom cijele godine i na temelju njih formira konačnu ocjenu.
Moje dijete napr. tiskani test rješava odlično jer ima određeno vrijeme i mogućnost provjere napisanog, ali brzi diktati (učitelj brzo čita zadatke, đaci pišu samo rezultate) idu joj slabije, a oni mini testići - 24 zadatka za 120 sekundi - nikako.

Romi, ima li ti dijete neki vid disleksije ili diskalkulije?

[Peterlin]

romi, sad je kraj školske godine...

Kako ste do sada surađivali s učiteljicom? Kažeš da ga hvali na informacijama i sve drugo, a da dijete na testu ne može postići bodove za više od trojke.

Inače, ovo što se tiče pjevanja i skakanja preko užeta mučilo je i moje sinove, to se standardno radi. Moj mlađi sin je fulao ritamski diktat u prvom osnovne i dobio 3 (a dijete je poslije krenulo u glazbenu školu i ide mu više nego dobro). Offt. moj stariji i dan danas uporno dobiva trojke iz tjelesnog jer je motorički loš, pa koga briga...

Ja bih ovako - pitala bi druge roditelje iz razreda kako ide njihovoj djeci (to možeš i učiteljicu pitati pa usporediti odgovore).

Što se tiče strogih ocjena, to je često tako u prvom razredu jer ako u testu ima samo pet pitanja pa jedno promaši, više ne može dobiti odličnu ocjenu. Prvašići imaju mali broj pitanja i za jedno krivo odmah se skida ocjena. Moj mlađi je kronično dobivao trojke i četvorke, čak i dvojke su se zalomile, dok nije naučio da se test mora rješavati odmah i točno. On je gradivo znao, ali nije se mogao prisiliti da sjedi na zadnjici i rješava kad je učiteljica rekla. Njemu je bio problem što nije dovoljno ozbiljno shvatio zadatak i ispitivanje. I morala sam se pomiriti s tim da je i trojka ocjena. Moj sin više manje sve zna, ali što to vrijedi kad umjesto da rješava test na vrijeme on zuji, bulji kroz prozor i preskoči cijelu stranicu pitanja ... On se učiteljice ne boji (možda bi bilo bolje da je se malo pribojava). Fućka se njemu što ona govori... Nije bilo drugog načina da se spusti na zemlju nego loše ocjene. Ja sam u međuvremenu odustala od inzistiranja na peticama, ali provjeravam znanje i jao mojim dečkima doma ako ih uhvatim da ne znaju dijeliti s dvoznamenkastim brojem ili razlomke, ako napišu maĆka ili čovIJEk... Bitno je da znaju gradivo, a ocjene često dođu kao posljedica.

Ako te ozbiljno brinu djetetove loše ocjene i strah od učiteljice, zatraži da dijete pošalje stručnoj službi na razgovor (pedagog, psiholog, logoped - koga već imaju na raspolaganju) jer možda dijete ima neke smetnje (pažnja, koncentracija, smetnje čitanja) zbog kojih ne može bolje. Ako ne možeš s učiteljicom razgovarati o tome, možeš i ravno k pedagogu ili psihologu, imaju oni svoje radno vrijeme kad roditelji mogu doći na razgovor.

[čokolada]

Moram potpisati Peterlin, mojoj je dugo trebalo da shvati da za vrijeme testa ne može zuriti okolo i gubiti vrijeme. Osobito joj je milo bilo utrkivat se s najboljim razrednim matematičarom tko će prije predati "gotov" test (baš je izabrala suparnika za utrku ) a naprimjer drugu stranicu ne bi ni primijetila.

[romi]

Što je najbolje, ona zna od prvog dana da on muca, ima papire od Suvaga i drugih doktora (malo sumljam za disgarfiju...), ide kod logopeda već 3.g. i jednostavno ne razumije zadatke riječima i tu gubi potrebne bodove.
Sa učiteljicom nije niakav kontakt cijele godine, a mi roditelji smo svi složni (ima ih malo u razredu, a nas cca 10-tak roditelja je u stalnom kontaktu) oko toga da je prestroga za prvaše, sa nimalo topline i što je najblje u cijeloj školskoj godini je jednom u bilježnici dobio bravo. Na početku im je 2,tj. davala žigiće u bilježnice, no kada je prestala upitala sam ga zašto više ne dobiješ žigić ako lijepo obojaš zadaću (tada su samo bojali), odgovor me stvarno nasmijao... zato jer učiteljica štedi žigić da se ne potroši... Jer mi vjerujete da mi je ne jednom došlo da odem u prvu knjižaru i kupim cijelu vrečicu žigića i odnesem joj, naravno da od tada više nema ni jedne pohvale, samo kvačice.
Mislim da sam sve rekla kada od deset upitanih roditelja nitko neće dati ni 10kn da se učiteljici nešti kupi na kraju godine.
Mislim da to puno govori o njenom radu sa djecom.

Pošto je on stvarno nesretan sa tim ocjenama (Hrvatski ima od 3-5 šareno, no tu se ne bumim, pomirila sam se sa tim), ostalo sve 5, tu i tamo koja četvorka, no ako on želi probati ispraviti ocjenu stvarno me zanima (pošto se on jadan boji pitati ju za WC) da li onda ja mogu otići u školu i porazgovarati o toj matematici neka mu da test na dopunskoj, pa ako opet dobije tri, ajd pokušao je, al ako dobije 4 bit će njemu lakše.
Teže govori već neko vrijeme, od pritiska škole, puno neurednije piše, nervozan je, jako mi ga je žao, a dijete je stvarno jako poslušno i dobro.

[Peterlin]

Što je najbolje, ona zna od prvog dana da on muca, ima papire od Suvaga i drugih doktora (malo sumljam za disgarfiju...), ide kod logopeda već 3.g. i jednostavno ne razumije zadatke riječima i tu gubi potrebne bodove.
Sa učiteljicom nije niakav kontakt cijele godine, a mi roditelji smo svi složni (ima ih malo u razredu, a nas cca 10-tak roditelja je u stalnom kontaktu) oko toga da je prestroga za prvaše, sa nimalo topline i što je najblje u cijeloj školskoj godini je jednom u bilježnici dobio bravo. Na početku im je 2,tj. davala žigiće u bilježnice, no kada je prestala upitala sam ga zašto više ne dobiješ žigić ako lijepo obojaš zadaću (tada su samo bojali), odgovor me stvarno nasmijao... zato jer učiteljica štedi žigić da se ne potroši... Jer mi vjerujete da mi je ne jednom došlo da odem u prvu knjižaru i kupim cijelu vrečicu žigića i odnesem joj, naravno da od tada više nema ni jedne pohvale, samo kvačice.
Mislim da sam sve rekla kada od deset upitanih roditelja nitko neće dati ni 10kn da se učiteljici nešti kupi na kraju godine.
Mislim da to puno govori o njenom radu sa djecom.

Pošto je on stvarno nesretan sa tim ocjenama (Hrvatski ima od 3-5 šareno, no tu se ne bumim, pomirila sam se sa tim), ostalo sve 5, tu i tamo koja četvorka, no ako on želi probati ispraviti ocjenu stvarno me zanima (pošto se on jadan boji pitati ju za WC) da li onda ja mogu otići u školu i porazgovarati o toj matematici neka mu da test na dopunskoj, pa ako opet dobije tri, ajd pokušao je, al ako dobije 4 bit će njemu lakše.
Teže govori već neko vrijeme, od pritiska škole, puno neurednije piše, nervozan je, jako mi ga je žao, a dijete je stvarno jako poslušno i dobro.

S tim papirima od Suvaga istog trena možeš zatražiti rješenje o individualiziranom pristupu! To su ti trebali odmah ponuditi. Ako neće škola, idi školskom liječniku (tamo gdje ste obavljali pregled prije upisa u prvi razred). Bilo bi dobro da za iduću godinu zatražiš individualizaciju. To znači samo da učiteljica za tvog sina mora primijeniti posebne metode koje joj propisuje logoped iz Suvaga i stručni tim, ovisno o tome što njemu odgovara. Nećeš učiteljicu promijeniti niti će se nešto bitno promijeniti, ali s tim papirom možeš mahati da dijete dobije ispravak zadaće svaki put kad bude potrebno. Svaki put! Jest da će trebati puhati za vrat (i to se može) ali samo to napravi.

Druga varijanta je mijenjati razred. Nije ni to za zanemariti ako vidiš da je dijete nesretno iako se trudi i ako za to postoje mogućnosti. Puno puta sam i sama razmišljala o tome (nisu baš isti razlozi ali nije sad bitno), ali moje dijete ima prijatelje u tom razredu i odustali smo od promjene škole jer smo smatrali da bi mu to bila još veća trauma, a i ne možeš unaprijed znati hoće li biti bolje...

Sretno!

[cvijeta73]

Moram potpisati Peterlin, mojoj je dugo trebalo da shvati da za vrijeme testa ne može zuriti okolo i gubiti vrijeme. Osobito joj je milo bilo utrkivat se s najboljim razrednim matematičarom tko će prije predati "gotov" test (baš je izabrala suparnika za utrku ) a naprimjer drugu stranicu ne bi ni primijetila.

joj, pregenijalna su mi ta djeca, pregenijalna

romi, peterlin mudro zbori.

[ovca_i_janjad]

Što je najbolje, ona zna od prvog dana da on muca, ima papire od Suvaga i drugih doktora (malo sumljam za disgarfiju...), ide kod logopeda već 3.g. i jednostavno ne razumije zadatke riječima i tu gubi potrebne bodove.
Sa učiteljicom nije niakav kontakt cijele godine, a mi roditelji smo svi složni (ima ih malo u razredu, a nas cca 10-tak roditelja je u stalnom kontaktu) oko toga da je prestroga za prvaše, sa nimalo topline i što je najblje u cijeloj školskoj godini je jednom u bilježnici dobio bravo. Na početku im je 2,tj. davala žigiće u bilježnice, no kada je prestala upitala sam ga zašto više ne dobiješ žigić ako lijepo obojaš zadaću (tada su samo bojali), odgovor me stvarno nasmijao... zato jer učiteljica štedi žigić da se ne potroši... Jer mi vjerujete da mi je ne jednom došlo da odem u prvu knjižaru i kupim cijelu vrečicu žigića i odnesem joj, naravno da od tada više nema ni jedne pohvale, samo kvačice.
Mislim da sam sve rekla kada od deset upitanih roditelja nitko neće dati ni 10kn da se učiteljici nešti kupi na kraju godine.
Mislim da to puno govori o njenom radu sa djecom.

Pošto je on stvarno nesretan sa tim ocjenama (Hrvatski ima od 3-5 šareno, no tu se ne bumim, pomirila sam se sa tim), ostalo sve 5, tu i tamo koja četvorka, no ako on želi probati ispraviti ocjenu stvarno me zanima (pošto se on jadan boji pitati ju za WC) da li onda ja mogu otići u školu i porazgovarati o toj matematici neka mu da test na dopunskoj, pa ako opet dobije tri, ajd pokušao je, al ako dobije 4 bit će njemu lakše.
Teže govori već neko vrijeme, od pritiska škole, puno neurednije piše, nervozan je, jako mi ga je žao, a dijete je stvarno jako poslušno i dobro.

ja ću samo reći da čak u srednjoj školi dijete koje muca ili je pak disleksično + disgrafično, od mene dobiva drugačiji način provjere onoga što kod drugih učenika podrazumijeva usmeno izražavanje kritičkog mišljenja (u prvom slučaju) ili zadatke riječima usmjerene na interpretaciju pročitanog (u drugom slučaju). potpuno mi je nepojmljivo da je u prvom razredu osnovne škole ovako

[čokolada]

Što ti u Suvagu kažu za disgrafiju i disleksiju (ti sumnjaš, a što oni kažu?). Ako su teškoće tako izražene onda je individualizacija odlično rješenje UKOLIKO JE UČITELJ ŽELI i ZNA PROVODITI.

Moje je dijete napol dislektično i diskalkulično pa vidim da s takvim djetetom moraš razviti vlastitu metodiku kućnog poučavanja, naučiti ga snalaženju, rastavljanju zadatka i obilježavanju njegovih dijelova, natjeravati ga da pročita dio po dio više puta sam od sebe, a ne samo kad mu ti to kažeš. Rješavanje velikog broja sličnih zadataka puno pomaže jer se dijete istrenira u analizi.
Recimo moja čita zadatak i obilježava iznad teksta znakom + riječ uvećaj, dodaj i sl., a - stavlja iznad oduzmi, umanji. Kad su zadaci s višestrukim uputama s likovima Marica, Perica, Zlatica onda uz svaki rezultat koji dobije napiše i ime (kome rezultat pripada: Marici ili Perici).
Osnovnu naredbu uvijek podeblja - napr. Od zbroja x i y ODUZMI razliku z i n.

Kod zbrajanja i oduzimanja događaju joj se zamjene (disgrafija) napr. kaže: 18-15 je 3 , a olovkom napiše 13, pa zato automatiziramo OBAVEZNU provjeru obrnutom računskom radnjom jer onda shvati da 13+15 ne može biti 18.
Kad vidi plus dogodi joj se da pročita minus, pa vježbamo da napući usnice čim vidi znak plusa, a rastegne stisnuta usta u širinu čim ugleda minus, pa se vremenom izvježbala da uz rastegnute usnice ne može biti nikako zbrajanje itd, itd.

[Peterlin]

Što ti u Suvagu kažu za disgrafiju i disleksiju (ti sumnjaš, a što oni kažu?). Ako su teškoće tako izražene onda je individualizacija odlično rješenje UKOLIKO JE UČITELJ ŽELI i ZNA PROVODITI.

Moje je dijete napol dislektično i diskalkulično pa vidim da s takvim djetetom moraš razviti vlastitu metodiku kućnog poučavanja, naučiti ga snalaženju, rastavljanju zadatka i obilježavanju njegovih dijelova, natjeravati ga da pročita dio po dio više puta sam od sebe, a ne samo kad mu ti to kažeš. Rješavanje velikog broja sličnih zadataka puno pomaže jer se dijete istrenira u analizi.
Recimo moja čita zadatak i obilježava iznad teksta znakom + riječ uvećaj, dodaj i sl., a - stavlja iznad oduzmi, umanji. Kad su zadaci s višestrukim uputama s likovima Marica, Perica, Zlatica onda uz svaki rezultat koji dobije napiše i ime (kome rezultat pripada: Marici ili Perici).
Osnovnu naredbu uvijek podeblja - napr. Od zbroja x i y ODUZMI razliku z i n.

Kod zbrajanja i oduzimanja događaju joj se zamjene (disgrafija) napr. kaže: 18-15 je 3 , a olovkom napiše 13, pa zato automatiziramo OBAVEZNU provjeru obrnutom računskom radnjom jer onda shvati da 13+15 ne može biti 18.
Kad vidi plus dogodi joj se da pročita minus, pa vježbamo da napući usnice čim vidi znak plusa, a rastegne stisnuta usta u širinu čim ugleda minus, pa se vremenom izvježbala da uz rastegnute usnice ne može biti nikako zbrajanje itd, itd.

Hej, imamo slične metode!

Moje dijete isto ima individualizaciju zbog nekih elemenata disleksije, ali je jako bistar pa kompenzira loše čitanje. Dugo nisam mogla ljude u školi uvjeriti da ima problema s čitanjem i razumijevanjem, sve dok nismo otišli u Suvag na dijagnostiku i sad postoji papir. Doma vježbamo na sličan način (iako je moj sad već u četvrtom razredu, pa je automatizirao dosta toga, ali nad nekim stvarima još uvijek roni suze ). Zadatke riječima učili smo ga prikazivati grafički da shvati tko kome i koliko treba dati. To smo smislili mm i ja. List bilježnice podijelimo u dva dijela, pa s lijeve piše zadatak, a s desne si crta pomoćne stvari, računa međurezultate i slično. Djeluje! Isto, učili smo ga od malena računati napamet i na prste i svakako i to mu sada relativno dobro ide. Čak je jedno vrijeme išao i na dodatnu matematiku (za napredne) jer je odličan u rješavanju logičkih problema, a onda zamijeni plus i minus, 6 i 9 i slično i izgubi bodove bezveze.

Učiteljica nije promijenila način poučavanja koji nije prilagođen, ali papir o individualizaciji meni daje mogućnost i pravo da prigovaram kad god mislim da treba. Individualizaciju provodimo doma (pravi pravcati homeschooling već četiri godine) i mogu reći da sam ove godine prilično digla ruke jer je dijete savladalo puno trikova i stvar je krenula. Učiteljica za to nije previše zaslužna, ali ne marim više, moje dijete se s njom rastaje ove godine. Ono što će mu trebati dalje je znanje. Sa smetnjama čitanja i govora treba živjeti i naše je da osposobimo djecu da funkcioniraju. Bolje je ako učiteljica ima smisla za rad s takvom djecom. Ako nema mogućnosti tu nešto riješiti, treba djetetu naći neku slobodnu aktivnost u kojoj će uživati i gdje će raditi ono što voli (sport, maketarstvo, glazba, likovne radionice) da si izgradi samopouzdanje i da se rastereti od škole.

[lisica]

Ono što mi se osobno ne sviđa je da djeci po individualiziranom programo daju drugačiju svjedodžbu! Naravno da se u 8 godina školovanja štošta promijeni ali..Da ne kažem koliko druga djeca znaju biti zajedljiva-zapravo kao i uvijek djeca teško prihvaćaju različitost..Sustav nam je neprilagođen, nemam pojma jel se što promijenilo zadnjih godina? Kako je sa upisom u srednje škole ako imaju "individualiziranu" ili "prilagođenu" svjedodžbu?
Doduše u vremenu poplave privatnih škola apsurdno je razmišljati o tome već sad, prioritet je olakšati prvašiću..Nisam pametna što savjetovati..

[winnerica]

Molim savjet jer samo na rubu živaca, snaga, a ne želimo se svađati sa našom učiteljicom, koja ima malo drugačije standarde.
Ovako,
moj mali je prvašić, te od kada dobijaju ocjene nisu niti jednom pisali ispravak testa - niti iz jednog predmeta. Učiteljica kako sam rekla ima vrlo visoke standarde, pa tako mi redom doma vježbamo SVE predmete uključujuće glazbeni i tjelesni - za ne vjerovat....
No ono što me jako mući (a i mog malog) jest da se on nje boji, pa tako kada pišu test nitko ne smije pitati ako mu nešto nije jasno a ona sa njima radi (vježba) minimalno.
Njemu ne ide matematka nikako, učiteljica nas na informacijama uvjerava da je i trojka ocjena zar ne?
Na svakim info moj mali je genijalac... za dopunsku ga neće!
Matematika mu ne ide, pošto sada već ima par trojki i par četvorki ne želim da mi dijete ima tri iz matematike u prvom razredu.
Nisu pisali ni jedan ispravak testa, a ne znam nikog osim naše učiteljice da je tako strog u prvom razredu, te ne znam nikog tko im ne da šansu da isprave ocjenu, pogotovo ako on to sam želi.
Jućer je plakao kao kišna godina jer je opet dobio tri, a ona ga ne šljivi....srce će mi puknuti.
Što da radimo?
Molim savjet.

Nije ti to ništa za ne vjerovati na žalost, budući da sve ovisi o učiteljici i NJENOJ osobnoj procjeni... Ja sam to prolazila sa najstarijim djetetom sve 4 godine, sad mi je žao da ga nisam premjestila u neki drugi razred... Mi smo ispadali totalni kreteni, smijala se čak i njihovoj slici svemira (djeca su papir pofarbala u tamnu boju!), nema tu drugog lijeka bojim se. Isto smo vježbali i glazbeni i likovni i tjelesni, a isto nam je s tim ocjenama rušila prosjek za prolazak godine! Niti inspekcija, niti ravnateljica - baš nitko nije stao na stranu djece i roditelja - rekli su nam da sva djeca nemoraju imati 5, da postoje i druge ocjene!!! Sretno!

[Peterlin]

Ono što mi se osobno ne sviđa je da djeci po individualiziranom programo daju drugačiju svjedodžbu! Naravno da se u 8 godina školovanja štošta promijeni ali..Da ne kažem koliko druga djeca znaju biti zajedljiva-zapravo kao i uvijek djeca teško prihvaćaju različitost..Sustav nam je neprilagođen, nemam pojma jel se što promijenilo zadnjih godina? Kako je sa upisom u srednje škole ako imaju "individualiziranu" ili "prilagođenu" svjedodžbu?
Doduše u vremenu poplave privatnih škola apsurdno je razmišljati o tome već sad, prioritet je olakšati prvašiću..Nisam pametna što savjetovati..

Djeca s individualizacijom imaju istu svjedodžbu. Možda djeca na prilagođenom programu imaju drugačiju svjedodžbu, jer oni imaju smanjen opseg gradiva, ali nisam sigurna (negdje to stoji u napomeni u e-matici, morala bih provjeriti).

Individualizacija samo znači da djetetu treba prilagoditi metode poučavanja i ispitivanja, npr. dijete s disleksijom ispituje se pretežno usmeno, ali ono mora savladati isto gradivo kao i svi ostali.

[lisica]

Aha, sjećam se da su se lomila koplja u zbornici prije koju godinu kad se diskutiralo o tome. Pedagogica nam je bila na rubu živčanog sloma. Kao idemo olakšati djetetu, idemo protiv predrasuda, jedva uvjerimo starce i onda na upisu u srednju školu-što? I reakcija djeteta koje dobije različitu svjedodžbu..

[ovca_i_janjad]

nema različitih svjedodžbi više

u školi gdje sam ja radila primali su se i učenici koji su osnovnu školu završili i po individualiziranom i po prilagođenom programu

inače, svaka pohvala kućnim metodama učenja, pratim vas i učim od vas

[maxi]

romi nije vam lako, suosjećam
mi imamo predivnu učiteljicu iako je cijeli prvi razred za mene malo prestrog, ocjenjivanje koje je počelo prvog dana 2. polugodišta je pretjerano za prvašiće! i kod nas u razredu ima ocjena od 1-5, diktati iz matke i hrvatskog se pišu 1xtjedno. recimo 4 iz hrv.diktata koju je L dobila zato jer nije pogriješila slovo, nego je na 3 mjesta pomalo nespretno spojila slova ili milimetar prešla preko donje crte, ali to su očito standardi našeg školstva! srećom imamo učiteljicu koja je jako privržena djeci i nitko joj se ne boji obratiti (ni mi ni djeca) i jako je pažljiva prema svima. ja bih čak razmislila o promjeni razreda ali bih joj dala još jednu šansu

[romi]

Hvala na odgovorima,
ovi mjeseci nam nisu laki, no ne možemo ga premjestiti u drugu školu, a u drugi razred nikako, mislim da bi ga to još više pogodilo, tak ionak je tubro osjetljiva biljkica.
Ima svoj sport koji obožava i kao je dobar u tome.
Tješim se što nismo sami (ima puno takvih slučajeva), a i tko će ga u ovoj državi za 10 godina pitati za ocjene u prvom razredu...samo da se nađe u nećemu i u tome bude dobar i zdrav.
Iduće zimske praznike ide u Vlamod u Varaždin, pa se nadam da će mu i to puno pomoći, sa svih strana dobivam samo pohvale za njihov rad.

Samo da sam i ja frustrirana, jesam skupa sa njim, mislim studirala sam Informatiku, a ne znam kako da djetetu objasnim zadatak u prvom razredu jer ne kuži...pa ne kuži...
I mi radimo sa "šalabahterom sa strane" tako mu radim na vizualizaciji zadatka recimo - Ana ima 5 jabuka, sa strane piše (Ana 5), Iva ima 5 jabuka više (Iva 10), koliko imaju jabuka zajedno...on napiše 10 u školi ili testu.. kad je doma ukažem mu na grešku i onda ga zna riješiti, al u testu uporno riješava krivo.
Brka 6 i 9, al sad ipak sve manje.
Glavu sam izgubila na rednim i glavnim brojevima i tek ih je sad pohvatao, sad kao da ipak ima pomaka, al puževim korakom.

Zapravo ne bi da ide po prilagođenom iliti individualiziranom programu, samo mi nikako nije jasno zašto im ne da priliku za isparavak ocjene iz bilo kojeg predmeta?

[cvijeta73]

samo mi nikako nije jasno zašto im ne da priliku za isparavak ocjene iz bilo kojeg predmeta?

pa čini mi se da nije to uobičajeno u nižim razredima, moj J ni u 4. razredu nema ispravka ocjena. možda ako su u pitanju jedinice. pišu drugi kontrolni, prate napredak, i tako.

[vertex]

pa čini mi se da nije to uobičajeno u nižim razredima, moj J ni u 4. razredu nema ispravka ocjena. možda ako su u pitanju jedinice. pišu drugi kontrolni, prate napredak, i tako.

Evo taman sam isto išla napisati...Nisam stekla dojam da postoji pisanje ispravaka u nižim razredima, ma uopće neko "ispravljanje" ocjena. Malo je ocjena u dnevniku, ali se puno prati rad, u zabilješkama sa strane i u učiteljičinoj bilježnici.
Žao mi je što ti se mališ boji učiteljice, meni se odmah stisne srce. Njima je tako važno da imaju dobar kontakt s učiteljicom. Ipak, iz ovoga što pišete ti i čokolada i Peterlin, čini mi se da tvoj malac ima nekih poteškoća koje bi trebale dobiti ime, i da vi i učiteljica dobijete upute za rad.

[romi]

Ma znali su svi i kod upisa, no ni tada mi nisu niti ponudili bilo kakav program, bilo da ga ja prihvatim ili ne, osobno sam rekla učiteljici na prvom susretu sve o njegovom problemu.
Kad god ju pitam na informacijama ona kaže da on njoj uopće ne muca????
Koliko ga ćesto ona uopće ćuje?
To ne mogu saznati, ako treba naučiti čitati, onda znam da ćemo mi to doma vježbati cijelo popodne jer još uvijek ne čita tečno, te će drugi dan u školi čitati super.

Imam direktnu informaciju od više učiteljica da je normalno da se u jednu rubriku može upisivati slabija ocjena, a pored nje (u istu rubriku) bolja nakon ponovnog testa, ispravka ili usmenog ispitivanja, te se onda na kraju gleda samo ta bolja ocjena.

Zadnja opaska - kad god učiteljica prića sa nekim ne smiju je prekidati ma što bilo, pa evo tako se deslio da mi ja dijete došlo razbijeno doma nakon tjelesnog vani, sa krvavom maicom i još nećim razbijenim, plačući, kad sam pitala ekipu šta se desilo, ispričali su mi, nije nitko kriv, trčali su i u igri se ozljedio, no nije se smio javiti učiteljici jer je ona na klupi pričala sa nekom drugom učiteljicom, a on se od straha nije usudio njoj javiti. Fina rana, dosta krvi, no eto, zabolilo me i to.

[no@]

Zadnja opaska - kad god učiteljica prića sa nekim ne smiju je prekidati ma što bilo, pa evo tako se deslio da mi ja dijete došlo razbijeno doma nakon tjelesnog vani, sa krvavom maicom i još nećim razbijenim, plačući, kad sam pitala ekipu šta se desilo, ispričali su mi, nije nitko kriv, trčali su i u igri se ozljedio, no nije se smio javiti učiteljici jer je ona na klupi pričala sa nekom drugom učiteljicom, a on se od straha nije usudio njoj javiti. Fina rana, dosta krvi, no eto, zabolilo me i to.

Ocjene na stranu, mislim da je ovo razlog da hitno zatražiš razgovor kod ravnatelja.

[Water]

Uh koja učiteljica iz noćne more. Moj sin ima genijalnu učiteljicu sada je 3. razred, u 1. razredu su se podjednako igrali i učili i zavolio je školu od prvog dana.

Romi, moj sin je od prvog razreda imao sve petice zaključene ali je znao dobiti četvorke i trojke iz tih brzih testova jer je dosta spor i nije stizao sve napisati. Do sada nismo s njim doma ništa posebno vježbali osim matematike jer nam je i učiteljica na roditeljskim sastancima rekla da se matematika mora puno vježbati i doma. I vježbamo svaki dan osim vikendom odnosno moja sveki uskače i vježba s njim matematiku dok smo mi na poslu.

Žao mi je što ti dijete ima takvu učiteljicu ja bih pokušala prebaciti dijete u drugi razred, ovakav početak školovanja nije dobar zamrzit će dijete školu zbog učiteljice.

[lasica]

može na pp ime ovih škola gdje radi gestapo? hvala.

[lasica]

a što se tiče usmenog ispitivanja disleksičara forget it.moj nećak ima tu dg. i rješenje o programu i tretiraju ga kao i sve druge.bile inspekcije,ma svašta..i nikom ništa.

[romi]

Lasica ne bi imenovala školu jer onda svedem broj učiteljica na prste jedne ruke...a onda bi se osječala još gore...
Nadam se da razumiješ.

[Marsupilami]

Potpuno razumijem i suosjecam
Mi svoju gestapicu napokon napustamo i selimo u drugu skolu.
Nadam se da ce sljedece skolske godine biti bolje

[romi]

Sretno draga, mi ostajemo, od dana kada sam ovo napisala, morala sam prvo sebe "ispuhati" te se jednostavno pomiriti sa nekim stvarima jer sam shvatila da mu je još gore kad mu i mi radimo pritisak, pa sam ovih skoro 2.tj. totalno cool, sve radimo isto, vježbamo, piše, uči (nisu petice) al kaj da se ubijem kad ne ide, pa ne ide, važnije mi ja da se on opusti i bude zadovoljan sa onim što može napravitti, nego frustiran, nesretan, još više u grču zbog mucanja - jer nema petice. Bude se negdje našao, samo da mi je zdrav!!!

[mala-vila]

romi, ja to gledam iz drugog kuta, tvoj mali ce usvojiti odlicne radne navike u startu, poslije ovakvog vatrenog krstenja poslije ce mu sve biti lakse
(to ja iz svog školskog iskustva govorim)