Biti majka danas

[ina33]

X
O tome pričam.
Npr. roditelji rade do 17, dijete pokupe u 17.30, dođu doma u 18, brzo se presvlače, nešto pojedu,... i u 18.30 ili 19 sjednu s djetetom i imaju kvalitetno druženje 1 na 1 do 20 i onda dijete ide u krevet.
Meni je to malo, naravno da su vjerojatno prozborili i koju riječ u razdoblju putovanja doma, znači bilo je tu i mrvicu "nekvalitetnog" zajedničkog vremena, ali sve to zajedno meni nije ništa, naspram koliko bi vremena trebalo biti.

Naravno. Moja bolna točka. I nije samo do 17, sve se više pomiče na 24/7, na službe koje nisu doktori i vatrogasci. Jedino se u rješenjima razilazimo - moje idealno nije da onda mama ostane doma zbog kvantitete vremena... nego da se društvo cijelo osvijesti da je to loše - loše za obitelj kao takvu (cijeli roditeljsko-partnerski par), a najviše za djecu, ma čak ni ne mora bit djece, loše je za sve ljude. I nekako pofleksibili, ali imajući u vidu taj obiteljski aspekt. Prije sam se tješila da vani postoje svakakva fleksibilna rješenja, stila dijeljenje radnog mjesta, kraća subota, ovo-ono. Ali, onda dođe kriza, i nadiranje Kineza-Indijaca-Brazila (smijte se koliko hoćete). I ja gledam u sjeverne zemlje, ali, frigaj ga, što bi dobila na "humanosti" svega toga, izgubila bi na svjetlu, a ono mi je nasušna potreba. Ne znam di bi bilo idealno - možda Francuska. Italija i takve zemlje - to mi je previše stila "mamma, mi fai una pizza", coming from 30-godišnjaka. Barem u mojim predrasudama.

Nije problem (toliko) niti u "maternicama za uzgoj djece" i eventualnoj spoznaji da "dinamika razvoja u trudnoći/stres i emocije i porod i mozart u utrobi i nije toliko bitna, a mi se tako trudili", nego u spoznaji kad će djecu odgajat neko drugi, ne roditelji, ali niti ne neka "plemenska" obitelj (ona, barem u gradovima, izumire). A blizu r. vrijeme 9-17 ne (do)pušta puno toga.