Kruh = brašno, pšenica, gluten, u Rodinoj tablici dohrane (Biblija za početnike i dosljedne) piše tek od 10. mj., a prave štreberice, ko ja npr., će pričekati i 11 ili 12mj. Koja baka bi to mogla podnijeti ili razumijeti?
I ja te kužim ZS. Meni to moja mama radi, baš zato što ne ferma moje ideje, odluke, želje... Ono "valjda ja znam bolje, odgojila sam dvoje djece, što im fali"... Ali, puno se svađamo, pa ide na bolje. S vremenom je prihvatila, i naučila, pa poštuje, ali neke stvari joj još uvijek ne idu u glavu pa nehotice pogriješi ("zašto ne bi pio taj fini sok, piše da je za djecu?"). Baš sam grozna.
Prva scena nam je bila s bananom kad je imao cca 6 mjeseci, taman je počeo nešto brljavit s jabukom, a ona napokon dočekala da prođe "tih mojih 6 mjeseci" pa navalila "daj mu bananu, ja sam vama kad ste imali 3 mj". A ja neću. I jedan dan, meni iza leđa da mu bananu i smije mi se - gle kako jede. Ja duboko uzdahnem i ne počnem se derati na nju, ali malac se nešto kasnije pokakao i ta banana je izašla iz njega kao što je i ušla, nije ju probavio ni mrvicu. Onda sam joj to pokazala, pa joj je bio bad, pa se strpila par mjeseci i danas je sretna jer mu smije dati bananu kad god hoće.
Ponekad mi se ruga sa svojim frendicama jer dijete jede zob ili nešto slično, ali se i "hvali" po parku kad im druge mame nude smoki, ona kaže, "ne mi to ne jedemo, inače se njegova mama ljuti".
Objasni sveki što bi i kako htjela da daje ili ne daje, kako da radi... ako te ne bude fermala, onda kreni u akciju. Ako prihvati tvoje želje, možda joj neće biti uvijek jasno zašto nešto hoćeš baš tako, ali ti ponavaljaj svoje, na kraju prihvate (bar u većoj mjeri), nema im druge. I moja mama kaže: "Dobro, istina, danas se radi drugačije, ni ja tebi nisam vezala noge, a meni moja mama je da ne budu grbave".