Začeti dijete da bi pomoglo bratu?

[Jelena]

Neznam jesam u krivu ali ja ne vidim razloga objašnjavati djetetu zbog čega je začeto; zbog sira i limene glazbe... Ono... To kao da neka ysz majka mora djetetu objasniti da je začeto jer je njenom dečku pukao prezervativ dok su se seksali na zadnjem sjedištu Yuga45. Začeto je, rođeno je i bok! Pa i najočekivanija i najnajnajiščekivanija djeca imaju fazu kad im je roditelj kriv za sve!

Pa ne treba, u pravu si, al nekako se sazna. Eto i ja saznala. Dobro, već sam bila barem u srednjoj školi. Zna se to u okruženju pa procuri.

[Jurana]

Pa ne treba, u pravu si, al nekako se sazna. Eto i ja saznala. Dobro, već sam bila barem u srednjoj školi. Zna se to u okruženju pa procuri.

Od dvojice potpuno odraslih muškaraca sam čula istu, ovakvu izjavu: Ja sam kriv što moja mama nije završila fakultet.
A krivi su jer su se rodili neplanirano, dok je mama još studirala. Jedan je još dodao da ni danas nije siguran jesu li ga htjeli.
Tako da vjerujem da pitanje željenosti skoro uvijek dođe na tapet.

I ovo, treće dijete će se sigurno jednog dana osjetiti iskorištenim. Na roditeljima je sad da odvagnu s čime će se teže nositi: s osobnom krizom mlađeg ili gubitkom starijeg (+ grižnjom savjesti što nisu BAŠ sve pokušali).
Ako je pomoć djeteta samo ta donacija matičnih stanica, a ne kasniji ponavljani zahvati, lakše je.
I mislim da djetetu ne treba prešutjeti, već od najranijih dana pokušavati uhvatiti se u koštac s mučnim pitanjem, ako treba uz pomoć stručnjaka.

[cvijeta73]

Od dvojice potpuno odraslih muškaraca sam čula istu, ovakvu izjavu: Ja sam kriv što moja mama nije završila fakultet.
A krivi su jer su se rodili neplanirano, dok je mama još studirala. .

to dvoje odraslih muškaraca treba poraditi na sebi.
nije im nitko kriv, pa ni mama koja je vjerojatno, možda i podsvjesno, na njih prebacila krivnju za svoju situaciju.
moje oboje djece su - neplanirani. da sam polanirala, niakd se ne bih na dijete odlučila, takva sam, još jedno putovanje, još posao, još stan, za godinu dana, poslije ljeta, sad mi baš ne paše...

ja sam neplanirano začeta na trećoj godini faksa moje mame.
ovo neplanirano nije meni izrečeno u djetinjstvu (sad, naravno, komentiramo), al je, naravno, očito, ko planira ostati trudan na trećoj godini teškog i zahtjevnog faksa
različiti smo. to - htjeli, je sasvim nevažno iz moje perspektive koja nije baš htjela djecu. ne baš tad. ne mogu unaprijed htjet i voljeti nekoga koga nema.
jer kad se rode, sve se mijenja.

to je offtopik, a ontopik, stvarno površno čitam dok netko ne bolda. emsa me zbunila.
rivendell, dakle, riječ je o matičnim stanicama iz pupkovine.
dakle, sa situacijom iz uvodnog posta ne bih imala nikakvih dilema ni dvojbi.
postupila bih upravo kao i ova obitelj.

[Jurana]

Cvijeto, pretpostavljam da je tvoja mama diplomirala pa da je u tome razlika

[stray_cat]

Od dvojice potpuno odraslih muškaraca sam čula istu, ovakvu izjavu: Ja sam kriv što moja mama nije završila fakultet.
A krivi su jer su se rodili neplanirano, dok je mama još studirala. Jedan je još dodao da ni danas nije siguran jesu li ga htjeli.
Tako da vjerujem da pitanje željenosti skoro uvijek dođe na tapet.

I ovo, treće dijete će se sigurno jednog dana osjetiti iskorištenim. Na roditeljima je sad da odvagnu s čime će se teže nositi: s osobnom krizom mlađeg ili gubitkom starijeg (+ grižnjom savjesti što nisu BAŠ sve pokušali).
Ako je pomoć djeteta samo ta donacija matičnih stanica, a ne kasniji ponavljani zahvati, lakše je.
I mislim da djetetu ne treba prešutjeti, već od najranijih dana pokušavati uhvatiti se u koštac s mučnim pitanjem, ako treba uz pomoć stručnjaka.

?

wow

[Jurana]

?

wow

Ne razumijem