Jadranka prvotno napisa
Za sebe bi rekla da i u odrasloj dobi nosim neke traume iz djetinjstva. Ali istovremeno se slazem s ovim, sad sam odrasla, sad mogu sama na tome radit. Roditelji su mozda bili krivi u djetinjstvu, ali sad je to moja stvar.
Sta ja znam, kad gledam na djetinjstvo, ne sjecam ga se kao neceg posebnog lijepog. Totalno mi je cudno slusat MMa kako prica o veselim dogadjajima i igrama iz djetinjstva. Bilo je toga naravno i kod mene i bilo je svaceg lijepog. Ali da moram reci jednu stvar koju bas pamtim onda bi to definitivno bilo fizicko nasilje starijeg brata. I nije to bilo ono tipicno naguravanje brata i sestre. Jer on je bio tri godine stariji, bar 30 kila tezi i 2 glave visi. I to je dugo dugo trajalo. Prakticki dok on nije isao u vojsku. A ja se zaista nisam imala kome pozalit. Pokusavala sam kad sam bila manja, al od toga nikad nije bilo neke koristi, ako bi on dobija svoje od oca (sto je isto nesto sto osudjujem) ja bi sutra od njega dobila duplo... tako da sto ja znam... to mi je nekako obiljezilo djetinjstvo, a i mnoge godine poslije. Mozda nekome ne bi, ali meni eto je. Sad vec duze o tome ne razmisljam, nekako sam se pomirila s time, al sad sam se s ovom temom i onom proslom nekako prisjetila svega. I uvijek mi je to nekako neshvatljivo, ne kakav je on bio, i on je bio dijete (do neke godine) koje je tako lijecilo neke svoje frustracije, ali to da mi ni mater ni otac nisu znali mogli pomoc. Da nisu prepoznali sto se dogadja. Al ajde, i preko toga bih nekako presla da nisam kasnije kad sam pokusala sa svima njima pricat o tome dozivjela samo komentare, o cemu ti to pricas, pa nije to bilo tako, pa zaboravi to, predji preko toga, vidjet ces kad ces imat svoju djecu, i oni ce bit takvi. A cini mi se da bi mi bilo dosta da se oporavim (i da predjem preko toga), da su mi rekli, oprosti, pogrijesili smo, trebali smo te zastitit, ne bi to tako ponovili. Ovako su sve na neki nacin negirali. A ne znam. A sad imam dobar odnos (vise-manje) sa svima njima, ja to ne spominjem, ali ipak nosim u podsvijesti... ipak imam neko nepovjerenje u svih njih. Ali i ja to nastojim prevladat, nastojim da ne utjece na mene. Zapravo od svega najvise vjerujem u to da imamo slobodnu volju i da mozemo izabrati kakva cemo osoba biti. I tako nesto...
Traume iz djetinjstva
Odgovori s citatom
..mislim, teško je utjecati na emocije, na ono što te muči. 
To mi je skroz bljak. Na stranu s ogromnim traumama, za koje mi je dopustivo da stvarno i najstvarnije utjecu na ponasanje odredjene osobe. 
