Starije dijete se vrlo brzo odlučilo spavati u svojoj sobi, bez ikakve traume, ionako je naviknuto spavati cijelu noć,
pa u tome je catch. što se rečenica "nema ničeg lošeg u co-sleepingu" (te, ako to netko upražnjava nek se ne osjeća krivim) protumačila tj. iskrivila i postala dogma u stilu "nema sretnog djetinjstva bez co-sleepinga". i rijetki se roditelji usude pomisliti da bi ipak htjeli uzeti si tu "komociju" i malo naspavati.

a zašto savjet nas starijih (iskusnijih, pa samim tim pametnijih ) ne bi išao u smjeru: noć je za spavanje, ako imaš (prostornih) mogućnosti svatko treba imati svoj krevet i spavati. i djetetu, a još više roditeljima treba sna da mogu normalno funkcionirati preko dana.

(varijacije su naravno dozvoljene u stilu da se krevet primakne roditeljskom, da beba koja doji spava u roditeljskom krevetu, bolesti i sl. situacije).