Biti majka danas

[cvijeta73]

i da imam vremena sto bih se sad raspisala... ali nemam

dobar post, slažem se sa svim napisanim.

ovo bih prokomentirala:

znamo da duda u pocetku dojenja moze biti kontraproduktivna, no kad se dojenje ustali, je po meni prilicno svejedno da li ce dijete koje ima jaku potebu sisanja sisati maminu siku, ili svoje prste ili dudu

je, u teoriji to i je tako.
al obično, kad se dojenje ustali, a nama je trebalo neko vrijeme jer nikako nije išlo ko po špagi, beba iskatapultira dudu na drugu stranu sobe. da znaš koliko sam joj gurala i gurala tu dud u usta, al nisu htjeli. pa je spavala s cicom u ustima.
i, ne mogu reći da mi je to bila neka uživancija, kao npr zajedničko spavanje (tu smo negdje po godinama ). bilo je u tom trenutku jedino moguće spavanje. a da svi spavamo.

no, slažem se, kad sam došla na forum, imala sam taj osjećaj o dudi kao najcrnijoj mogućoj non ap varijanti.

[seni]

dobar post, slažem se sa svim napisanim.

ovo bih prokomentirala:


je, u teoriji to i je tako.
al obično, kad se dojenje ustali, a nama je trebalo neko vrijeme jer nikako nije išlo ko po špagi, beba iskatapultira dudu na drugu stranu sobe. da znaš koliko sam joj gurala i gurala tu dud u usta, al nisu htjeli. pa je spavala s cicom u ustima.
i, ne mogu reći da mi je to bila neka uživancija, kao npr zajedničko spavanje (tu smo negdje po godinama ). bilo je u tom trenutku jedino moguće spavanje. a da svi spavamo.

no, slažem se, kad sam došla na forum, imala sam taj osjećaj o dudi kao najcrnijoj mogućoj non ap varijanti.

samo se ti smiji. i ja ams se zgranula kad sma vidjela koliko sam u nemanju vremena natipkala.

tocno to sam i zeljela reci. beba nije htjela dudu, ti si trazila nacin da se smiri, pa si je smirila s cikom. sve super. nije ti mozda bilo najugodnije, ali ti je bilo ugodnije nego da dijete vristi.
neka druga beba, neki drugi mama i tata bi nasli (u okvirima ljubavi, brige, razumijevanja da potrebe male bebe idu ispred potreba roditelja) neko drugo rjesenje.
i jedni i drugi roditelji mogu biti povezujuci, ali ce im rjesenje situacije biti ponekad isto, ponekad slicno, ponekad razlicito.
to je poanta.
a poanta nije reci, da je ap, ili jedino pozeljno i najbolje da svaka beba spava sa maminom cikom u ustima. ili sa dudom u ustima. moze i ne mora.

moja isto nije htjela dudu, ali je na srecu nasu nasla svoje prstice.

[leonisa]

da, potpis na ajvicu i martu, vertex odlican post i cvijeto, recenica vrijedna samokvotanja. sad idem citat dalje. za inu i emsu prvo trebam popit kavu
beba na ramenu, svita Rockabye Baby na jutjubu, ja se njisem i forumiram.
jesam li na dobrom putu ili sam los (A)P?

[seni]

i inace na temu previse davanja sebe, ima jedan lijepi odlomak posvecen takvim roditeljima u knjizi otrovni roditelji.
u tom kontekstu (mada mislim da je cvijeta tu mislila nesto drugo kad je rekla vise ili manje davati), nisam bas sigurna da bi se djeca takvih roditelja slozila sa tvrdnjom sto je bolje, sto je gore.

[marta]

Previse i premalo davanja je subjektivna kategorija i ne mogu se sloziti s tim da se ili dajes il ne dajes.
Previse i premalo je nesto sto se javlja u obliku griznja savjesti. Vecina nas nismo toliko formirani ni sigurni u sebe i sve svoje odluke pa nam se dogođa sljedece situacije:
- dijete od nas trazi nesto sto mu mi u tom trenutku ne zelimo dati, jer zelimo napraviti nesto za sebe, ali kako to sto zelimo za sebe nije neka jako vazna stvar, pitamo se, tj. grize nas savjest jesmo li trebali dati djetetu umjesto sebi. Mislim da do toga dolazi jer mi nismo nase dijete, pa ne mozemo znati koliko mu je zapravo vazno to sto zeli, pogotovo ako je maleno pa ne moze u potpunosti jasno artikulirati. To bi bio taj subjektivni osjecaj premalo davanja, pogotovo ako se usporedjujemo s nekin drugim roditeljima za koje opravdano ili neopravdano mislim da su pozrtvovniji od nas.
- dijete nas trazi nesto, a to nas ometa u vlastitim planovima, medjutim iz istih razloga kao i gore mu ispunjavamo zelje (a mozda i potreba) i onda se nakon toga osjecamo kao da smo dali previse, odnosno cini nam se iz naseg kuta gledanja da je to sto dijete zeli pretjerano.

[seni]

Previse i premalo davanja je subjektivna kategorija i ne mogu se sloziti s tim da se ili dajes il ne dajes.
Previse i premalo je nesto sto se javlja u obliku griznja savjesti. Vecina nas nismo toliko formirani ni sigurni u sebe i sve svoje odluke pa nam se dogođa sljedece situacije:
- dijete od nas trazi nesto sto mu mi u tom trenutku ne zelimo dati, jer zelimo napraviti nesto za sebe, ali kako to sto zelimo za sebe nije neka jako vazna stvar, pitamo se, tj. grize nas savjest jesmo li trebali dati djetetu umjesto sebi. Mislim da do toga dolazi jer mi nismo nase dijete, pa ne mozemo znati koliko mu je zapravo vazno to sto zeli, pogotovo ako je maleno pa ne moze u potpunosti jasno artikulirati. To bi bio taj subjektivni osjecaj premalo davanja, pogotovo ako se usporedjujemo s nekin drugim roditeljima za koje opravdano ili neopravdano mislim da su pozrtvovniji od nas.
- dijete nas trazi nesto, a to nas ometa u vlastitim planovima, medjutim iz istih razloga kao i gore mu ispunjavamo zelje (a mozda i potreba) i onda se nakon toga osjecamo kao da smo dali previse, odnosno cini nam se iz naseg kuta gledanja da je to sto dijete zeli pretjerano.

kuzim sto zelis reci.
moj osvrt na davanje ili ne davanje se odnosio vise na to da to nije poanta knjige.

mislim da ta odluka sto nam je premalo, sto nam je previse, a sto optimalno, je spoj vlastitog osjecaja, promisljanja o roditeljstvu, razumijevanje vlastitog djeteta, sposobnosti samorefleksije, te ucenja iz vlastitog iskustva, utjecaja okoline, bliskih ljudi, vlastitog djetinjstva....i jos mnostva drugih cinioca.

[leonisa]

a ne, marta, ti to romantiziras

meni je "davanje previse sebe" u kontekstu zanemarivanja vlastitih potreba, da ne spominjem zelja, i ispunjavanju svih djetetovih prohtjeva ne obracajuci paznju (a mozda ni neznajuci) da li se radi o potrebama ili zeljama. bivanje sluge, ropkinje etc. djetetu.

[marta]

a ne, marta, ti to romantiziras

meni je "davanje previse sebe" u kontekstu zanemarivanja vlastitih potreba, da ne spominjem zelja, i ispunjavanju svih djetetovih prohtjeva ne obracajuci paznju (a mozda ni neznajuci) da li se radi o potrebama ili zeljama. bivanje sluge, ropkinje etc. djetetu.

leonisa, niti ne zelim o tim ekstremima raspravljat. mene zanima ona sredina u koju svi manje vise upadamo. ovo mi je kategorija suprotna od ozbiljnog zanemarivanja djeteta, da ne kazem zlostavljanja.

[Trina]

Negdi na prezadnjoj stranici( stvarno brzo pišete, ne stignem sve isčitati) vidim da me se spominje. Sad ispada da ja mislim da su moja djeca neodgojeni mali delikventi. Ma nisu i nije mi žao za sve što sam radila i što radim. Samo bi nešto promijenila ali i to je teoretski jer evo upravo sad imam popravni po četvrti put pa opet radim identično.

I ja sam jako ponosna na njih, moji sinovi su frajeri a kćer je baš prava ženska kakva treba biti. Sinovi su prelijepi, prepametni, kulturni,..svaka mater bi ih za zeta poželila) (kćer ja mislim nebi nijedna svekrva za nevistu ) ali me malo hebe to što nije sve onako kako sam ja zamislila da će biti. Možda trebam odgajati sebe prvo pa tek onda njih, sa malo preoblikovanim, smanjenim očekivanjima. Ja inače stalno dobivam pohvale na račun njih svih ali štoš kad sam prezahtjevna, ja bi da su na svim poljima super a ne da su savršeni za sve a škola šteka ili škola genijalna a teško do dućana skoknuti po kruh. Valjda me kužite

[flopica]

Negdi na prezadnjoj stranici( stvarno brzo pišete, ne stignem sve isčitati) vidim da me se spominje. Sad ispada da ja mislim da su moja djeca neodgojeni mali delikventi. Ma nisu i nije mi žao za sve što sam radila i što radim. Samo bi nešto promijenila ali i to je teoretski jer evo upravo sad imam popravni po četvrti put pa opet radim identično.

I ja sam jako ponosna na njih, moji sinovi su frajeri a kćer je baš prava ženska kakva treba biti. Sinovi su prelijepi, prepametni, kulturni,..svaka mater bi ih za zeta poželila) (kćer ja mislim nebi nijedna svekrva za nevistu ) ali me malo hebe to što nije sve onako kako sam ja zamislila da će biti. Možda trebam odgajati sebe prvo pa tek onda njih, sa malo preoblikovanim, smanjenim očekivanjima. Ja inače stalno dobivam pohvale na račun njih svih ali štoš kad sam prezahtjevna, ja bi da su na svim poljima super a ne da su savršeni za sve a škola šteka ili škola genijalna a teško do dućana skoknuti po kruh. Valjda me kužite

osobno nisam uopće dobila sliku tvoje djece kao neke tamo neodgojene gomile
ti pišeš na jedan vrlo životan način i zato te lijepo člitati
jer ne ostaješ na nivou teoretiziranja već omogućuješ uvid u praktični dio
i znam kako je teško biti zahtjevan prema sebi i prema svojim bližnjima, i zato te razumijem
kad bi bar postojao neki prekidač koji te ugasi onoga trena kad počneš očekivati bessprijekornost u svim segmentima
jer meni nisu dovoljne odlične ocjene , želim i pospremljenu sobu, higijenu na zavidnom nivou, sudjelovanje u nekim kućanskim obvezama
i želim još puno toga i mislim da to nije dobro
netko je lijepo napisao kako se treba znati izboriti za prioritete a što da radim kad je meni prioritetno 10 stavki
valjda ono što si sama napisala, preodgojiti najprije sebe...

[ina33]

osobno nisam uopće dobila sliku tvoje djece kao neke tamo neodgojene gomile
ti pišeš na jedan vrlo životan način i zato te lijepo člitati
jer ne ostaješ na nivou teoretiziranja već omogućuješ uvid u praktični dio

x. For the record - nisam te niti ja tako shvatila.

[mayato]

i samo još da napišem da ja nisam niti jednu knjigu od ovih koje spominjete pročitala, tek sam na ovom topic-u doznala što znači Ap i smatram da je cvijeta jedna jaaaaaako pametna žena

[leonisa]

opaska: knjigu nisam procitala i nisam ju komentirala i malo sam se pogubila jer vidim da neki i dalje komentiraju temu, neki su na knjizi...:konfiznostanje:

[flopica]

opaska: knjigu nisam procitala i nisam ju komentirala i malo sam se pogubila jer vidim da neki i dalje komentiraju temu, neki su na knjizi...:konfiznostanje:

tako je i meni, pa komentiram s ovima koji su na temi

[meda]

teorija attachmenta je starija od searsa. to je psihologijska cinjenica.

djeca su po defaultu privrzena svojim roditeljima.

problem je u tome jesu li nesigurno ili sigurno povezana s njima. postoje tipicna ponasanja nesigurno povezane djece. a

ap tehnike pomazu da se dijete sigurno poveze sa svojim roditeljem, ali nisu svemoguce, niti jedino moguce sredstvo.

mamasch, mislim da je to do roditelja vise nego do djece. nisam ni rekla da je generalno pravilo, nego ono sto ja najcesce vidim u svojoj okolini, vecinom se druzim s ap roditeljima, a oni su puno stroziji od nekih drugih roditelja koji nikad za to nisu ni culi. a kako su ap roditelji i ap sam na tapeti ovdje nasla sam shodnim ovo gore zapazanje iznijeti.

[Ivanna]

Little duck, meni je supermajka posprdan naziv za one koje vole koristiti rečenice tipa "ja ne bi niiikad", "moje dijete nije niiiikad", "moje dijete uuuvijeek", pretjeruju, iščuđavaju se i sude o nečijim odgojnim metodama na temelju smokija, čipsa, maminih nalakiranih noktiju, potpetica u parku i slično.

mayato, pa nisi baš takva iznimka tu. Meni se čini da ima više takvih nego ovih drugih.

[seni]

ja mislim da insistiranje, odnosno potreba da se napominje da zena mora /ili ne mora kad dobije dijete biti sebi na prvom, drugom, ili n-tom mjestu, upravo pokazuje te kulturoloske i osobne ladice zrtve i zrtvovanja, majka patnica i slicno.
ako gledam na jedom globalnom nivou odnosa medu ljudima, onda mislim da svaka osoba mora biti sebi na prvom mjestu, sto ju naravno ne sprijecava da npr. da zivot, bubreg svom djetetu, partneru, sestri, mami, teti, prijatelju...
isto tako ne vidim nikakvu kontradikciju u tome da si sebi na prvom mjestu, te da si odlican roditelj.

medutim, ono sto je bitno jest to, da uopce ne vidim smisla ni potrebe naglasavati na kojem si si mjestu vezano na roditeljstvo.

inace meni pocetak ovog topika (to je moj subjektivni dojam) uopce nije izgledao kao zgrazanje nad komentarima, nego upravo kao elaboriranje svog nacina roditeljstva kao najboljeg.

[vertex]

Trina, pa i nisam tvoju djecu kritizirala, nego tebe

[Pcelica Mara]

inace meni pocetak ovog topika (to je moj subjektivni dojam) uopce nije izgledao kao zgrazanje nad komentarima, nego upravo kao elaboriranje svog nacina roditeljstva kao najboljeg.

I ja imam takav dojam, ne samo na ovom nego i na masi sličnih topica.
Posebno kad krene nabrajanje ovih stavki AP roditeljstva.

A opet, možda nekoga stvarno ti komentari obeshrabruju. Ne znam. Mene u početku stvarno jesu, i to baš kad je riječ o dojenju. Ali ne komentari nepoznatih ljudi u parku (ustvari, nikad nitko vanka niti nije nepozvan komentirao odgoj i prehrambene navike mog djeteta, valjda ja živim u nekoj kulturnijoj okolini ). Ja sam te komentare slušala od svojih mame i svekrve. I bilo mi je nekako glupo ići u kontru, ipak su njih dvije uspješno othranile i mene i muža mi. A znala sam da su prepune savjeta koje danas smatramo pogrešnima, ali svejedno sam se opet puno puta zapitala radim li sve kako treba (i je li mi dijete stvarno žedno jer mu ne dam vode).

A ni ja nisam pročitala lektiru pa ne ulazim u taj dio rasprave, samo pažljivo pratim

[marta]

ja se vise ni ne sjecam kako je topic zapoceo.
meni je zanimljivo kako se razvija.

[mamasch]

ja se vise ni ne sjecam kako je topic zapoceo.
meni je zanimljivo kako se razvija.

Potpis.
Samo da ne skrene u krive vode.

[mamasch]

Nisam čitala knjige koje se spominju, i možda griješim ali čini mi se sa AP roditeljstvo veže sa dojenjem i co-sleepingom?
U svih ovih 7 godina koliko su mi stara djeca djelujem instinktivno, i instinktivno se osjećam roditeljem povezanim sa djecom.
Ustajala sam nekoliko puta noću radi bočice, kćer mi je bila na 4 operacije pa je bilo puno nosanja i zajedničkog spavanja, spavala sam sa kosom vezanom u rep da se uvijek mogu usrednoći sagnuti u kinderbet i biti na usluzi djeci, dane sam provodila u laganoj pidžami, kosu prala jednom tjedno, ali sam uz sve to uspijevala čitati, pogledati seriju, popiti kavu pola sata dnevno u miru. Nisam imala društveni život osim druženja sa mamam i bebama tijekom kvartovske šetnje, nisam zarađivala niti stizala pratiti trendove. Mislim da sam se davala više od 100% djeci i podredila njima svoju svakodnevicu, ali ne mogu ni u jednom trenutku požaliti zbog toga niti reći da sam samu sebe zakinula. Jer nisam. Jednostavno to je bio trenutak za djecu, koji je trajao 1095 dana.

[meda]

za povezanost nije vazno je li se majka osjeca povezano, nego kako se osjecaju djeca. i ona ispoljavaju tipicna ponasanja ovisno o tome jesu li sigurno povezana ili nesigurno

vidim da ovo nije svima bas jasno, probat cu naci neki clanak o tome

to bi trebao biti uvod za sve rasprave o ap-u, cak i za one koji su citali knjige

[cvijeta73]

trina, ti si i zakuhala ovo ovdje
ja sam bome imala dojam da su ti dvoje od četvero djece, onako, razmažena derlad do kraja. i red bi bio da pohvališ malo tu svoju djecu

ali, evo, ja sam baš imala na umu mayato kad sam pisala o davanju.
mayato, nadam se da se ne ljutiš, ovo je u "više" svrhe
ti si imala u životu jednu situaciju koja ne može a da ne ostavi neke posljedice.
dakle, teško je imati te neke instinkte kad nemaš pozitivni obrazac roditeljstva.
možda se i malo pogubiš u svemu tome, ali krivo shvaćanje ap roditeljstva mislim da još uvijek ima manje štete od krivog shvaćanja autoritativnog roditeljstva.

ne kažem da ti krivo shvaćaš ap roditeljstvo, da ne bude zabune

[mayato]

ali, evo, ja sam baš imala na umu mayato kad sam pisala o davanju.
mayato, nadam se da se ne ljutiš, ovo je u "više" svrhe
ti si imala u životu jednu situaciju koja ne može a da ne ostavi neke posljedice.
dakle, teško je imati te neke instinkte kad nemaš pozitivni obrazac roditeljstva.
možda se i malo pogubiš u svemu tome, ali krivo shvaćanje ap roditeljstva mislim da još uvijek ima manje štete od krivog shvaćanja autoritativnog roditeljstva.

ne kažem da ti krivo shvaćaš ap roditeljstvo, da ne bude zabune

Ponavljam, ti si jedna jaaaaako pametna osoba

[ina33]

ali krivo shvaćanje ap roditeljstva mislim da još uvijek ima manje štete od krivog shvaćanja autoritativnog roditeljstva.

Po autoru, a čini mi se i seni, a i meni - isto. Različitim putevima do sličnog rezultata. Samo što će "produkti" pretjerivanja u autoritativnom roditeljstva, pogotovo uz fizičko kažnjavanje, bit više u Crnoj kronici, a "produkti" pretjerivanja u soft odgoju, više korisnici psiho-radionica.

Uz ono... zašto moramo razmišljati "di ćemo manje falit". Zašto uvijek u tim pretjerivanjima. Uključiti na vrijeme zdrav razum, bez previše robovanja bilo kojoj tehnikalija-postavci, da se izrazim sad leonisinim "herezama".

[ina33]

Evo me seni demantirala. Dok ne pročitam nove knjige (for vertex only ) - mislim da je jednako štetno - stvara disfunkcionalne ljude.

[vertex]

(for vertex only )

E jbg, kad ne znam kojoj smajlić-školi pripadaš...

[ina33]

E jbg, kad ne znam kojoj smajlić-školi pripadaš...

LOL. Školi kojoj se ne da otvarat "idi na napredno" - da je brže, onda bi bio ili anđeo, ili onaj što se kezi (nikako namigivac, taj me živcira maksimus - taj mi je baš za ono "ja znam bolje, de da i tebi prišapnem").

[seni]

Po autoru, a čini mi se i seni, a i meni - isto. Različitim putevima do sličnog rezultata. Samo što će "produkti" pretjerivanja u autoritativnom roditeljstva, pogotovo uz fizičko kažnjavanje, bit više u Crnoj kronici, a "produkti" pretjerivanja u soft odgoju, više korisnici psiho-radionica.

ina, ne bih se sasvim slozila.
prvo zato sto mi je psiho-radionica nekako milija od crne kronike.
drugo zato sto je takvo ponasanje roditelja i drustva samo djelomicno, produkt pogresnog shvacanja ap-a.
puno je tu razloga.
jedan od njih je i to sto ljudi u pomalo napornom i napetom svijetu, koji trazi novi obrazac djelovanja i vrijednosti, projiciraju svu energiju, nadu, svoje neispunjene zivote u djecu. (prije je to bio luksuz, jer si se morao boriti za prezivljavanje)
trece je to, sto mislim da je autor ipak uzimao obrasce djece iz specificnog miljea, u kojima rezultati mogu biti drasticno losi.
ja gledam oko sebe, te moram reci da vidim, neke situacije, djecu, roditelje koji se uklapaju u teze iz knjige. mezutim ipak je ih je prilicno mali broj.
ono cega vise vidim, su neke specificne stavke koje potvrduju opazanja iz knjige, ali mislim da one ne ugrozavaju dijete u tako jakoj mjeri.
dijete ce se morati ponesto jace potruditi u svom odrastanju, sto se kaze, platiti ce cijenu.

[seni]

[QUOTE=cvijeta73;2157380
možda se i malo pogubiš u svemu tome, ali krivo shvaćanje ap roditeljstva mislim da još uvijek ima manje štete od krivog shvaćanja autoritativnog roditeljstva.

[/QUOTE]

tu se moram priznati slazem. inace kad smo vec kod knjiga, alice miller (nazalost prosle godine umrla) je napisala odlicne knjige u kojima je opisala svu tugu, jad i uzas autoritarnog odgoja. koji je dominirao u proslim vremenima.

[cvijeta73]

glupo mi zvuči post pa da ga popravim

mayato, mislim da možda previše važnosti daješ u te neke stvari, što bih ja rekla - tehnikalije.
evo primjer - moja susjeda je dojila svog sina do 3-4 godine.
kad sam joj se požalila da me moja M ugrize (par puta me je ugrizla kad su joj narasli zubići), znaš što mi je ona rekla - o, ja sam to rješila na način da sam ga svaki put onako dobro pljesnula po goloj nozi.
ona je roditelj koji definitivno nije AP roditelj.
bez obzira na dojenje do stote.

previše važnosti daješ na tehnikalije koje te mogu iscrpiti. tebe. djetetu je to ok. ustvari, kako kaže seni, ne znamo jel ok ili nije ok, to nitko ne zna za svoj odgoj.
ali nije jednoznačno ok ili jednoznačno - loše.

[leonisa]

uf, ne znam... iako sam samo prosla searsa i juula nekako mi se ne cini da je isto.
cini mi se manje stetno, za dijete, pogresno shvacen AP jer u njemu mozda "izgubis" dijete ali ga ne slomis. u pogresno shvacenom autoritativnom roditeljstvu mi se cini da jako lako mozes dijete slomiti.
a lakse je dijete pronaci kad se izgubi nego ga zakrpati kad se slomi.

moje misljenje

[vertex]

MC, a zašto ti stalno o očevima kojih nema ni na durbin? Ili su i za to krive žene pa nam je još jedna dužnost u životu da ih privedemo ovdje? Ovo je isto subverzija :D

[mama courage]

MC, a zašto ti stalno o očevima kojih nema ni na durbin? Ili su i za to krive žene pa nam je još jedna dužnost u životu da ih privedemo ovdje? Ovo je isto subverzija :D

zato jer mi taj nesrazmjer bode u oči, a lafo smo si svi roditelji. itd. itd. ali ako ti to tako ne vidiš, onda je nepotrebno o tome govoriti.

[vertex]

zato jer mi taj nesrazmjer bode u oči, a lafo smo si svi roditelji. itd. itd. ali ako ti to tako ne vidiš, onda je nepotrebno o tome govoriti.

Ma nego šta nego vidim, smeta me taj nesrazmjer na Forumu, a u životu još i više.
Ali baš zato te pitam, zašto nam to pišeš svaki čas? Je li ih mi moramo i možemo privest? Piši negdje očevima, šta majkama prigovaraš da očevi ne pišu? I gdje je tvoj? (Ako nisi jednoroditeljka, sori, nisam upućena u tvoj bračni status.)

[mama courage]

Ma nego šta nego vidim, smeta me taj nesrazmjer na Forumu, a u životu još i više.
Ali baš zato te pitam, zašto nam to pišeš svaki čas? Je li ih mi moramo i možemo privest? Piši negdje očevima, šta majkama prigovaraš da očevi ne pišu? I gdje je tvoj? (Ako nisi jednoroditeljka, sori, nisam upućena u tvoj bračni status.)

pa to je moj način aktivizma i ne mora direktno biti upućen sugovornicama na topicu, pa ima i čitateljica.
ne prigovaram majkama nego opisujem društvenu realnost.

moj ode po dijete pred školu.

moj? a mogla je biti i moja, zar ne?

[vertex]

pa to je moj način aktivizma i ne mora direktno biti upućen sugovornicama na topicu, pa ima i čitateljica.

.
Eto na, opet je upućeno nekim čitateljicama. Opet je žensko za sve zaduženo!
Ajme, oprosti, nešto me ćopilo, neću više, obećajem.

ina, super, ti su nedvosmisleni

[cvijeta73]

a mogla je biti i moja, zar ne?

:respect:
moram i ja promijenit avatar.

kitty, ti si uletila ko kec na jedanaest ini i mc
šalim se.

[Ifigenija]

MC, a zašto ti stalno o očevima kojih nema ni na durbin? Ili su i za to krive žene pa nam je još jedna dužnost u životu da ih privedemo ovdje? Ovo je isto subverzija :D

hahahahahaha

[mayato]

Nisam ja otvorila topic, samo sam ga prokomentirala. I usput upotrijebila zabranjenu riječ na K.
ne znam, mislim za sebe samu da sam onak, dosta razumna i svjesna pa čak i onak, inteligentna...
A onda dođem na forum i razbije se ta slika
Autoritativno roditeljsto, povezujuće roditeljstvo, ignore roditeljstvo....
O tome je i pričala pokretačica topic-a, barem je na to mislila.
Nije lako danas biti majka jer za svaki tip pristupa svojem djetetu imaš stručan naziv i čak i onaj najbolji, za koji se svi stručnjaci kunu da je zakon i to su svi opisali u tim nekim knjigama, čak i on krije zamke.
Nije lako danas biti majka jer smo napunjeni raznoraznim "crnjacima" i strahovima, malo-malo pa pedofili, pa malo-malo nekome soc. služba uzme klince, malo-malo čitamo o strahovitim zlostavljanjima unutar obitelji. Da ne spominjem narkomane, alkoholičare, zlostavljače i ino.
Ne kažem da i prije toga nije bilo, ali danas je to javno i svakodnevno.
Bojimo se za svoju djecu, hoćemo li odgojiti zdrave i samosvjesne pojedince, hoćemo li ih uspjeti održati na pravome putu, hoćemo li uspjeti kao majke, kao očevi da nam djeca danas-sutra budu kvalitetni, civilizirani pojedinci sa razvijenom empatijom i emocionalnom ličnosti bez nekih većih rupica.
I zato dajemo sto i dvadeset posto.
Bojimo se pogrešaka, vlastitih. A svjesni smo da ih ima i da će ih i biti.

[Trina]

Vertex, jasno mi je, ja i jesam to shvatila kao kritiku, mene jelte, ne moje djece. I neka, samo vi dajte. (pa ću se onda skroz raspizditi i poečti vikati na djecu)

Cvijeta, bogati, uvik ja. Ali viš ti kako je naša percepcija iskrivljena, drugačija...ja znam ali ono ZNAM da bi određene mame iz moje okoline bile najsretnije da imaju djecu kao moja. A ja uvijek nešto kenjam, prigovaram. Ali nisam sad u dobrom tonalitetu, sad sam u onom pederskom i splitskom, ima li koja tema u svezi glede toga? Da se potučem za one kontra istospolnih vezica?

[yellowkitty]

Meni je ovo sve jako zanimljivo čitati jer imam djecu s ogromnom razlikom u godinama, puno se toga promijenilo. Najgore mi je što na nekoj razini IMAM grižnju savjesti
Dojim ovo najmanje (sada 18mj) i mislim na najstarije koje je po tadašnjim naputcima dobilo AD (jer nije dosta dobivalo na težini) s 3 tjedna, s 2 ili 3 mjeseca trebalo je dat jabučni sok i sl... muka mi je kad mislim na to. On me sad gleda i kaže, u šali, a mene si dojila mjesec dana, smije se, ali mene to tako pikne da bi se najradije vratila tih 20-ak godina unatrag, rodila ga opet i dojila do treće.
Na razumskoj razini znam da sam uvijek napravila najbolje što sam znala i mogla, ali u srcu me kopa... kao da osjećam neki bijes prema tadašnjim preporukama, smjernicama, naputcima za odgoj. Srećom ih nisam baš sve slušala, ali i one koje jesam - krivo mi je.

[mama courage]

On me sad gleda i kaže, u šali, a mene si dojila mjesec dana, smije se, ali mene to tako pikne da bi se najradije vratila tih 20-ak godina unatrag, rodila ga opet i dojila do treće.

eh.

[vertex]

Trina, ja se mislim bi li otvarala temu, ali malo je Splićanki na forumu (Splićana još manje, hahaha). Ja idem u paradu, muka mi je od ovoga, ne znam jesam li više ljuta ili me više sram, grozno, jednostavno grozno kakvi smo!

[vertex]

Trina, ja se mislim bi li otvarala temu, ali malo je Splićanki na forumu (Splićana još manje, hahaha). Ja idem u paradu, muka mi je od ovoga, ne znam jesam li više ljuta ili me više sram, grozno, jednostavno grozno kakvi smo!

Sad sam skužila da nemam pojma jesam li dobro shvatila za koga, a protiv koga bi se Trina tukla.

[seni]

jos bih nesto dodala.
ja pisem iz pozicije mame 12-godisnje kceri.
kako dijete raste, tako pametan roditelj moze vidjeti neke krive drine, te ih ispraviti.
ja sam neka svoja misljenja revidirala, (u raznim smjerovima), te mislim da je opcenito vazno imati otvorenu i pamet i srce, promatrati dijete, sebe, drugu djecu, citati knjige (za one koji su knjiski tipovi), pokusati reflektirati i samoreflektirati.
ja za sebe mogu reci, da je bez obzira na juulove knjige koje su meni nenadmasne, u skoro svim knjigama sam pronasla puno toga sto mi je pomoglo u razumijevanju i razvitku i sebe i odnosa sa curkom.

pa i u knjizi od winterhoffa. od sitnica (mama dodaj mi voce. ne mogu srce. uzmi sama) do situacija u kojima sam recimo uvidjela da u nekim situacijama reagiram simbioticno (prve svade s priajteljicama, znate ono u razredu tko je s kim... mislila sam da ce mi srce puci. krivo, krivo. pomoci mozes onda kada pruzis saosjecanje i vjeru da ona to moze rijesti sama. kad ti srce puca (jer su tvoje srce i njenosrce jedno, a nisu) ne mozes pruziti ni jedno ni drugo, mada sam sigurana da bi 80% nas reklo na prvu loptu, da je majka kojoj puca srce, prava pozrtvovna majka)

sad u pretpubertetskom stadiju mi je vise nego ikada jasno koliko je vazna ta dualnost: povezanost s djetetom (koja je rezultat vaseg zajednickog zivljenja i ljubavi) i to da te dijete iskreno cijeni i respektira. a tak respekt je rezultat tebe kao osobe, ne to sto skuhas rucak, ili kuhas caj kad je bolesno.

[leonisa]

..od sitnica (mama dodaj mi voce. ne mogu srce. uzmi sama) do situacija u kojima sam recimo uvidjela da u nekim situacijama reagiram simbioticno (prve svade s priajteljicama, znate ono u razredu tko je s kim... mislila sam da ce mi srce puci. krivo, krivo. pomoci mozes onda kada pruzis saosjecanje i vjeru da ona to moze rijesti sama. kad ti srce puca (jer su tvoje srce i njenosrce jedno, a nisu) ne mozes pruziti ni jedno ni drugo, mada sam sigurana da bi 80% nas reklo na prvu loptu, da je majka kojoj puca srce, prava pozrtvovna majka)

a ne..ja od starta znam da je to moja mana, pa u situacijama kad skuzim da ih necu moci ishendlati, saljem muza.
ono sto sam uspjela od starta je da sam cool kad padne i ma koliko plakala ja bi ostala smirena. isplakala bi se kasnije, no tada bi joj pruzila suosjecanje i rijec utjehe i build me up recenica, ne bi se poistovjetila s njom i "osjecala" sta ona osjeti. to bi kad me ona ne vidi.

svjesna sam da mama treba biti oslonac, a ona to, ako joj je slomljeno srce, ne moze. odnosno, ako dopusti da slomljeno srce bude prepreka u tome.
no da je to tesko postici, je...

[seni]

a ne..ja od starta znam da je to moja mana, pa u situacijama kad skuzim da ih necu moci ishendlati, saljem muza.
ono sto sam uspjela od starta je da sam cool kad padne i ma koliko plakala ja bi ostala smirena. isplakala bi se kasnije, no tada bi joj pruzila suosjecanje i rijec utjehe i build me up recenica, ne bi se poistovjetila s njom i "osjecala" sta ona osjeti. to bi kad me ona ne vidi.

svjesna sam da mama treba biti oslonac, a ona to, ako joj je slomljeno srce, ne moze. odnosno, ako dopusti da slomljeno srce bude prepreka u tome.
no da je to tesko postici, je...

ako te tjesi, uspjelo mi je (u tim specificnim situacijama, koje su naravno specificne jer su tipkale na neke moje osjetljivee tipke..djetinstvo i to), kad je imala 10.

[vertex]

Predajem se