Citiraj Jadranka prvotno napisa Vidi poruku
Al ajde, i preko toga bih nekako presla da nisam kasnije kad sam pokusala sa svima njima pricat o tome dozivjela samo komentare, o cemu ti to pricas, pa nije to bilo tako, pa zaboravi to, predji preko toga, vidjet ces kad ces imat svoju djecu, i oni ce bit takvi. A cini mi se da bi mi bilo dosta da se oporavim (i da predjem preko toga), da su mi rekli, oprosti, pogrijesili smo, trebali smo te zastitit, ne bi to tako ponovili. Ovako su sve na neki nacin negirali. A ne znam.
Jadranka, baš me je pogodio ovaj dio.
To je ustvari meni na neki način najteže, kad shvatiš da si ti odrasla osoba i da vidiš greške, znaš da postoje, a oni se s druge strane prave ludi.
Ne znaš što je teže, to što i dan danas ne prepoznaju i priznaju situaciju kao traumatičnu, ili su toliko tašti da nema šanse da priznaju pogrešku čak ni u staroj dobi.
A stvarno bi bilo dovoljno samo priznanje - bili smo u krivu, jer se onda ne osjećaš kao vanzemaljac.

To je trenutak gdje sve ostaje na nama - oprostiti i pustiti.