A zamislite sve to samo što traje punih šest mjeseci i nastavlja se, stolice uvijek zelene, napredovanje katastrofalno i minimalno nakon četiri mjeseca, pa onda bronhitis i pad na težini jer je općenito prestala jesti.
Svaki podoj borba, odbijanje, vrištanje, neće da doji nigdje osim kući pa onda sa ne znam ni ja kojeg mjesta trči kući da posisa, jer ona će vani i po 5-6 sati grintati ali neće sisati...
Ja ću iskreno reći, luda sam i jedva sam dočekala dohranu da bar taj jedan obrok mogu negdje otići na par sati i uživati u suncu.
Dohranu je cijelih mjesec dana odbijala, sada papa sve i papa bez problema.
Dojenje i dalje, samo moja upornost.
Iskreno, toliko sam umorna i iscrpljena da ću mislim između nje i treće bebica napraviti malo veću razliku.