Traume iz djetinjstva

[seni]

I opet, kako smo npr. Beti i ja imali različiti doživljaj iste situacije, kako mogu procijeniti kako će koje od moje dvoje djece doživjeti istu situaciju?

.

procijeniti mozda mozes tako, da dubinski razmislis, odvagnes, pitas dijete/djecu, na kraju krajeva isprobas, pa vidis da li ide.

odgovor na prvo pitanje zasto ste ti i beti istu situaciju dozivljavali potpuno drugacije, je nesto jednostavniji.

zato jer se u roditeljstvu i zivljenju s djecom ne radi ni o situacijama, ni o tehnikama, ni o dudama i dojkama.
radi se prvenstveno o odnosu. cjelokupnom odnosu, o onim finim vibrama, vezama ljubavi, razumijevanja i slicno.

ja osobno nemam fobiju ni od vrtica, ni od institucija, ni od baka.
a imam iskustvo da je curka u nekim situacijam htjela, a u jednoj nije htjela. pa nije ni isla.
jednom je na kratko morala ici (visa sila), mada nije bila odusevljena. prezivjela, kao i mi . nije joj bilo tako lose. razumijela je zasto.
niti ima traumu od toga, niti to narusava nas odnos.
i ja ponekad nisam bila ni najmanje odusevljena nekim djecjim rodendanima, ni nekim drustvom odraslih ljudi u parku, dok se ona igrala. ali sam isla. isto tako prezivjela.

inace na cisto prakticnom nivou, mozes probati tako da budu od ponedjeljka do petka, pa da vi dodete na vikend, s tim da djeca znaju da cete doci po njih ako im se ne bude svidjelo.