Bok, evo mi imamo problem, ne znam ni sama što da mislim. Malac ce sad napuniti 7 mjeseci, sutra točnije, i čudno mi se ponaša od jučer. Frajer kad god me ugleda hoće cicu, ja ga uzmem da ga malo držim, pokušavam ga zabaviti, nešto, ali on puzi po meni i traži i traži, sad smo maloprije skakali po krevetu i dopuže do mene, i čupa me. Je li moguće da ima razvojni skok? Ja se toplo nadam da nema... Taman sam se ponadala da će se ovo mlijeko smanjiti i da će mijenjati cicu dohranom. Nemojte me krivo shvatiti, ne želim posve prestati s dojenjem ali bilo bi lijepo da malo "ohladi", ima dana kad se na trenutke ponaša kao da se jučer rodio. Iako, ova situacija ima pozadinu. Naime mi smo sada dva tjedna bili kod bake, ja sam imala ispit i krstili smo ga, tako da ga je ona dosta čuvala, sad smo se vratili kući, druga baka je još kod nas u gostima, možda mu falim? jer inače smo nas dvoje 90% vremena sami, muž radi, i nemamo nikoga od familije ovdje gdje trenutačno živimo. Ne znam, ne znam kako rijšiti ovu situaciju. A stara mi je već počela kljucati po mozgu, da moje mlijeko njemu više nije dobro, da sam i ja pila bocu i dojila paralelno, da je on naučen na ruke (A nije, rodio se s 5400, nisam ga mogla nosati poslije cr sve i da sam htjela), i sad sam ju ulovila, frajerica je otišla malog mi uspavati, ja u dnevnom i čujem dijete plače, odem u sobu a ona je frajerica legla njega u krevetić i pustila ga da plače, mali mi se zacenio doslovno, suza suzu lije. Malo mi je falilo da je ne zakucam s nečim u glavu, nek mi je mater sto puta. Muka mi je od tih ljudi više, i kraljica meni mrtva hladna govori da je ona to tako i sa mnom i s bratom mojim. Ne čuvala ga ona više, a da ja nisam tu. Uf. Odlutala sam s teme, ali to se upravo dogodilo prije 15 min pa sam ko puška.