Čekaj, šta se stvarno iz mog posta može iščitati da ja to odobravam, i da to tako treba? Ili ja nerazumljivo pišem (neispavana sam), pa se ne vidi gdje je sarkazam, ili ti ne shvaćaš? Ili mi možda fali smajlića (ne volim ih)?
A sad ozbiljno, izgleda da imamo različitu definiciju pojmova.
Kad se boriš, boriš se protiv nekog. Tome u školi nikako nije mjesto, ni fizički, ni verbalno. Svoju bih djecu rađe naučila da surađuju, nego da se bore; tako i učenike.
A u vezi ekipe u zbornici: neradnike se ne treba njegovati, alkoholičare se treba liječiti, i ne, nipošto nije u redu da se u državnim i javnim službama (naročito u školi) ljudi mogu uhljebiti do mirovine. U praksi ne znam nijednog alkosa (a znam ih četvoricu koji sa mnom rade/radili su/predavali) koji je upućen na liječenje. I to me ljuti. Što su se svi zauzeli za njega, a on i dalje dolazi na nastavu. Ukratko, borba i zauzimanje nije ono što ja želim vidjeti u školi. Empatiju, stručnost, suradnju, brigu, odgovornost, razumijevanje, inteligenciju, kreativnost da.
Da se mene pita, nastavnici bi imali deeeebelu selekciju pri upisu na faks, a svakih 3-5 godina bi obnavljali licencu po strogim kriterijima. Ali mene nitko ne pita.






Odgovori s citatom