Drzi se Lana!

I moj je neko vrijeme plakao cim bi vidio sisu ili cim bi ga stavila u poloaj za dojenje. Mislim da je to ocelo s jedno dva mjeseca i bilo je povezano s odlaskom u drugi grad na neko vrijeme, biravkom od mojih (i gomilom novih ljudi oko njega od kojih su neki bili tu i kad smo dojili...) i odvajanjem od tate na jedan dana. Dobro je jeo samo u snu i polusnu. Tako da sam ja brzo odustala od pokusaja da ga nahranim dok je budan. Ponudila bi mu dojku, ako bi odmah zaplakao, ja bi je brzo spremila i idemo dalje. Rekla bi mu, ok mai, jest ces kad budes spreman. E, al cim bi ga uspavala (nosenjem) i stavila unas krevet, on bi se probudio i trazio jest i onda bi zaspo jeduci. I svaki put kad bi se poceo budit dala bimu jest... pa bi cesto popapao i nastavio spavat sto isto nije bilo lose to je trajalo neko vrijeme, a onda je polako poceo jest i budan. A najdraze mu je kad on lezi na ledjima, a ja izna njega i kad tako papa.