Citiraj aleksandra70vanja prvotno napisa Vidi poruku
možeš pitati svekrvu
koliko šećera na koliko marelica
i koliko dugo kuha
preprostavljam da ona ima domaće marelice, a ne ovo njesra što mi kupujemo na placu
ni boje ni okusa ni mirisa
idemo danas poslije podne k njoj (ako bude lijepo vrijeme), pa ću pitati za sve detalje
znam da su marelice domaće, iz našeg vrta, raspolovi ih, makne koštice, kožicu ne skida, jedino ne znam dali ih melje,
ali javim danas kad saznam.
Šećer stavlja prema vlastitoj procjeni. Ako su jako zrele i slatke stavlja manje. Prošle godine su bile super zrele, slatke i kvalitetne, pa je išlo samo pola kile šećera na kilu voća.
Kuha se onako kako je Peterlin opisala - dok kuhača ne ostavlja stazu na dnu posude.
Za pekmeze imamo onu drvenu kuhaču koja nije okrugla, već ravna, pa sveki svako malo s njom zagrebe po dnu da vidi jeli gotovo.
Od kupovnih marelica koje su pobrane još zelene i dozrijevale u skladištima, nema finog, mirišljavog pekmeza.

...

Inače, ima jedan trik sa dozrijevanjem marelica, moja pokojna mama je tako radila.
Kad marelice još nedovoljno zrele padnu sa drveta, a nisu oštećene ili ih moraš pobrati prije vremena:
neoštećeni plodovi se stave u papirnate vrećice ili u novine, onako u jednom redu, da nisu jedna na drugoj i ostave se negdje
na zaklonjenom mjestu, na vanjskoj temperaturi.
Mi smo ih obično stavljali u drvene sandućiče na sloj novina, pa pokrili opet novinama.
Svakih dan-dva provjeriš koje su dozrele. Budu jako slatke, jako sočne i jednolične boje.