Ja sam se sjetila jedne smješne anegdote vezane uz Barbi i traumu. Ja nisam kao dijete imala Barbi i ne sjećam se da sam čeznula i venula za njom. Jednom u razgovoru mog brata i njegove žene (ne znam kako su došli na tu temu) on je njoj rekao da ja nikad nisam imala Barbi, ona se totalno raznježila na to i misleći kako je to za mene sigurno bila trauma kupila mi jednu Barbicu kad sam ja imala 30 godina.
A ozbiljno pisati o traumama, nisam sad baš raspoložena za to. Nema ništa dramatično ali našlo bi se materijala za analiziranje.