Ja sam se već izjasnila da, je li, baš su mi dobri bili roditelji

Ali svjedno, svatko od nas vuče neke posljedice iz djetinjstva koje nam se baš možda i ne sviđaju, ali ih ne mijenjamo nego radije krivimo starce što su nas tako naučili.
Recimo, isto sam već spominjala da sebe smatram daleko prepristojnom i prefinom, i voljela bih da malo manje pazim da ne bih slučajno rekla nešto što se nekome neće svidjeti. To smatram da sam naučila, roditelji (i bake, djedovi) su me učili da budem fina i pristojna i malo su me previše to naučili.
Ali mislim da to više nije njihova odgovornost. Da se hoću ozbiljno time pozabavit, riješila bih to sa sobom i eventualno terapeutom, i mislim da nema potrebe da to s njima više rješavam. Tako da se trudim ne krivit ih, ja sam to zadržala sad na vlastitu odgovornost, odrasla sam već neko vrijeme.
Malo je drugačije kad netko ima malo ozbiljnije traume, ali postoje stručnjaci za to.